Revr-649/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 649/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević i Mirjane Magud, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. J. iz L., koju zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. d.o.o. N., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Đ. D.-G. i B. G. u K., radi isplate razlike plaće, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku br. Gž 2015/09 od 12. studenoga 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini br. P 182/07 od 2. lipnja 2009., u sjednici održanoj 21. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Tužiteljici se ne dosuđuje naknada troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljici 7.668,39 kn sa zateznim kamatama i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 8.479,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu ZPP) s prijedlogom da se ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila osnovanost revizijskih navoda i predložila da se revizija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana, a njoj dosudi naknada troška sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00kn. Kako vrijednost predmeta spora u ovom predmetu ne prelazi 100.000,00 kn revizija nije dopuštena prema navedenoj zakonskoj odredbi.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalno pravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tuženik je u reviziji istaknuo slijedeća materijalna pravna pitanja:

„a) mogu li se na osobu koja nije potpisnik određenog kolektivnog ugovora primijeniti odredbe kolektivnog ugovora čije je djelovanje prošireno odlukom ministra u razdoblju prije nego li je kolektivni ugovor objavljen u Narodnim novinama.

b) može li se utvrditi status nečijeg članstva u udruzi protivno odredbama statuta te udruge, odnosno protivno općim pravilnim propisima.“

Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. veljače 2004. do 31. prosinca 2005..

Nije sporno da je tužiteljica tijekom 2004. i 2005. bila u radnom odnosu kod tuženika.

Utvrđeno je da tuženik duguje tužiteljici na ime razlike plaće za sporno razdoblje 7.668,93 kn, jer joj nije plaću isplaćivao prema važećim kolektivnim ugovorima.

Odredbom čl. 1. Kolektivnog ugovora o visini najniže plaće od 6. ožujka 1998. ("Narodne novine", broj 37/98) propisano je da visina najniže plaće (bruto) ne može biti niža od najniže osnovice za obračunavanje i plaćanje doprinosa za mirovinsko invalidsko osiguranje utvrđene posebnim propisima.

Ministar rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske 16. ožujka 1998. donio veliku odluku o proširenju primjene Kolektivnog ugovora o visini najniže plaće od 6. ožujka 1998. ("Narodne novine", broj 37/98) na sve poslodavce i zaposlenike u Republici Hrvatskoj.

Kolektivni ugovor za djelatnost drvne i papirne industrije objavljen je 8. veljače 2006. ("Narodne novine", broj 14/06). Čl. 60. toga kolektivnog ugovora propisano da se isti sklapa na neodređeno vrijeme, da stupa na snagu danom potpisivanja jer da se primjenjuje od 1. travnja 2005.

Ministar gospodarstva rada i poduzetništva Republike Hrvatske je 6. lipnja 2005. donio odluku o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za djelatnost drvne i papirne industrije ("Narodne novine", broj 75/05) kojom je određeno da se primjena Kolektivnog ugovora za djelatnost drvne i papirne industrije koji je zaključen 17. ožujka 2005. proširuje na sve poslodavce i radnike u djelatnosti drvne i papirne industrije u Republici Hrvatskoj.

Prema odredbi čl. 12. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 137/04 – dalje u tekstu ZR) ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili Zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Plaća za tužitelja u navedenim vremenskim periodima prema navedenim kolektivnim ugovorima povoljnija je od plaće koju je tuženik tužitelju isplaćivao.

U smislu čl. 211. st. 1. ZR ako postoji javni interes ministar nadležan za rad može na prijedlog stranke kolektivnog ugovora proširiti primjenu kolektivnog ugovora na osobe koje nisu sudjelovale u njegovom sklapanju, odnosno nisu mu naknadno pristupile, u smislu odredbe st. 3. toga zakonskog članka odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora mora se objaviti u „Narodnim novinama“. Utvrđeno je da je tuženik bio član udruge poslodavaca drvne i papirne industrije Hrvatske od 1995. koja je potpisnik kolektivnog ugovora.

S obzirom da su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je tuženik član Udruge poslodavaca drvne i papirne industrije potpisnika kolektivnog ugovora za djelatnost drvne i papirne industrije, te da je nadležni ministar proširio svojom odlukom primjenu toga kolektivnog ugovora i na sve osobe koje nisu sudjelovale njegovom sklapanju, niti su naknadno pristupile, rješenje predmetnog spora ne ovisi o rješenju materijalno pravnih pitanja navedenih u reviziji.

Stoga materijalnopravna pitanja postavljena u reviziji, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 392. st. 2. ZPP).

Tužiteljici nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 21. rujna 2010.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.