Revr-62/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn i ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu.
Legislator headnote
AI generatedRevr-62/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Predmet ovog spora je utvrđenje da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao određenog dana 9. siječnja 2002. i isplata šest mjesečnih plaća i to po 2.800,00 kn. Dakle, ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu. Zato se ne može primijeniti čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP-a prema kojem bi revizija bila uvijek dopuštena.
Full text
Broj: Revr 62/09-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz Z., …, koju zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u O. društvu B. i G. B. iz Z., protiv tuženika F.-Z. d.o.o. iz Z., …, kojeg zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr–1782/08 od 23. rujna 2008. kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-783/05 od 12. svibnja 2008., 5. ožujka 2009.
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužiteljice kojom tužiteljica traži da se utvrdi da joj je radni odnos kod tuženika prestao 9. siječnja 2002., da se naloži tuženiku da joj isplati plaću od dana prestanka radnog odnosa (4. lipnja 2001.) do dana stupanja u radni odnos kod drugog poslodavca (9. siječnja 2002.) i to šest mjesečnih plaća svaku po 2.800,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Tužiteljici je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 4.225,00 kn.
Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.
Protiv rješenja suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine pobijano i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl.400 st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 ) stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude ( čl. 382.)
Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. i 88/05. - dalje: ZPP) koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ( „Narodne novine“ broj 84/08, dalje: ZID ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn i
2. ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu.
Predmet ovog spora je utvrđenje da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao određenog dana 9. siječnja 2002. i isplata šest mjesečnih plaća i to po 2.800,00 kn. Dakle, ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu. Zato se ne može primijeniti čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP-a prema kojem bi revizija bila uvijek dopuštena.
U takvoj se situaciji dopuštenost revizije ocjenjuje prema vrijednosnom kriteriju (čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP).
Odredbom čl. 40. st. 2 ZPP propisano je da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.
U odnosu na zahtjev za utvrđenje da je tužiteljici radni odnos prestao određenog dana tužiteljica u tužbi, a niti tijekom glavne rasprave nije označila vrijednost predmeta spora niti je prvostupanjski sud rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora.
Odredbom čl. 3. ZID ZPP izmijenjena je odredba st. 5. čl. 40. tako da izmijenjena glasi: „Ako prvostupanjski sud u slučaju iz st. 4. ovog članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.“ Ova se odredba , sukladno čl. 52. st. 1 ZID ZPP, primjenjuje i ovom predmetu.
Prema tome, u konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora nenovčanog zahtjeva tužiteljice (utvrđenje da joj je radni odnos kod tuženika prestao 9. siječnja 2002.) je 50.000,00 kn, a vrijednost novčanog zahtjeva iznosi 16.800,00 kn (šest mjesečnih plaća po 2.800,00 kn), dakle, vrijednost pobijanog dijela rješenja ne prelazi 100.000,00 kn.
Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP revizija tužiteljice odbačena kao nedopuštena.
U Zagrebu, 5. ožujka 2009.
Sutkinja:
Jasna Guštek, v.r.