Usž-403/2015-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-403/2015-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc.Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Jasminke Jenjić i Lidije Rostaš Beroš, članica vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. T. iz K., kojeg zastupa opunomoćenik D. J., odvjetnik u Đ., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi naplate trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1357/14-6 od 20. veljače 2015., u sjednici održanoj 28. svibnja 2015.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1357/14-6 od 20. veljače 2015.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/14-01/353, urbroj: 513-04/14-02 od 9. listopada 2014. Navedenim rješenjem je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Carinskog ureda V., klasa: UP/I-415-02/14-13/23, urbroj: 513-02-7027/03-14-04 od 21. veljače 2014. godine kojim je utvrđeno da je tužitelj dužan platiti trošarinski dug za trošarinsku osnovicu 50kg sitno rezanog duhana za savijanje cigareta u iznosu od 22.500,00 kn te zateznu kamatu u iznosu od 1.612,61 kn. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da se radi o prerestriktivnom tumačenju odredbe članka 21. stavka 1. točke 3. u svezi s člankom 25. stavkom 1. točkom 1. Zakona o trošarinama, s obzirom da iz obrazloženja nije vidljivo na koji je način utvrđeno da postoji njegova personalna odgovornost za činjenicu da je u njegovom automobilu pronađen sitno rezani duhan. Ističe da nije raspravljeno da duhan nije bio njegov već da ga je prevozio svome zetu te je naglašavao da je duhan bio namijenjen samo za njegove osobne potrebe i potrebe članova njegove obitelji, na koje je okolnosti predlagao izvođenje dokaza, a što nije provedeno zbog čega je došlo do pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje smatra da je na restriktivan i arbitraran način protumačen i sadržaj odredbe članka 76. stavka 4. Zakona o trošarinama jer smatra da ta odredba donositelju odluke daje dispozitivnu mogućnost da cijeni i okolnosti koje mogu biti od utjecaja na obračun visine trošarine. Osim toga, smatra da se za isti činjenični supstrat kažnjava dva puta što je protivno članku 4. Protokola broj 7. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda kojom se naglašava da nitko u istoj stvari ne bude dva puta kažnjen. Slijedom navedenog predlaže da se poništi prvostupanjska presuda te traži naknadu troškova žalbe.

Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih navoda iz obrazloženja presude te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 20/10.,143/12. i 152/14.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

Iz podataka spisa predmeta nespornim proizlazi da je prilikom nadzora u osobnom automobilu tužitelja pronađeno 50kg sitno rezanog duhana bez duhanskih markica Ministarstva financija, a što je Prvostupanjski sud utvrdio prema podacima upravnog spisa. Kraj nesporne činjenice da se radi o duhanskoj prerađevini na koju se sukladno odredbama članka 25. stavka 1. točki 1. Zakona o trošarinama (Narodne novine 22/13., 32/13. i 81/13.) obračunava trošarina, osnovano je tužitelj zadužen plaćanjem trošarine na temelju odredbe članka 21. stavka 2. točke 3. navedenog Zakona kojom je propisano da trošarinu plaća osoba koja preveze odnosno nezakonito raspolaže trošarinskim proizvodom. Pri tome dakle nije odlučno je li duhan bio od tužitelja i radi li se o duhanu za osobne potrebe budući da se sukladno odredbi članka 78. stavku 11. Zakona o trošarinama duhanske prerađevine koje nisu označene duhanskim markicama Ministarstva financija smatraju proizvodima na koje nije obračunata i plaćena trošarina te se njihovo puštanje u potrošnju, kupnja i posjedovanje smatraju protuzakonitima pa je stoga osnovano Prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge na utvrđivanje navedenih okolnosti.

Nije osnovan žalbeni prigovor načina obračuna trošarine jer je Prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je prvostupanjsko javnopravno tijelo visinu utvrdilo sukladno odredbi članka 76. stavka 2. navedenog Zakona prema kojoj trošarinsku osnovicu na sitno rezani duhan za savijanje cigareta predstavlja kilogram neto težine i obračunava se u iznosu 450,00 kn/kg, slijedom čega je za 50kg pravilno utvrđen iznos od 22.500,00kn.

U vezi navoda tužitelja da je u prekršajnom postupku već pravomoćno kažnjen treba napomenuti da su upravni i prekršajni postupak dva odvojena postupka te se upravni postupak vodi se radi naplate trošarine koju je tužitelj u obvezi platiti na duhansku prerađevinu, dok se u prekršajnom postupku utvrđuje njegova prekršajna odgovornost za počinjeni prekršaj. Stoga pogrešno tužitelj smatra da se radi o dvostrukom kažnjavanju.

U odnosu na zahtjev tužitelja na naknadu troška žalbe napominje se da sukladno odredbi članka 79. Zakona o upravnim sporovima, u upravnim sporovima svaka stranka podmiruje svoje troškove pa nema zakonske mogućnosti naknade troška žalbe neovisno o uspjehu u sporu.

Budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi kao niti oni na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 28. svibnja 2015.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Tatjana Ilić, v.r.

mr.sc. Mirjana Juričić, v.r.