I Kž-681/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Lž-681/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća, i tajnice u odjelu – više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B. J. zbog kaznenog djela iz čl. 128. KZRH, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 04. veljače 1999. godine broj Kv-21/99 (K-13/97) u sjednici održanoj 27. prosinca 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se žalba os. B.J. kao nepravovremena.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 410. st. 1. ZKP-a (ispravno po čl. 402. st. 1. ZKP-a), odbijen je prijedlog os. B.J. za objedinjavanje kazni izrečenih pravomoćnim presudama Općinskog suda u Varaždinu broj K-309/95 od 23. studenog 1995. godine zbog kaznenog djela iz čl. 126. st. 1. u vezi čl. 125. st. 1. KZRH i presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-13/97 od 26. ožujka 1997. godine, zbog kaznenog djela iz čl. 128. KZRH.

Protiv tog rješenja žali se osuđenik po svojim braniteljima, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvati prijedlog za izricanje jedinstvene kazne.

Žalba nije pravodobna.

Suprotno mišljenju žalitelja, izvanraspravno vijeće suda prvog stupnja s pravom je donijelo pobijanu odluku u obliku rješenja, te je data i valjana pravna pouka o roku za žalbu od tri dana.

Naime, prema odredbi čl. 402. st. 2. ZKP-a, prvostupanjski sud odlučuje u obliku presude samo u slučaju kada iz razloga predviđenih u čl. 402. st. 1. toč. 1. tog članka preinačuje prijašnje pravomoćne presude glede odluke o kazni i primjenom odredaba o stjecaju izriče novu jedinstvenu kaznu. Nasuprot tome, kada sud smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka, nema obveze odlučivanja u formi presude, što je i logično jer se tada iz razloga procesne prirode odbija preinačiti pravomoćne presude, a to znači da te presude u dijelu odluke o kazni ostaju neizmijenjene. Stoga, pravilnim tumačenjem zakona i sukladno dosadašnjoj sudskoj praksi, treba zaključiti da u situaciji kada sud odbije preinačiti pravomoćnu presudu bez obnove postupka u smislu čl. 402. st. 1. toč. 1. ZKP-a, o tome odlučuje rješenjem, jer se, suprotno stajalištu žalitelja, ovdje ne radi o meritornoj odluci kakovu treba donijeti u obliku presude.

S tim u vezi, rok za žalbu određuje se sukladno čl. 396. st. 2. ZKP-a i traje tri dana od uredne dostave rješenja.

Kako iz priloženih dostavnica u spisu (list 82 spisa) i tvrdnje samog žalitelja nesporno proizlazi da je žalba osuđenika protiv rješenja suda prvog stupnja podnesena izvan zakonskog roga od tri dana, to je ne ulazeći u osnovanost obrazloženja pobijane odluke, žalbu osuđenika kao nepravovremenu trebalo odbaciti i na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. prosinca 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.