Gžzp-641/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 641/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari I. predlagateljice A. B., II. predlagatelja B. B., III. predlagatelja N. B. i IV. predlagatelja M. B., koje zastupa punomoćnica L. K., odvjetnica u S.,, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gzp-656/10 od 2. svibnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba protustranke kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. Gzp-656/10 od 2. svibnja 2011. u dijelu pod t. II izreke kojim je zahtjev I. predlagateljice A. B., II. predlagatelja B. B. i III. predlagatelja N. B. za određivanjem primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku prihvaćen za iznos od 500,00 kuna, a zahtjev IV. predlagatelja M. B. za iznos od 1.000,00 kuna.

Uvažava se žalba protustranke kao djelomično osnovana, preinačuje se navedeno rješenje u dijelu pod t. II izreke na način da se odbija zahtjev I. predlagateljice A. B., II. predlagatelja B. B. i III. predlagatelja N. B. za određivanjem primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku preko iznosa od 500,00 kuna do iznosa od 16.500,00 (za iznos od 16.000,00 kuna), a zahtjev IV. predlagatelja M. B. preko iznosa od 1.000,00 kuna do iznosa od 16.500,00 kuna (za iznos od 15.500,00 kuna).

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku osnovan (t. I izreke), određena je primjerena naknada zbog đenje u razumnom roku svakom od predlagatelja u iznosu od 16.500,00 povrede prava na su

kn (t. II izreke) te je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti navedenu primjerenu naknadu u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (t. III izreke).

Protiv dijela navedenog rješenja pod t. II izreke protustranka je podnijela žalbu zbog žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08. i 57/11. - dalje: ZPP). Predlaže navedeno rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zbog dugotrajnosti parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem II P-1703/91, pozivom na odredbe čl. 27. i 28. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 105/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10., 2/07. - dalje u tekstu: ZS).

Prvostupanjski sud pobijano rješenje, u bitnom, temelji na slijedećim utvrđenjima i zaključcima:

- da je postupak u odnosu na kojeg je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku, računajući od nastupanja pravno relevantnog razdoblja, stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori br. 18/97,6/99 - pročišćeni tekst 8/99 - ispravak 14/02 - dalje Konvencija) do pravomoćnosti predmetnog parničnog postupka, trajao 13 (trinaest) godina i 3 (tri) dana,

- da je sud prvog stupnja bio gotovo potpuno procesno neaktivan u vremenskom razdoblju od 31. siječnja 1994. do 29. lipnja 2009.,

-da su predlagatelji svojim procesnim držanjem u parnici u manjoj mjeri doprinijeli dugotrajnosti postupka jer nisu pristupali na ročišta, a zbog čega je donijeto i rješenje o mirovanju te na kraju rješenje o presimiranom povlačenju tužbe,

- da je riječ o činjenično i pravno složenom predmetu obzirom na predmet spora- ispravak uknjižbe i da za taj postupak nije propisana hitnost u postupanju.

Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je predlagateljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst, broj 55/01 - ispravak: dalje Ustav) te je primjenom odredbe čl. 28. st. 1. ZS svakom od predlagatelja na ime primjerene novčane naknade odredio iznos od 16.500,00 kn.

Osnovani su žalbeni navodi protustranke da je sud prvog stupnja prilikom određivanja primjerene naknade ispustio iz vida činjenicu da su predlagatelji u predmetni parnični postupak stupili kao nasljednici prvotnog tužitelja.

Prije svega, ovaj sud, osobito ukazuje kako u ovakvoj pravnoj situaciji valja uzeti u obzir duljinu sudskog postupka u njezinoj ukupnosti; riječ je o tomu da je preuzimanjem postupka od strane ovdje predlagatelja (kao zakonskih nasljednika tužitelja), ostvareno stupanje ovdje predlagatelja u razmatranu parnicu upravo u svojstvu tužitelja, čime su oni u cijelosti preuzeli procesni položaj prvotnog tužitelja kakav je bio u času njegove smrti, a time i sva prava i obveze koje u toj parnici i iz nje proizlaze – uključujući dakle i pravo na suđenje u razumnom roku.

Sukladno tome, a imajući na umu utvrđenu činjenicu da je u predmetnom slučaju parnični postupak radi ispravka uknjižbe pokrenut podnošenjem tužbe prednika predlagatelja 6. rujna 1991. (a zbog čega pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja počinje teći tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupila na snagu Konvencija te da su predlagatelji u međuvremenu (IV. predlagatelj 27. travnja 2005., a I., II. i III. predlagatelji 29. lipnja 2009). stupili u parnicu kao zakonski nasljednici prvotnog tužitelja, kao i da je predmetni parnični postupak u trenutku odlučivanja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (2. svibnja 2011.) bio pravomoćno okončan, proizlazi da je u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje trajalo 13 (trinaest) godina i 3 (tri) dana.

Od stupanja IV predlagatelja u parnicu 27. travnja 2005. zaprimljeno je nekoliko podnesaka kojima je požureno postupanje suda, održano je ročište 29. lipnja 2009. na kojem su navedeni i preostali nasljednici prvotnog tužitelja, donijeto je rješenje o mirovanju postupka 22. siječnja 2010., tužitelji su podneskom od 4. svibnja 2010. predložili nastavak postupka te je 25. kolovoza 2010. donijeto rješenje kojim se utvrđuje da se smatra da je tužba povućena.

Stoga, prema mišljenju ovog suda, imajući na umu sve mjerodavne kriterije (duljinu postupka, postupanje suda, ponašanje predlagatelja, socijalne i općepoznato složene i otežane čito činjenicu da je IV. predlagatelj kao gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj), a naro

nasljednik prvotnog tužitelja stupio u parnicu 27. travnja 2005., a I., II. i III. predlagatelji tek 29. lipnja 2009. te poduzete postupovne radnje nakon njihovog stupanja u parnicu uzrokovane upravo ponašanjem predlagatelja i činjenicu da je predmetni parnični postupak pravomoćno dovršen čime je ustavno pravo predlagatelja u jednom dijelu zaštićeno, ovaj sud nalazi da I., II. i III. predlagatelju uslijed povrede prava na suđenje u razumnom roku pripada novčana naknada u iznosu od 500,00 kuna svakome, a IV. predlagatelju u iznosu od 1.000,00 kn. Stoga je valjalo odbiti zahtjev I., II. i III. predlagatelja za određivanjem primjerene naknade za iznos od 16.000,00 kuna, a zahtjev IV. predlagatelja za iznos od 15.500,00 kuna.

Iz navedenih je razloga i jer tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, pravilnom primjenom odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS-a, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a, u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91), valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. listopada 2011.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.