Revr-431/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 431/13-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća i Renate Šantek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz P., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda O. A. D. i D. D. u P., protiv tuženika O. Z. d.d. Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-2700/08-2 od 13. listopada 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli posl. br. P-522/08-23 od 4. lipnja 2008., u sjednici održanoj 7. svibnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika 20. rujna 2003. te je tuženiku naloženo da tužitelju isplati plaću iz osnove korištenja godišnjeg odmora u iznosu 7.575,91 kn sa zateznim kamatama, regres za godišnji odmor u iznosu 1.000,00 kn sa zateznim kamatama i naknadi mu parnične troškove u iznosu 7.882,17 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je neosnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su stranke 15. prosinca 2002. sklopile ugovor o radu za radno mjesto regionalnog direktora prodaje osiguranja života u I. osigurateljnoj podružnici,

- da je odlukom od 25. srpnja 2003. tuženik otkazao isti ugovor o radu uz otkazni rok od 14 dana od dostave odluke, a da tužitelj za vrijeme otkaznog roka ne mora dolaziti na posao,

- da je tužitelj odluku o otkazu ugovora o radu primio 1. kolovoza 2003. i dopisom od 7. kolovoza 2003. zahtijevao priznavanje prava na godišnji odmor, te posljedično tome isplatu regresa, što je tuženik odbio uz obrazloženje da tužitelj ne mora dolaziti na posao tijekom otkaznog roka, a tuženikov dopis u vezi toga tužitelj je primio 12. kolovoza 2003.,

- da tužitelj nije koristio godišnji odmor za 2003.,

- da bi za vrijeme trajanja godišnjeg odmora u trajanju od 30 dana tužitelj ostvario plaću u iznosu 7.575,91 kn i regres za godišnji odmor od 1.000,00 kn, što između stranaka nije niti sporno,

- da je tužitelju isplaćen regres za godišnji odmor, ali mu je iznos regresa umanjena naredna plaća.

Ocijenivši da dopis tužitelja od 7. kolovoza 2003. predstavlja zahtjev za zaštitu prava protiv dijela odluke o otkazu ugovora o radu (samo u pogledu trajanja radnog odnosa produženog za vrijeme korištenja godišnjeg odmora) nižestupanjski sudovi su u cijelosti prihvatili tužbeni zahtjev.

U revizijskom stadiju postupka sporno je je li tužitelj protiv odluke o otkazu ugovora o radu u dijelu kojim je određen dan prestanka radnog odnosa podnio zahtjev za zaštitu prava, o kojoj odlučnoj činjenici, uz ostale nesporne činjenice, ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

Prema ocjeni ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da dopis tužitelja od 7. kolovoza 2003. sadržajno predstavlja zahtjev zaštitu prava protiv dijela odluke o otkazu ugovora o radu.

Nije stoga ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nije nađena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a. st. 1. ZPP). Stoga nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. U tom slučaju revizijski sud je dužan na internetskim stanicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva (čl. 396.a st. 2. ZPP).

Budući da ovaj sud prihvaća razloge drugostupanjske presude to se zbog nepotrebnog ponavljanja na njih poziva, time da će se razlozi drugostupanjske presude objaviti na internetskim stranicama ovog suda.

Slijedom iznesenog, kako nije nađeno postojanje revizijskih razloga, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 7. svibnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.