Supreme Court dismisses appeal confirming doctors' right to overtime supplements under collective agreement.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the defendant's appeal, upholding the lower courts' decision to order payment of unpaid overtime supplements to a healthcare worker. The court found that medical staff are entitled to cumulative supplements for difficult working conditions and exceptional responsibility for life and health, even when such work is performed during overtime hours. Consequently, the appeal was rejected as unfounded because the lower courts correctly interpreted the relevant collective agreement provisions.
Legislator headnote
AI generatedčl. 57., 59., 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja; Zdravstveni radnici imaju pravo na kumulativnu isplatu dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate odrađenog prekovremenog rada.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1089/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz O., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. R., odvjetniku u O., protiv tuženika K. b. c. O. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u O., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-270/2018-2 od 24. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-116/2018-9 od 13. lipnja 2018., u sjednici održanoj 11. prosinca 2019.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćenih plaća u bruto iznosu od 72.033,82 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za pojedinačno navedene iznose i za razdoblje sve pobliže opisano u toj točki izreke u roku od 8 dana. Ujedno je u toj točki izreke odbijen zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima kao neosnovan.
U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate u roku od 8 dana.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena u dosuđujućem dijelu točke I. izreke i u točki II. izreke.
Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači tako što bi se tužbeni zahtjev odbio u cijelosti, a tužiteljici naložilo naknaditi parnični trošak tuženiku. Podredno predlaže da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži i troškove revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U podnesenoj reviziji tuženik postavlja sljedeća pravna pitanja:
„Imaju li tužitelji, kao zdravstveni radnici u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013 i 96/2015) za ostvareni prekovremeni rad pravo na isplatu dodatka na posebne uvjete rada iz čl. 57. Kolektivnog ugovora i dodatka na odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. Kolektivnog ugovora i na sate odrađenog prekovremenog rada na iznos uvećanja za prekovremene sate rada, odnosno da li i za ostvarene sate prekovremenog rada imaju uz uvećanje od 50% i pravo na isplatu dodatka iz čl. 57. i 59. navedenog Kolektivnog ugovora?“
Tuženik smatra da su ova pitanja važna za jedinstvo u primjeni prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni budući da se vodi pred županijskim sudovima više predmeta koji zauzimaju različite stavove o ovim pitanjima. Tako se poziva na presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-211/2016 od 28. travnja 2016. i Gž R-209/2016-2 od 20. veljače 2017. te na presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž R-553/2016 od 31. svibnja 2017. i druge koje su priložene spisu.
U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje bila zaposlena kod tuženika kao zdravstveni radnik na Zavodu za kliničku laboratorijsku dijagnostiku.
Utvrđeno je da joj tuženik od 1. prosinca 2013. do podnošenja tužbe 19. veljače 2018. nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je odradila u prekovremenom radu na istom radnom mjestu.
Nadalje, utvrđeno je da joj od 1. listopada 2015. pa do podnošenja tužbe 19. veljače 2018. tuženik nije isplatio dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za sate odrađenog prekovremenog rada iako je radila kao medicinska sestra zbog čega bi imala pravo ostvariti ove dodatke, kako u redovnom, tako i za sate odrađenog prekovremenog rada.
Utvrđeno je da razlika neisplaćene plaće po ovim osnovama iznosi 72.033,82 kn bruto.
Prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljici pripada pravo na isplatu dodataka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za zdravlje i život ljudi i za sate odrađenog prekovremenog rada, a taj je zaključak suda prvog stupnja prihvatio i drugostupanjski sud. Na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 56/19-18 koja je održana 9. prosinca 2019. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:
„Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“
Prema tome, nižestupanjski su sudovi u pravu kada smatraju da tužiteljici pripada utužena glavnica čija visina i nije sporna među strankama, a s osnove neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i za odrađene sate prekovremenog rada. To joj pravo, suprotno reviziji, pripada tumačenjem odredbi čl. 57. i 59. KU u svezi s odredbom čl. 51. KU.
Iz navedenih je razloga zato valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.
Zagreb, 11. prosinca 2019.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v. r.