Legislator Case Law & Legislation
Kžm-50/2008-3 AI generated

Supreme Court dismisses juvenile's appeal against conditional release and mandatory outpatient psychiatric treatment order.

Case Number Kžm-50/2008-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the juvenile's appeal against a first-instance decision ordering conditional release from a correctional facility with mandatory outpatient psychiatric treatment. The juvenile argued that voluntary medication and behavioral improvements made further treatment unnecessary and feared social stigma, while the prosecution supported the measure. The court upheld the lower court's finding that the juvenile remained insufficiently critical regarding the need for treatment and that the measure was necessary for prevention and correction.

Legislator headnote

AI generated

čl. 20. st. 1., 2., 3., 4. ZSM; čl. 75. st. 3., 4. KZ; čl. 398. st. 3. ZKP: The Supreme Court established that a juvenile's voluntary compliance with medication and positive behavioral changes do not automatically negate the need for mandatory outpatient psychiatric treatment if clinical assessment indicates continued necessity for safety and prevention.

Keywords

AI generated
conditional release juvenile mandatory outpatient treatment psychiatric measure freedom correctional facility discharge social stigma prevention drug therapy compliance preventive correctional measure

Cited Legislation

AI generated
čl. 20. st. 1. ZSM
čl. 20. st. 2. ZSM
čl. 20. st. 3. ZSM
čl. 20. st. 4. ZSM
lipnja 2007., pa kako ova odgojna mjera najdulje može trajati tri godine, to sukladno čl. 20. st. 4. ZSM uvjetni otpust traje do isteka roka od tri godine ili dok sud ovu mjeru ne obustavi od izvršenja ili je zamjeni drugom mjerom.
čl. 75. st. 3. KZ
čl. 75. st. 4. KZ
čl. 398. st. 3. ZKP
Slijedom navedenog trebalo je žalbu maloljetnika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci rješenja (čl. 398. st. 3. ZKP).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 50/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. I. N., zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Virovitici od 28. kolovoza 2008. broj Km-3/06, u sjednici održanoj dana 23. listopada 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

r i j e š i o j e:

Žalba mlt. I. N. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Virovitici, temeljem čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 111/97, 27/98, 12/02; u nastavku: ZSM) odlučeno je da se mlt. I. N. uvjetno otpušta s izvršenja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, time da uvjetni otpust traje najdulje do isteka zakonskog roka trajanja izrečene zavodske mjere ili dok ju sud ne obustavi. Temeljem čl. 20. st. 2. u vezi s čl. 11. ZSM maloljetniku je izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora. Temeljem čl. 20. st. 3. ZSM određeno je da će sud opozvati uvjetni otpust ako maloljetnik počini novo kazneno djelo i ako se u sredini u kojoj živi tako loše ponaša da očito nema opravdanog razloga za njegov boravak izvan zavoda ili ako se za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta ne podvrgava izrečenoj sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se nastaviti izvršavati na slobodi, a čije izvršavanje će nadzirati Centar za socijalnu skrb u S. i o tome izvještavati sud. Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik osobno smatrajući da nema osnova za podvrgavanje sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi kroz vrijeme uvjetnog otpusta.

Nakon što je spis sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku: ZKP) u vezi s čl. 399. ZKP dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Maloljetnik žalbom pobija toč. IV. prvostupanjskog rješenja, smatra da nema osnova nalagati mu izvršavanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi budući je dragovoljno pristao na farmakološku terapiju koju uzima redovito, vidljivi su pozitivni pomaci u njegovom ponašanju, dovoljno je odgovoran da ovu terapiju samostalno uzima, dok će provođenje ove sigurnosne mjere negativno utjecati na njegovo etiketiranje u socijalnoj sredini u kojoj živi što će se odraziti kod zaposlenja.

Suprotno navodima žalbe, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su razlozi za uvjetno otpuštanje maloljetnika sa izvršenja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, uz izricanje odgojne mjere pojačane brige i nadzora, te obvezu nastavka izvršavanja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi u potpunoj mjeri argumentirani te stoga prihvatljivi i ovom sudu drugog stupnja.

Premda je Odgojni zavod u T. dostavio prvostupanjskom sudu pisani prijedlog za obustavu izrečene odgojne mjere, s pravom prvostupanjski sud, cijeneći postignuti uspjeh u odgoju maloljetnika zaključuje o opravdanom očekivanju da će se maloljetnik u sredini u kojoj će živjeti dobro ponašati, započeti raditi i time se kloniti činjenja kaznenih djela. Kako bi se primjereno adaptirao u svoju raniju socijalnu sredinu, upravo u cilju sprječavanja nepovoljnog ponašanja izrečena mu je odgojna mjera pojačane brige i nadzora koja će kroz suradnju, nadzor, pa i pomoć stručnih osoba dodatno utjecati na maloljetnika i njegove roditelje u preventivnom smislu i daljnjoj korekciji njegova ponašanja poglavito imajući na umu teškoće u početku njenog izvršavanja. Stoga pravilno prvostupanjski sud navodi u pobijanom rješenju da se ne radi o potpuno postignutom uspjehu u preodgoju maloljetnika zbog čega je evidentno trebalo maloljetnika uvjetno otpustiti s izvršavanja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, a ne istu obustaviti kako je predlagano po Odgojnom zavodu u T..

Što se pak tiče tvrdnje maloljetnika da nema potrebe za nastavkom izvršavanja izrečene mu sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi, i u ovom je segmentu sud prvog stupnja, na temelju dodatno provedenog vještačenja po vještaku psihijatru dr. A. M. opravdano zaključio da je maloljetnik i dalje nedovoljno kritičan prema potrebi primjene spomenute sigurnosne mjere, pa je tu mjeru nužno i nadalje primjenjivati na slobodi. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda i obveza koja je naložena uz uvjetno otpuštanje maloljetnika sa zavodske odgojne mjere opravdana, valjana i zakonita imajući na umu i smislenu primjenu čl. 75. st. 3. i 4. KZ. Maloljetnik je dakle dužan pridržavati se naložene obveze psihijatrijskog liječenja na slobodi koja traje dok za njom postoji potreba, ali svakako najdulje do 26. lipnja 2010. budući tada ističe rok uvjetnog otpusta. Naime, prema podacima Odgojnog zavoda u T. maloljetnik je započeo sa izvršavanjem zavodske odgojne mjere 26. lipnja 2007., pa kako ova odgojna mjera najdulje može trajati tri godine, to sukladno čl. 20. st. 4. ZSM uvjetni otpust traje do isteka roka od tri godine ili dok sud ovu mjeru ne obustavi od izvršenja ili je zamjeni drugom mjerom.

Slijedom navedenog trebalo je žalbu maloljetnika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci rješenja (čl. 398. st. 3. ZKP).

.

U Zagrebu, 23. listopada 2008.

Predsjednica vijeća:

Zapisničar:

Zlate Lipnjak Bosanac, v.r. Vojimir Katić, v.r.