Rev-1683/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1683/2014-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice A. K. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika G. Z., Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu P., R., L. & P., Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv dijela rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-4430/11-2 od 26. studenoga 2013., ispravljenog rješenjem istog suda od 28. veljače 2014., kojim je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5998/10 od 11. ožujka 2011., ukinuto te je prijedlog za ovrhu odbačen, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2019.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-4430/11-2 od 26. studenoga 2013. ispravljeno rješenjem od 28. veljače 2014. u djelu točke I. izreke kojim je uvažena žalba ovršenika, ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5998/10 od 11. ožujka i odbačen ovršni prijedlog, i u točkama II. i III. izreke te se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-5998/10 od 11. ožujka 2011. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu 9.331,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. lipnja 2007. do isplate, te nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 14. lipnja 2007. u iznosu 1.216,34 kn, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja do isplate, odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate.

Drugostupanjski sud je pod točkom I. izreke rješenja uvažio žalbu ovršenika, ukinuo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-5998/10-9 od 11 ožujka 2011. te je odbacio prijedlog za ovrhu, a ukinuo je i rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrpl-5998/10 od 2. svibnja 2011. (kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe) bez vraćanja na ponovan postupak. Također je naložio ovrhovoditeljici naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka (točka II izreke), dok je zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbio kao neosnovan (točka III. izreke).

Protiv drugostupanjskog rješenja u odnosu na dio koji se odnosi na odbačaj prijedloga za ovrhu i troškove ovršnog postupka ovrhovoditeljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjsko rješenje preinačiti na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije ovrhovoditeljici.

Ovršenik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, a odredbom čl. 19. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

U reviziji ovrhovoditeljica postavlja sljedeća pitanja:

„1. Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 46. st. 5. Ovršnog zakona u vezi sa čl. 35. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od kn 9.331,65 sa zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2007. do isplate te iznosa od kn 1.216,34 na ime nepodmirenih zateznih kamata dospjelih do 14. lipnja 2007., s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja nije u skladu sa sadržajem ovršnog naslova i njegovoj materijalnoj ovršnosti, iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr- 19523/04 od 15. lipnja 2007., ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 9.331,65 kn sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od kn 2.613,00 kn, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?

2. Da li je Županijski sud donoseći odluku pogrešno primijenio odredbu čl. 202, u vezi sa čl 171., čl. 172. i čl. 195. Zakona o obveznim odnosima te odredbu čl. 4. st. 2. i 3. u vezi sa čl. 149. OZ-a, kao i odredbu čl. 89. Zakona o radu kada je utvrdio da se Izjava o prijeboju kojom ovrhovoditelj (radnik) izjavljuje da vrši prijeboj dospjele novčane tražbine prema ovršeniku (poslodavac) odnosi na obveze kod kojih je zakonom isključena mogućnost prestanka obveze prijebojem, slijedom čega je pozivom na odredbu čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

3. Ujedno, je li Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 155. Zakona o parničnom postupku kada je našao osnovanim trošak radnje – sastava žalbe izjavljene protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, a koju žalbu Županijski sud (kao što to i sam navodi) nije niti razmatrao?“

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravno pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditeljica se poziva na odluke Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-1963/2012 od 27. svibnja 2013., te Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012. i Gžovr-4470/11 od 1. ožujka 2011., iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Iako je ovrhovoditeljica u reviziji postavila nekoliko konkretnih pravih pitanja ona se u bitnome (osim onoga o troškovima postupka) svode na pitanje je li ovrhovoditelj (radnik) u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave (protiv poslodavca), s obzirom na njegovu tvrdnju o izvršenom prijeboju ovršenikove tražbine prema njemu koja potječe iz iste ovršne isprave, ovlašten potraživati tražbinu koja je zapravo manja od one na koju bi imao pravo po ovršnoj ispravi (glede visine duga i tijeka zateznih kamata) te sadrži li takav prijedlog za ovrhu sve propisane podatke za odlučivanje o njemu?

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak. Prema ovršnoj ispravi u ovom predmetu ovrhovoditeljici (radnici) je na ime razlike plaće dosuđen iznos 9.331,65 kn te na ime parničnih troškova iznos 2.613,00 kn, sve s pripadajućim kamatama, dok je ovršeniku (poslodavcu) dosuđen iznos 5.771,00 kn na ime parničnih troškova.

U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditeljice i ovršenika 15. lipnja 2007. u iznosu 5.771,00 kn čime je prestala obveza ovršenika na isplatu troška parničnog postupka ovrhovoditeljici u iznosu 2.613,00 kn, kao i dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 14. lipnja 2007. u iznosu 3.158,00 kn, dok je ostao nepodmiren dio zakonskih zateznih kamata dospjelih do 14. lipnja 2007. u iznosu 1.216,34 kn kao i cijelokupno glavno potraživanje.

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbe čl. 46. stavak 5. i članka 35. OZ ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da objektivno nisu nastupile pretpostavke za prestanak dijela novčane činidbe iz ovršne isprave prijebojem (budući da postoje obje tražbine iz ovršne isprave), a time da nije nastupio niti konstitutivni učinak ovrhovoditeljičine izjave kojom opravdava predloženu ovrhu, zbog čega da nije moglo ni doći do utrnuća međusobnih novčanih obveza ovrhovoditelja i ovršenika.

Prema ocjeni revizijskog suda izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

Odredbama članka 35. st. 1. i 3. OZ. propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe, s tim da će prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve podatke iz stavka 1. i 2. toga članka sud odbaciti rješenjem, ne pozivajući ovrhovoditelja da ga dopuni ili ispravi.

Prema pravilnom shvaćanju koje je izraženo u drugostupanjskim odlukama na koje se osnovano poziva revident, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje i odgovarajućeg manjeg dijela tražbine koja je predmet ovrhe jer svaki vjerovnik uvijek može umanjiti svoj zahtjev ako je za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka, bilo da je obveza ovršenika djelomično prestala (građanskopravnim) prijebojem ili iz nekih drugih razloga, koje ovrhovoditelj ne mora niti navoditi u prijedlogu za ovrhu.

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), tako da se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditeljica je dužna u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i iznos preostale tražbine čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji joj (po njezinom shvaćanju) nisu namireni prije pokretanja ovršnog postupka, kako bi se moglo ocijeniti je li tako zatražena isplata (prema pravilu da je u većem sadržano manje) sukladna tražbini iz ovršne isprave.

Ovrhovoditeljica je sve navedeno naznačila u podnesenom prijedlogu za ovrhu pa nije bilo razloga za ukidanje rješenja o ovrsi i odbačaja prijedloga za ovrhu zbog razloga sadržanih u odredbama čl. 35. OZ.

Zbog toga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu (tako i ovaj sud u odlukama Rev- 2232/13, Rev-2132/13, Rev-901/14 i dr.)

Slijedom toga, u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP, na koju se zapravo pitanja odnose pa je, na temelju odredbe čl. 394. st. 4. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 19. st. 1.OZ pobijanu odluku trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak istom drugostupanjskom sudu (na taj je način odgovor na trećepostavljeno pitanje postao bespredmetan).

U ponovnom postupku drugostupanjski će sud imajući na umu razloge iz ovog rješenja ponovno odlučiti o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 27. veljače 2019.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.