Kž-405/2014-4 · Županijski sud u Varaždinu



U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Igora Pavlica, kao predsjednika vijeća, te Nade Marincil i Rajka Kipkea, kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Klementine Lodeta, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆE radi kaznenih djela iz čl. 337. st. 3. u svezi st. 1. u svezi čl. 61. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-555/10-43 od 13. svibnja 2014. godine, u sjednici održanoj dana 12. kolovoza 2015. godine,

p r e s u d i o j e

I.Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog ĆE, preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu broj K-555/10-43 od 13. svibnja 2014. godine u točki I. izreke te se temeljem čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu ZKP/08)

protiv

okrivljenog RE, OIB [osobni identifikacijski broj], sina ĆE i majke Ć rođ. R, rođenog ..1960. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], Đ, državljanina Republike Hrvatske

odbija optužba

da bi

1) u razdoblju od 08. rujna 2003.g. pa sve do 06. ožujka 2004.g., u Varaždinu, I. Kukuljevića 18, kao direktor TD "Nomadic" d.o.o. iz Varaždina, te ovlašten za podizanje novca s računa, a u nakani da si pribavi nepripadnu materijalnu dobit, u više navrata u vidu pozajmica sebi isplaćivao novac ostvaren poslovanjem trgovačkog društva "Nomadic" d.o.o., svaki puta u iznosu manjem od 30.000,00 kn, bez nakane da isti vrati društvu, što u konačnici i nije učinio, već ga je zadržao za sebe, pa si je tako isplatio sveukupno 41.646,61 kn i to

-dana 08. rujna 2003.g. iznos od 183,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 09. rujna 2003.g. iznos od 800,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 10. rujna 2003.g. iznos od 1.500,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 11. rujna 2003.g. iznos od 1.000,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 13. rujna 2003.g. iznos od 3.000,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 15. rujna 2003.g. iznos od 4.000,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 17. rujna 2003.g. iznos od 1.000,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 18. rujna 2003.g. iznos od 300,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 19. rujna 2003.g. iznos od 1.700,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 20. rujna 2003.g. iznos od 800,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 22. rujna 2003.g. iznos od 1.200,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 10. listopada 2003.g. iznos od 9.700,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 04. studenog 2003.g. iznos od 3.200,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 27. prosinca 2003.g. iznos od 100,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 31. prosinca 2003.g. iznos od 7.963,61 kn, koji je zadržao za sebe

-neutvrđenog dana mjeseca siječnja 2004.g. iznos od 600,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 07. siječnja 2004.g. iznos od 100,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 08. siječnja 2004.g. iznos od 200,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 09. siječnja 2004.g. iznos od 200,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 10. siječnja 2004.g. iznos od 100,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 12. siječnja 2004.g. iznos od 100,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 13. siječnja 2004.g. iznos od 100,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 14. siječnja 2004.g. iznos od 100,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 19. siječnja 2004.g. iznos od 200,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 31. siječnja 2004.g. iznos od 100,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 11. veljače 2004.g. iznos od 100,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 12. veljače 2004.g. iznos od 200,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 19. veljače 2004.g. iznos od 100,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 21. veljače 2004.g. iznos od 1.200,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 24. veljače 2004.g. iznos od 200,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 28. veljače 2004.g. iznos od 200,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 04. ožujka 2004.g. iznos od 1.000,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 05. ožujka 2004.g. iznos od 300,00 kn, koji je zadržao za sebe

-dana 06. ožujka 2004.g. iznos od 100,00 kn, koji je zadržao za sebe

čime se je sve nepripadno materijalno okoristio,

dakle, da bi kao odgovorna osoba s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, iskoristio svoj položaj, a kaznenim djelom pribavljena je imovinska korist,

čime bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti u produljenom trajanju, označeno u čl. 337. st. 3. KZ/97 u svezi s st. 1. u svezi čl. 61. KZ/97, kažnjivo po čl. 337. st. 3. KZ/97.

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

II.U preostalom dijelu žalba okrivljenog ĆE odbija se kao neosnovana te se u preostalom nepreinačenom dijelu pobijana presuda potvrđuje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom i to točkom I. proglašen je krivim ĆE radi kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 3. u svezi st. 1. u svezi čl. 61. KZ/97 za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci na koju se temeljem čl. 67. KZ primjenjuje uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 82. KZ oduzima se okrivljeniku RE imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 41.646,61 kn te se nalaže okrivljeniku da navedeni iznos oduzete imovinske koristi uplati u državni proračun RH, u roku od 15 dana. Temeljem čl. 122. st. 1. ZKP-a okrivljenik ĆE dužan je naknaditi polovicu troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. ZKP-a u iznosu od 2.791,24 kn. Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP-a okrivljenik ĆE oslobađa se obveze naknade paušalne svote te druge polovice troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. ZKP-a u iznosu od 2.791,24 kn tako da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Istom presudom i to točkom II. temeljem čl. 353. toč. 3. ZKP-a protiv okrivljenika RE odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju u produljenom trajanju iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. alineja 4. u svezi čl. 61. KZ/97.

Protiv navedene presude žali se okrivljenik putem branitelja Krunoslava Vukalovića odvjetnika u Odvjetničkom društvu "Uskoković & Partneri" d.o.o. [adresa] zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika u cijelosti oslobodi od optužbe ili podredno da presudu u cijelosti ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu u kojem odgovoru navodi da je žalba neosnovana i da prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbe Kaznenog zakona koje se odnose na zastaru kaznenog progona budući da je optužnicom državnog odvjetnika okrivljeniku uz kazneno djelo iz čl. 337. KZ/97 stavljeno na teret i kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97 počinjeno od 1. siječnja 2003. godine do 31. prosinca 2005. godine za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina, odnosno relativna zastara 10 godina, slijedom čega je zastara za kazneno djelo iz čl. 337. KZ/97 prekinuta 31. prosinca 2005. godine te se od tog dana računao zastarni rok od 5 godina za kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. u vezi st. 1. KZ/97. Budući da zastara za kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. i 1. KZ/97 nije nastupila do 1. 1. 2013. godine kada je stupio na snagu KZ/11, sukladno čl. 81. KZ/11 koji se ima primijeniti, zastara kaznenog progona za kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. i 1. KZ/97 još nije nastupila. Stoga ODO predlaže žalbu okrivljenog ĆE odbiti kao neosnovanu.

U smislu čl. . 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje ga je vratilo uz dopis broj KŽ-DO-405/14 od 3. listopada 2014. godine kojim se nije očitovalo o žalbi.

U žalbi okrivljeni ĆE prije svega tvrdi da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon time što je pogrešno primijenio odredbe kaznenog zakona koje reguliraju zastaru kaznenog progona. Tvrdi da je prema odredbama KZ/97, važećeg u vrijeme počinjenja kaznenog djela, zastara kaznenog progona za kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. KZ/97 nastupila prije započinjanja kaznenog postupka te prije podizanja optužnice od strane ovlaštenog tužitelja. Kazneno djelo u pobijanoj presudi označeno je kao produljeno kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. i 1. KZ/97 i u vezi čl. 61. KZ/97 za koje je propisana kazna zatvora u maksimalnom trajanju od 5 godina, to relativna zastara za isto djelo prema čl. 19. KZ/97 iznosi 5 godina. Nadalje, s obzirom na odredbu čl. 164. ZKP/97 prema kojoj kazneni postupak započinje donošenjem rješenja o provođenju istrage koje je u ovom predmetu doneseno 14. listopada 2009., imajući u vidu zastarni rok od 5 godina, vrijeme počinjenja kaznenog djela i vrijeme pokretanja postupka u ovom predmetu je relativna zastara nastupila već u trenutku pokretanja kaznenog postupka, dok je apsolutna zastara sukladno čl. 20. KZ/97 za isto djelo nastupila svakako 7. ožujka 2014. godine. S obzirom na činjenicu da u ovom kaznenom postupka, a niti u bilo kojem drugom kaznenom postupku, nije utvrđeno da bi okrivljeni počinio bilo kakvo drugo kazneno djelo u periodu od 6. ožujka 2004. pa do 6. ožujka 2009. godine žalitelj tvrdi da nije došlo do prekida zastare kaznenog progona slijedom čega je u konkretnom slučaju naslovni sud trebao donijeti presudu kojom se optužba odbija.

Nadalje, žalba se podnosi i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja time da okrivljenik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da bi isplaćene iznose pozajmica zadržao za sebe, već da se radi o tome da je tim sredstvima okrivljeni podmirio određene financijske obveze trgovačkog društva "Nomadic" d.o.o. što istina nije evidentirano u knjigama društva, međutim u svrhu utvrđenja tih činjenica da je predložio provesti određene dokaze što je prvostupanjski sud odbio, a što je rezultiralo pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem. Okrivljeni osporava i postojanje svoje obveze da izvrši povrat protupravne imovinske koristi u iznosu od 41.646,61 kn.

Iako u uvodu žalbe okrivljeni ĆE navodi da presudu pobija u cijelosti te predlaže da se presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda u cijelosti ukine i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja, iz obrazloženja žalbe nije vidljivo u kom dijelu i iz kojih razloga okrivljeni pobija i točku II. presude kojom je protiv njega odbijena optužba radi kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. al. 4. i u vezi čl. 61. KZ/97.

Žalba okrivljenog ĆE djelomično je osnovana i to u pogledu točke I. presude zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08.

Kako s pravom okrivljeni navodi u žalbi, točkom I. pobijane presude on je proglašen krivim radi kaznenog djela iz čl. 337. st. 3. u svezi st. 1. i u svezi čl. 61. KZ/97 počinjenog u razdoblju od 8. rujna 2003. godine do 6. ožujka 2004. godine za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od 1 do 5 godina. Sukladno čl. 19. st. 1. KZ/97 za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od 3 godine, ali manja od 5 godina, zastara kaznenog progona nastupa protekom vremena od 5 godina. Nadalje, sukladno čl. 20. st. 3. i 4. KZ/97 zastara se prekida svakom postupovnom radnjom koja se poduzima radi kaznenog progona počinitelja kaznenog djela, a i kad počinitelj počini isto tako teško ili teže kazneno djelo te je u tom slučaju sukladno st. 6. istog članka za nastup zastare potreban protek 2 puta onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara kaznenog progona, dakle u konkretnom slučaju 10 godina. Iz podataka u spisu proizlazi da je u ovom predmetu istražni zahtjev podnesen 31. ožujka 2009. godine, a povodom istog rješenje o provođenju istrage protiv ĆE doneseno 14. listopada 2009. godine. Dakle i postupovna radnja poduzeta radi kaznenog progona, a i rješenje o provođenju istrage kojim sukladno čl. 164. toč. 1. ZKP/97 započinje kazneni postupak poduzeti su nakon proteka roka relativne zastare od 5 godina za kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. i 1. KZ/97 jer je prema optužbi kazneno djelo dovršeno 6. ožujka 2004. godine.

Sukladno čl. 20. st. 4. KZ/97 zastara za kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. i 1. KZ/97 bila bi prekinuta počinjenjem kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. al. 6. KZ/97 koje je prema optužbi počinjeno u razdoblju od 1. siječnja 2003. godine do 31. prosinca 2005. godine, dakle prije proteka zastarnog roka od 5 godina za kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. i 1. KZ/97, ali pod pretpostavkom da je ovo drugo kazneno djelo doista i počinjeno. Naime, odredba čl. 20. st. 4. KZ/97 propisuje da se zastara prekida i kad počinitelj počini isto tako teško ili teže kazneno djelo pa je pretpostavka za primjenu ovog propisa ta da je takvo drugo kazneno djelo doista i počinjeno, što u ovom predmetu nije slučaj. Činjenica da je netko počinio kazneno djelo sukladno čl. 3. st. 1. ZKP/08 utvrđuje se izricanjem pravomoćne sudske presude kojom je utvrđena krivnja za isto. U ovom predmetu općinski državni odvjetnik odustao je od optužbe protiv okrivljenog RE radi kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. al. 4. KZ/97 te je prvostupanjski sud u odnosu na isto kazneno djelo donio presudu kojom se za isto optužba odbija, na koju presudu se državni odvjetnik nije žalio. Isto znači da nije pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno da bi okrivljeni ĆE počinio drugo isto tako teško ili teže kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. al. 4. KZ/97 koje bi prekinulo nastup relativne zastare za kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. i 1. KZ/97 pa nisu ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 20. KZ/97 već je za isto kazneno djelo sukladno čl. 19. st. 1. KZ/97 dana 7. ožujka 2009. godine nastupila zastara kaznenog progona.

Iako je dana 1. 1. 2013. godine stupio na snagu KZ/11 koji za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od 3 godine, u koju kategoriju bi spadalo kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. i 1. KZ/97, propisuje zastarni rok od 15 godina, sukladno čl. 3. KZ/11 ima se primijeniti KZ/97 jer je isti važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a i povoljniji je za počinitelja jer je prema istom zastara kaznenog progona nastupila prije stupanja na snagu KZ/11.

Zbog svega naprijed navedenoga ovaj sud je utvrdio da je točkom I. pobijane presude na štetu okrivljenog RE počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08 te je djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika temeljem čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinačio pobijanu presudu u točki I. u odnosu na kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. i 1. KZ/97 te za isto temeljem čl. 452. toč. 6. ZKP/08 zbog zastare odbio optužbu.

Sukladno činjenici da je donesena presuda kojom se optužba odbija na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 presuđeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U odnosu na točku II. pobijane presude, budući da iz obrazloženja žalbe nije vidljivo iz kojih osnova se u tom dijelu presuda pobija, ovaj sud u smislu čl. 476. st. 2. ZKP/08 ograničio se na ispitivanje povreda na koje u smislu st. 1. toč. 1. i 2. istog članka pazi po službenoj dužnosti, postojanje kojih nije našao te je stoga temeljem čl. 482. ZKP/08 žalbu okrivljenika u odnosu na točku II. odbio kao neosnovanu i u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Varaždinu, 12. kolovoza 2015. godine.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Igor Pavlic