Rev-525/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-525/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Radomire Felicijan- Maoduš, Stanka Jesenkovića i Borisa Guttmanna kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja mldb. M. Z., zastupanog po majci i zakonskoj, zastupnici S. Z. iz O., koju zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik iz B., protiv tuženika A. N. iz T., kojeg zastupa punomoćnik N. O., odvjetnik iz O., radi utvrđivanja očinstva, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 25. travnja 1991. br. Gž-1197/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru od 15. veljače 1991. br. P-246/90, u sjednici održanoj dana 16. travnja 1992.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostepena presuda kojom je utvrđeno da je tuženik otac mldb. tužitelja i kojom je naloženo tuženiku da doprinosi za uzdržavanje tužitelja mjesečno 1.000 dinara (sada hrvatskih dinara - HRD).

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud prihvaćanjem revizije preinači pobijanu drugostepenu presudu na način da udovolji njegovoj žalbi te ukine prvostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj je u odgovoru na reviziju osporio navode tuženika i predložio da revizija bude odbijena.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po ocjeni ovoga revizijskog suda ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje revident i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, koji je, temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP), na keju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Revident neosnovano ukazuje na postojanje, bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. i čl. 354. st. 1. toč. 7. Zakona o parničnom postupku, kada navodi da prvostepeni sud nije izveo sve potrebne dokaze jer da je izveo samo dokaz tipizacije tkiva, a koji dokaz da nije dovoljan da bi se samo njegovom ocjenom utvrdilo da je on otac mldb. tužitelja, i kada navodi da mu zbog neizvođenja dokaza saslušanjem supruge nije data mogućnost da dokazuje da on nije otac tužitelja.

To zato, jer nisu točni navodi revidenta da su pobijane presude utemeljene samo na izvedenom dokazu tipizacije tkiva stranaka jer su one utemeljene i na iskazima stranaka, jer, prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP, koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica rješava sud, jer, prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud i jer odbijanjem revidentovog prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem njegove supruge na okolnosti da s majkom tužitelja nije imao spolni odnos u kritično vrijeme, as obzirom na navedenu ocjenu drugih izvedenih dokaza, time nije revident onemogućen u raspravljanju pred sudom.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident neosnovano ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da je on otac mldb. tužitelja. Naime, revident neosnovano ponavlja tvrdnje da u provedenom postupku nije valjano dokazano da je on otac tužitelja.

To zato jer su te tvrdnje suprotne utvrđenjima sudova.

Iz utvrđenja sudova, koja se temelje na pravilnoj ocjeni po prvostepenom sudu izvedenih dokaza, posebno nalaza i mišljenja liječnika vještaka kao rezultata provedene tipizacije tkiva stranaka (96,77% vjerojatnosti da je revident otac tužitelja), proizlazi i pravilnost navedenog, zaključka sudova da je revident zaista otac tužitelja.

Ispitujući nižestepene presude u dijelu kojim je naloženo revidentu da plaća za uzdržavanje tužitelja mjesečno 1.000 HRD, čemu revident određeno i ne prigovara u reviziji, ovaj sud je našao da se presude i u navedenom dijelu temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava (čl. 237., 260., 261. i 270. Zakona o braku i porodičnim odnosima "Narodne novine" br. 51/89 - prečišćeni tekst).

Zbog iznijetog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 16. travnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.