Legislator Case Law & Legislation
I Kž-121/1999-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; investigating judge's witness summons upheld despite defendant's procedural objections.

Case Number I Kž-121/1999-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by the accused against the first-instance court's decision to reject the request to exclude the investigating judge. The accused argued that the judge improperly accepted a witness summons without prior notice of the specific criminal offense, violating their right to defense under the Criminal Procedure Act. The court rejected these claims, noting that the witness possessed relevant knowledge about unfulfilled deliveries and that the investigation had already formally charged the accused with specific crimes involving document fabrication. Consequently, the court ruled that the investigating judge acted within their authority and the appeal lacked legal basis.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 36. st. 2. ZKP/97; Čl. 232., 239. ZKP/97; Čl. 398. st. 3. ZKP/97: The court may lawfully accept a witness summons even if the accused objects to the lack of prior notice regarding the specific charge, provided the witness holds relevant knowledge and the investigation has already formally charged the accused with the underlying offense.

Keywords

AI generated
criminal procedure appeal investigating judge authority witness summons validity right to defense exclusion of judge criminal investigation phase procedural objection

Cited Legislation

AI generated
Čl. 36. st. 2. ZKP/97
Iz izloženih razloga, pobijano rješenje je pravilno i zakonito, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, jer ni po nalaženju ovog suda ne postoje razlozi za izuzeće istražnog suca predviđeni u čl. 36. st. 2. ZKP/97.
Čl. 232. ZKP/97
Čl. 239. ZKP/97
Čl. 398. st. 3. ZKP/97
Stoga je trebalo riješiti kao u izreci na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-121/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Milana Petranovića, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. K. i dr., zbog kaz. djela iz čl. 192. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi okr. M. P. podnesenoj protiv rješenja predsjednika suda Županijskog suda u Zagrebu od 22. veljače 1999. br. 10/Su-202/99, u sjednici održanoj 8. ožujka 1999. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.P..

Obrazloženje

Rješenjem predsjednika suda prvog stupnja odbijen je zahtjev okr. M.P. za izuzeće istražnog suca tog suda M.R. za provođenje istrage u istražnom predmetu br. Kio-330/98, a koji je u tijeku protiv njega, te okr. M.K., D.M., I.M., E.Ž., M.S. i N.S. zbog kaz. djela iz čl. 192. st. 2. i dr. KZ.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu okr. M.P., po branitelju M.G., odvjetniku iz Z., i predložio da se ono ukine, zapravo preinači i prihvati zahtjev za izuzeće istržnog suca.

Žalba nije osnovana.

Obrazlažući žalbu, žalitelj, između ostalog, tvrdi da predsjednik suda, odbijajući zahtjev za izuzeće istražnog suca, iz razloga predviđenih u čl. 36. st. 2. ZKP/97, očigledno nije shvatio bit zahtjeva, a koji se sastoji u tome da je istražni sudac odredio saslušanje svjedoka F.Š., pa i započeo njegovo saslušanje na okolnosti vezane za navodnu isporuku sitnog inventara od strane poduzeća E. po računu br. …, te o navodnoj isporuci stolnjaka i dr. od strane UTP G. po računu br. …, o činjenici je li ta roba doista zaprimljena u G. i kojoj količini, a s tim u svezi i o skladišnoj primci br. 1715, te time stvarno prihvatio prijedlog iz istražnog zahtjeva za saslušanje svjedoka Š., iako se u (izreci) istražnog zahtjeva i rješenja o provođenju istrage nikom od okrivljenika, a poglavito okr. P. "nigdje ne stavlja na teret kazneno djelo u kojem bi bile obuhvaćene navedene stvari, niti se u inkriminacijama spominju dokumenti o kojima bi se navedeni svjedok trebao saslušati". Po stanovištu žalitelja, istražni je sudac postupio protivno čl. 232. i 239. ZKP/97 i time prekoračio svoja ovlaštenja, jer da se takvim postupanjem može doći do saznanja o postojanju nekog drugog kaznenog djela o kojem se onda prije saslušava svjedok, a da okrivljenici prethodno "nisu mogli dati obranu, odnosno očitovati se o

činjenicama o kojima se saslušavaju predloženi svjedoci".

Izloženi prigovori su bez ikakve osnove.

Prije svega, pravomoćnim rješenjem o provođenju istrage (l. 1970-1975, 2001-2002), okrivljenicima se stavlja na teret, između ostalog, da su i to E.Ž., M.S. i N.S. u dogovoru sa D.M., I.M. i M.P. - rukovodećim osobama iz G. ispostavljali dokumentaciju za neisporučenu robu i za neobavljene radove, a tu dokumentaciju da su odgovorne osobe u UTP G. ovjeravale kao vjerodostojnu i priznale kao stvarna potraživanja poduzeća UTP G. vlasništvo okr. K.

Prema prikupljenim podacima, pak, sadržanim u spisu predmeta (tako l. 1914-1915) svjedok F.Š. je bio u inkriminiranom razdoblju skladištar G. i očito ima saznanja o načinu rada, odnosno ispostavljanju dokumentacije za robu, tako primki, saznanje je li određena roba stvarno bila isporučena, je li on osobno sačinjavao primke, iako robu nije ni vidio, a jer nije ni prolazila kroz skladište, na temelju kakve dokumentacije je sačinjavao takve primke i zbog čega je tako radio, a to su sve važne okolnosti kojima se može pobliže razjasniti inkriminirano postupanje opisano u izreci rješenja o provođenju istrage.

Stoga je F.Š. osnovano predložen u istražnom zahtjevu da se sasluša u svojstvu svjedoka, pa je i istražni sudac ispravno postupio kada je taj prijedlog i prihvatio. Pri tome, nije odlučno to što u inkriminiranim radnjama okrivljenika, napose okr. K., vlasnika UTP G. i okr. D.M. i I.M., rukovoditelja G. opisanim pod toč. a-b izreke rješenja o provođenju istrage (l. 1970-1975) se ne navode računi i primka o ispotavljanju kojih ima saznanja svjedok Š., a osim toga, ne može biti govora o tome da se svjedočenje tog svjedoka odnosi na nekakvo novo kazneno djelo, već se radi o samo o jednoj od konkretnih djelatnosti koje mogu dati odgovor na pitanje je li bilo slučajeva da roba G. stvarno nije bila isporučena, a da se unatoč toga sačinjavala odgovarajuća dokumentacija, koja je opravdavala potraživanje dobavljača, tko je tu dokumentaciju sačinjavao, na temelju čega i po čijem nalogu.

Konačno, pa i promašena tvrdnja žalitelja kako se postupanjima istražnog suca onemogućava okrivljenicima da iznesu obranu i da se očituju o kaznenom djelu prije saslušanja svjedoka, kada je njima svima predočen istražni zahtjev, u kojem je predloženo saslušanje i svjedoka Š. na gore izložene okolnosti, ali oni, pa tako ni okr. P. (l. 1958) nisu htjeli iznositi svoje obrane niti odgovarati na postavljena pitanja, čime, dakako, onemogućavaju ili znatno otežavaju prikupljanje i onih dokaza koji im idu u prilog, otežavaju razjašnjenje onih činjenica i okolnosti koje mogu, eventualno, pojasniti, pa i opravdati određeno postupanje.

Iz izloženih razloga, pobijano rješenje je pravilno i zakonito, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, jer ni po nalaženju ovog suda ne postoje razlozi za izuzeće istražnog suca predviđeni u čl. 36. st. 2. ZKP/97.

Stoga je trebalo riješiti kao u izreci na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97.

U Zagrebu, 8. ožujka 1999. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.