Rev-1042/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1042/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. T.Č. iz Z., V. …, 2. L.M. iz Z., K. …, 3. A.R. i 4. F.R., oboje iz Z., K. …, svi zastupani po Ž.T., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Hrvatska elektroprivreda, Termoelektrana toplana, Z., ul. G.V. …, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 2. studenog 1994. godine, br. Gž-7116/94-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. ožujka 1994. godine, br. Pn-6121/93, na sjednici održanoj dana 11. lipnja 1998. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija, pa se ukidaju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 22. studenog 1994. godine, br. Gž-7116/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. ožujka 1994. godine, br. Pn-6121/93. i predmet vraća na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Županijski sud u Gradu Zagrebu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 22. studenog 1994. godine, br. Gž-7116/94-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Zagrebu od 15. ožujka 1994. godine, br. Pn-6121/93., s kojom je naloženo tuženiku platiti tužiteljima T.Č. svotu od 12.862,60 kn (12.862.600 HRD), tužitelju L.M. svotu od 17.228,00 kn (17.228.000 HRD), te tužiteljima A.R. i F.R. zajedno svotu od 79.164,85 kn (79.164.850 HRD), sve sa zateznom kamatom od 15. ožujka 1994. godine do isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 18.089,50 kn (18.089.500 HRD).

Protiv drugostupanjske presude izjavio je reviziju tuženik, kako navodi iz svih razloga navedenih u čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku. Revident ističe da šteta nije sporna, već je sporno da bi štetne emisije dolaze upravo od strane tuženika. Između istih stranaka vodila se parnica radi naknade štete 1986. godine, međutim su se prilike od tada bitno promjenile, budući da tuženik umjesto mazuta sada kao pogonsko gorivo koristi plin, te su posljedice sigurno drugačije naravi. Zbog toga u ovoj parnici sudovi nisu mogli koristiti vještačke nalaze iz 1986. godine, prema tome sudovi nisu utvrdili sadašnjeg štetnika, što je nužno kod utvrđivanja odgovornosti za naknadu štete. Zato toga predlaže da ovaj sud prihvati reviziju ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelji su dali odgovor na reviziju i tvrde da je revizija bez osnova. Sudovi su dali valjane razloge o odlučnim činjenicama, te su utvrdili uzročnu vezu između štete i štetnika, a iz vještačkog nalaza proizlazi da i kod izgaranja zemnog plina nije isključena imisija ugljičnog monoksida i čađe kod poremećenih parametara izgaranja. U bližoj okolici nema drugih postrojenja. Predlaže da ovaj sud reviziju odbije.

Državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10. dakle, nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, ovaj sud smatra da je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Budući da je u pitanju odgovornost za nastalu štetu, te odlučne činjenice se odnose ne samo na nastanak štete, već i na uzrok štete, odnosno na štetnika i uzročnu vezu između štetnika i nastale štete. Budući da su se u međuvremenu promijenile okolnosti, koje su u izravnoj svezi sa nastankom štete, tj. budući da je tuženik počeo koristiti umjesto mazuta plin vještački nalaz i mišljenje o uzroku štete 1986. godine, nije mogao biti mjerodavan za štetu, odnosno uzrok štete nastale 1993. godine. Taj nalaz i mišljenje mogli bi biti mjerodavni samo u tom slučaju ukoliko ne bi došlo do promjena u okolnostima koje su u izravnoj svezi sa nastankom štete, odnosno uzrokom štete. U mišljenju vještaka ing. S.G. izraženom 1986. godine, se ističe da iako je za izgaranje zemnog plina lakše ostvariti optimalne uvjete, ni iz tih ložišta nije isključena emisija ugljičnog monoksida i čađe, kod poremećenih parametara izgaranja, a ti poremećaji parametara izgaranja nastupaju ispadom jedne ili više kotlovskih jedinica, kada se emitira velika količina čađe, radi nepotpunog izgaranja ugljika pirolitički jer razgrađenog ugljikovodika prvo izgaraju lakše frakcije i vodik, a teže frakcije sa više ugljika samo djelomično, odnosno kod zemnog plina izgara samo vodik i dio ugljika, pa se emitira ugljični monoksid i čađa. Navedeno mišljenje nije dovoljno određen, da bi bilo osnov za nedvojben zaključak da je nastala šteta posljedica izgaranja plina isto tako, kao što je prije nastala šteta bila posljedica izgaranja samo mazuta. Zbog toga ponovno vještačenje o uzroku i uzročnoj vezi s obzirom na izmjenjene okolnosti ne bi bilo u suprotnosti s odredbom čl. 10. ZPP. Naime, za očekivati je da se posljedice izgaranja plina na okolinu ipak nešto razlikuju od posljedica izazvanih izgaranjem mazuta.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 394. ZPP prihvatio tuženikovu reviziju i ukinuo nižestupanjske sudove, te predmet vratio na ponovno suđenje. U ponovnom postupku e otkloniti spomenuti postupovni nedostatak, te imajući u vidu odredbe prvostupanjski sud ć

čl. 7. i čl. 8. ZPP u ponovno provedenom postupku donijeti na zakonu utemeljenu odluku.

U Zagrebu, 11. lipnja 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

administrativni referent

(Štefica Klepac)