Legislator Case Law & Legislation
Gzz-44/1991-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses contract termination due to changed circumstances citing good faith and bank policy changes.

Case Number Gzz-44/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the Public Prosecutor's request to annul lower court judgments that terminated a currency deposit contract. The defendant argued that a 1986 bank agreement changing interest rates from foreign to local currency constituted changed circumstances warranting termination under the Obligations Act. The court ruled that the bank could have avoided this risk by offering variable rates or not joining the agreement, and terminating the contract would violate the principle of good faith. Consequently, the lower court decisions were annulled, and the request for contract termination was dismissed.

Legislator headnote

AI generated

čl. 133. ZOO; čl. 395. st. 1. ZPP: A party cannot claim termination due to changed circumstances if they could have avoided the situation at contract formation, and enforcing such termination would violate the principle of good faith.

Keywords

AI generated
changed circumstances good faith principle contract termination currency deposit interest rate policy Obligations Act banking practice

Cited Legislation

AI generated
čl. 133. Zakona o obveznim odnosima
Osnovano se u zahtjevu ističe da su sudovi prvog i drugog stupnja pogrešno primijenili odredbe iz čl. 133. Zakona o obveznim odnosima kada su usvojili tužbeni zahtjev za raskid ugovora o oročavanju deviznih sredstava zbog promijenjenih okolnosti - stupanja na snagu (1.
čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 19. st. 1. Samoupravnog sporazuma banaka o politici kamatnih stopa
čl. 21. st. 1. Samoupravnog sporazuma banaka o politici kamatnih stopa

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 44/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Augusta Husinec, Vladimira Drakulić i Stanislava Plazonić, kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja "J. ", Osnovna banka, S., protiv tuženika I.P. pok. I. iz Š., radi raskida ugovora, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Javnog tužioca Hrvatske broj: Gt-409/91 od 11. srpnja 1991. godine protiv presude Okružnog suda u Splitu od 15. ožujka 1991. br. Gž-81/91 i presude Općinskog suda u Splitu od 19. travnja 1990. br. II P-4/89, u sjednici održanoj dana 17. prosinca 1991. godine,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev za zaštitu zakonitosti Javnog tužioca Hrvatske broj: Gt-409/91 od 11. srpnja 1991. godine se prihvaća, te se presuda Okružnog suda u Splitu br. Gž-81/91 od 15. ožujka 1991. godine i presuda Općinskog suda u Splitu br. II P-4/89 od 19. travnja 1990. godine preinačavaju i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da se raskida ugovor o oročavanju deviznih sredstava na deviznom štednom ulogu broj 7204/1385186868 s danom 4. siječnja 1989. g, zaključen između "J. " OB S. i P.I., pok. I. iz Š., dana 4. siječnja 1983. g.

II. Na dan 4. siječnja 1989. g. "J. " OB S., Ekspozitura "Š. " u Š. će staviti oročena devizna sredstva koja se zateknu na deviznom štednom ulogu P.I., njemu na raspolaganje kao slobodna tj. a vista."

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Splitu br. II P-4/89 od 19. IV 1990. godine usvojen je tužbeni zahtjev, te je, zbog promijenjenih okolnosti, raskinut ugovor o oročavanju deviznih sredstava na deviznom štednom ulogu br. ... zaključen između "J. " OB S. i P.I., pok. I. iz Š. dana 4. siječnja 1983. godine, s tim što će "J. " OB S., Ekspozitura "Š. " u Š. staviti oročena devizna sredstva koja se zateknu na deviznom štednom ulogu I.P. njemu na raspolaganje kao slobodna, tj., a vista.

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Splitu br. Gž-81/91 od 15. III 1961. godine odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostepena presuda Općinskog suda u Splitu.

Protiv obje presude Javni tužilac Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava - čl. 133. i čl. 135. Zakona o obveznim odnosima -

te

predlaže

da se prvostepena i drugostepena presuda ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije odgovoreno.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Osnovano se u zahtjevu ističe da su sudovi prvog i drugog stupnja pogrešno primijenili odredbe iz čl. 133. Zakona o obveznim odnosima kada su usvojili tužbeni zahtjev za raskid ugovora o oročavanju deviznih sredstava zbog promijenjenih okolnosti - stupanja na snagu (1. srpnja 1986.godine) Samoupravnog sporazuma banaka o politici kamatnih stopa od 18. lipnja 1986. godine.

Ugovorom o oročavanju deviznih sredstava od 4. siječnja 1983. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor) tuženik je oročio kod tužitelja, na deviznom štednom ulogu broj 7204/1385186868, iznos od 14.000 DM, na rok od 36 mjeseci s pravom na kamatu u devizama po kamatnoj stopi od 12,5%.

Samoupravnim sporazumom banaka o politici kamatnih stopa od 18. lipnja 1986. godine (u daljnjem tekstu: Samoupravni sporazum), koji je stupio na snagu 1. srpnja 1986. godine, određeno je da na devize na deviznim računima i deviznim štednim ulozima građana i građansko-pravnih osoba banke plaćaju kamatu u dinarima, osim na devize na deviznim računima i deviznim štednim ulozima jugoslavenskih građana na privremenom radu u inozemstvu za vrijeme boravka u inozemstvu i jugoslavenskih iseljenika na koje se plaća kamata u devizama ili na njihov zahtjev u devizama i dinarima odnosno dinarima (čl. 19. st. 1. Samoupravnog sporazuma), te da se kamatne stope na devizne račune i devizne štedne uloge određuju prema visini kamatnih stopa po ulozima na štednju kod inostranih banaka u zemljama domicilnih valuta na način utvrđen sporazumom (čl. 21. st. 1. Samoupravnog sporazuma).

Uporedbom sadržaja kamatne obveze tužitelja iz Ugovora i Samoupravnog sporazuma nedvojbeno je da su kamatne obveze tužitelja prema Ugovoru znatno teže od onih predviđenih Samoupravnim sporazumom, te da je ova okolnost (promjena valute i stope kamate u korist tužitelja) nastupila nakon sklapanja Ugovora. Ostaje sporno pravno pitanje da li su samim tim - nastupanjem promijenjenih okolnosti nakon sklapanja ugovora, sve kad bi one imale i ostale kvalifikatorne elemente iz stava 1. čl. 133. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) - ispunjene i pretpostavke za raskid Ugovora.

Prema odredbi iz st. 2. čl. 133. ZOO raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti ne može se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

Po ocjeni ovog suda, tužitelj je ove okolnosti mogao izbjeći i to na dva načina: 1. bilo tako da je umjesto fiksne kamatne stope ugovorio promjenjivu kamatnu stopu i/ili 2. da nije zaključio Samoupravni sporazum, odnosno da istom nije pristupio.

Treba, dakle, zaključiti da nisu ispunjene pretpostavke iz stava 2. čl. 133. ZOO za raskid ugovora.

Svoja devizna sredstva od 14.000 DM tuženik je oročio kod tužitelja na rok od 36 mjeseci upravo zbog povoljne kamate, pa bi bilo protivno načelu poštenog prometa da se zbog naknadne promjene politike kamatnih stopa na štetu deponenta (štediše), a u stvaranju koje politike je sudjelovao tužitelj, dopusti raskid ugovora. Privući deviznu štednju nudeći povoljne kamate, a zatim, nakon sklapanja ugovora s tako povoljnom kamatom, te kamate promijeniti na štetu deponenta, te deponenta siliti na promjenu ugovorne klauzule o kamati ili tražiti raskid ugovora, sve pozivajući se na promijenjene okolnosti, predstavlja lošu poslovnu (bankarsku) praksu, kojoj ovaj sud ne može pružiti pravnu zaštitu.

Iz ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP prvostepenu i drugostepenu presudu valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

Tuženik nije stavio zahtjev za naknadu troškova postupka.

U Zagrebu, 17. prosinca 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.