Rev-1538/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1538/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz R., koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik iz R., protiv tuženika 1. V. D., 2. D. D., 3. B. D., 4. dr.M. D., 5. L. de T., 6. E. de T. 7. A. de T., 8. E. de T., 9. F. B., 10. G. de T., 11. F. D. 12. Z. D., svi zastupani po staratelju za poseban slučaj Ž. P., odvjetniku iz R., 13.GRAD RIJEKA, koga zastupa V. K., odvjetnik iz R., 14. Republika Hrvatska, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji 13. tuženika Grada Rijeke, izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, br. Gž-917/97 od 04. ožujka 1998. godine, kojim je potvrđeno rješenje o trošku Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2123/93 od 20. siječnja 1997. godien, u sjednici održanoj dana 07. ožujka 2001. godine,

r i j e š i o j e

Revizija 13. tuženika Grada R. odbacuje se kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e:

Prvostupanjskim rješenjem o trošku Općinskog suda u Rijeci, P-2123/93 od 20. siječnja 1997. godine, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime troška parničnog postupka iznos od 4.599,00 kn.

Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 04. ožujka 1998. broj Gž-917/97 potvrđeno je gore citirano prvostupanjsko rješenje.

Protiv tog rješenja Županijskog suda u Rijeci, 13. tuženik je izjavio reviziju zbog svih razloga predviđenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91. i dr. – dalje ZPP).

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije dopuštena.

U ovom predmetu 13. tuženik je izjavio reviziju protiv odluke o trošku, te je u reviziji naznačio kao vrijednost spora upravo iznos dosuđenog troška od 4.599,00 kn.

Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmet spora u iznosu od 1,000.000 HRD, što je u vrijeme podnošenja tužbe, 31.05.1993. predstavljalo 1.000,00 kuna.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu (31.05.1993), kao i u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je podnesen zahtjev za naknadu troška (20. siječnja 1997. godine) revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 3.000,00 kuna.

Sukladno odredbi iz čl. 129. st. 5. ZPP, odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem, pa se stoga pitanje dopuštenosti predmetne revizije treba ocjenjivati prema odredbama iz čl. 400. ZPP.

Prema odredbama st. 1. i 2. istog članka revizija protiv rješenja drugostupanjskog suda je dopuštena, ako se rješenjem postupak pravomoćno završava i ako je rješenje doneseno u sporu u kojem bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, dakle i u sporu u kojem je dopuštenost revizije ograničena obzirom na vrijednost predmeta spora.

I drugostupanjskim rješenjem o troškovima postupka, kad se njime meritorno rješava pitanje obveze naknade tih troškova, postupak glede tog sporednog novčanog potraživanja pravomoćno se okončava, pa je pod uvjetima iz čl. 382. ZPP, protiv takvog rješenja dopuštena revizija, s time da trebaju biti kumulativno ispunjeni uvjeti 1) da je u tom sporu revizija dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari, te 2) da revizijom pobijani dio odluke o parničnom trošku prelazi mjerodavni iznos propisan odredbom iz čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju je vrijednost predmeta spora u glavnoj stvari naznačena sa 1,000.000.HRD, što je u vrijeme podnošenja tužbe iznosilo 1.000,00 kuna, pa navedeni uvjeti za dopuštenost revizije nisu ispunjeni, jer vrijednost predmeta spora glavne stvari ne prelazi iznos od 3.000,00 kuna.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. u svezi s čl. 400. st. 4. ZPP reviziju 13. tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 07. ožujka 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.