Gzp-356/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 356/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja B. i. 3. M. d.d. R., zastupanog po punomoćnicima M. Z. i D. D., odvjetnicima u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 2. ožujka 2009., dana 31. kolovoza 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pž-4381/2007 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju B. i. 3. M. d.d. R., u iznosu od 10.000,00 (deset tisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 2. ožujka 2009. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05., 16/07. i 113/08, dalje: ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-1900/2006, a koji se po žalbi vodi pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 4381/2007, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1900/06, očitovanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 21. svibnja 2009. i službenom provjerom u pisarnici Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01.-pročišćeni tekst, broj 55/01.-dalje Ustav):

-postupak je pokrenut pred Trgovačkim sudom u Rijeci 10. kolovoza 2001. tužbom tužitelja E. d.d R. protiv tuženika (u ovom postupku predlagatelja) B. i. 3. M. d.d. R., radi isplate iznosa od 982.193,00 kn,

-sud je 12. rujna 2001. dostavio tuženiku tužbu na odgovor te je tuženik 21. rujna 2001. podnio odgovor na tužbu dok se tužitelj podneskom od 16. kolovoza 2002. očitovao na odgovor na tužbu,

-ročište zakazano za 16. srpnja 2002. odgođeno je zbog nedolaska stranaka,

-na ročištu 5. studenoga 2002. tužitelj je ostao kod tužbe i zahtjeva, tuženik kod odgovora na tužbu, nakon meritornog raspravljanja i suglasnosti stranaka da spor sudi sudac pojedinac tužitelju je naloženo u spis dostaviti dokaze na koje se pozvao u podnesku od 16. kolovoza 2002. te dodatno obrazložiti činjenice i pravni osnov na kojima temelji tužbeni zahtjev i dostaviti broj spisa s kojim predlaže spajanje predmetnog postupka, ročište je odgođeno,

-na ročištu 23. siječnja 2003. stranke su ostale kod navoda iznesenih tijekom postupka, određeno je izvršiti uvid u spis poslovni broj P-2014/98, tužitelju je naloženo u roku od petnaest dana očitovati se na način da konkretno navede u kakvom obvezno pravnom odnosu su se nalazili tužitelj i tuženik 3. M. T. i E. te kakva je obveza tuženika iz tog poslovnog odnosa vezana za predmet spora čemu je udovoljeno podneskom od 10. ožujka 2003.,

-na ročištu 25. ožujka 2003. tužitelj je ostao kod tužbe i zahtjeva, smatrajući da bi za rješenje spora bio nadležan općinski sud dok je tuženik ostao kod navoda odgovora na tužbu smatrajući da je za postupanje nadležan trgovački sud, sud je donio rješenje kojim će se izvršiti uvid u spis poslovni broj P-2014/98, ročište je odgođeno,

-tuženik se podneskom od 31. ožujka 2003. očitovao na podnesak tužitelja od 10. ožujka 2003.,

-na ročištu 9. travnja 2003. tužitelj je ostao kod tužbe i zahtjeva, tuženik kod odgovora na tužbu, sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje te je određeno da će se odluka strankama dostaviti u pisanom otpravku,

-povodom žalbe tuženika protiv rješenja (22. travnja 2003.) i žalbe tužitelja (30. travnja 2003.) spis je s popratnim izvješćem od 5. svibnja 2003. dostavljen na nadležno postupanje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem poslovni broj Pž- 3817/03 od 3. listopada 2006. odbacio žalbu tužitelja kao nedopuštenu, a uvažio žalbu tuženika, ukinuo rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1482/2001 od 9. travnja 2003. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, spis je vraćen Trgovačkom sudu u Rijeci 16. studenoga 2006.,

-na ročištu 16. siječnja 2007. stranke su ostale kod navoda iznesenih tijekom postupka, punomoćniku tužitelja naloženo je dostaviti urednu punomoć za zastupanje u postupku, ročište je odgođeno radi uvida u predmete suda poslovni broj

P-2014/98 i poslovni broj P-2505/05,

-ročište zakazano za 1. ožujka 2007. odgođeno je za 2. ožujka 2007. zbog spriječenosti suca,

-ročište zakazano za 2. ožujka 2007. održano je u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja te je utvrđeno da punomoćnik tužitelja nije postupio u skladu s nalogom suda s ročišta 16. siječnja 2007.,

-na ročištu 21. ožujka 2007. izvršen je uvid u spise suda poslovni broj P-2014/98 te poslovni broj P-2505/02, tužitelj je zamolio odgodu ročišta radi pokušaja mirnog rješenja spora, ročište je odgođeno,

-tužitelj je podneskom od 6. travnja 2007. zatražio odgodu ročišta zakazanog za 10. travnja 2007.,

-na ročištu 10. travnja 2007. punomoćnik tuženika usprotivio se odgodi ročišta, predložio je zaključenje glavne rasprave, nakon provedenog dokaznog postupka glavna rasprava je zaključena, ročište za objavu presude zakazano je za 24. travnja 2007. na kojem je donesena i objavljena presuda poslovni broj P-1900/2006 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, presuda je otpremljena strankama 4. lipnja 2007.,

-povodom žalbe tužitelja protiv presude (14. lipnja 2007.) spis je s popratnim izvješćem dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske 12. srpnja 2007. gdje je zaprimljen pod brojem Pž-4381/07,

-do dana rješavanja o zahtjevu predlagatelja predmet nije riješen. Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu do donošenja odluke u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku.

Za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja u konkretnom slučaju, obzirom da je postupak još uvijek u tijeku, pravno relevantno razdoblje smatra se od 10. kolovoza 2001. (kada je tužitelj podnio tužbu) do 31. kolovoza 2009., dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja, što ukupno iznosi 8 (osam) godina i 21 (dvadeset i jedan) dan. Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da ukupna duljina trajanja konkretnog postupka pred Trgovačkim sudom u Rijeci i Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske u pravno relevantnom razdoblju razmatranja preko osam godina predstavlja povredu prava na enje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29. stavka 1. Ustava.

suđ

Analizirajući do sada provedeni postupak, zaključak je ovog suda da nadležni sudovi, poglavito prvostupanjski sud, u utvrđenom pravno relevantnom razdoblju, nisu postupali učinkovito. Naime, iako je prvostupanjski sud u tom razdoblju postupao aktivno provodeći ročišta, pribavljajući druge sudske predmete radi uvida, te poduzimajući i druge procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke njegovo postupanje nije bilo učinkovito. Naime, upravo veći broj provedenih ročišta ukazuju da sud nije dovoljno nastojao koncentrirati glavnu raspravu (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08 dalje: ZPP) na što manje ročišta te time ubrzati postupak. Neučinkovitosti doprinosi i činjenica da je odluka prvostupanjskog suda (rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom sporu) ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

Razmatrajući postupanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske ovaj sud nalazi da se njegovo postupanje ne može ocijeniti ažurnim jer je o žalbi protiv rješenja kojim se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim odlučio nakon više od tri godine od dostavljanja spisa na nadležno postupanje (spis mu je dostavljen 5. svibnja 2003.,a o žalbi je odlučio 3. listopada 2006.), dok o žalbi protiv presude nije odlučio (spis mu je dostavljen 12. srpnja 2007.) Takvo postupanje utjecalo je na duljinu postupka koja je u konkretnom slučaju prekoračila kriterij razumnog.

Predlagatelj, kao tuženik svojim procesnim držanjem u parnici nije u bitnom pridonio duljini trajanja postupka.

Predmet spora je isplata tražbine s naslova poslovne suradnje u kojoj tužitelj opskrbljuje tuženika robom potrebnom za obavljanje njegove djelatnosti, te je prema ocjeni ovog suda riječ o činjenično složenom postupku. Na takav zaključak upućuje činjenica da je radi utvrđenja relevantnih činjenica proveden opsežniji dokazni postupak. Međutim, opisana složenost u konkretnom slučaju ne može opravdati duljinu postupka u utvrđenom trajanju.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 10.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2009.

S U D A C

Đuro Sessa, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.