Rev-664/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 664/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. H., 2. D. H. i 3. I. H., svi iz S. P., koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i V. iz V. , protiv 1 1 2

tužene Opće bolnice "Dr. Tomislav Bardek", Koprivnica, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 16. ožujka 2006. godine broj Gž-2025/05, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 10. listopada 2005. godine broj P-480/02, u sjednici održanoj dana 17. siječnja 2007.,

p r e s u d i o j e :

I/ Prihvaća se revizija tužitelja, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-2025/05 od 16. ožujka 2006. godine i sudi:

"Odbija se žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici broj: P- 480/02 od 10. listopada 2005."

II/ Tužena je dužna nadoknaditi tužiteljima trošak revizije u iznosu od 12.121,92 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Koprivnici broj Gž- 2025/05 od 16. ožujka 2006. godine prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-480/02 od 10. listopada 2005. godine, tako da je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog smrti pravnog prednika tužitelja (supruga i oca), uz obrazloženje da smrt nije nastupila uslijed nesavjesnog liječenja, pa da ne postoji odgovornost tužene u smislu odredbe čl. 170. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj 53/91, 73/91, 119/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje ZOO). Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u postupku pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći, u bitnom, da je u osporenoj presudi zauzeto pogrešno pravno stajalište da ne postoji uzročna veza između propusta u liječenju i smrti pravnog prednika tužitelja. Predlažu da se osporena presuda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužena u odgovoru na tužbu osporava revizijske navode i predlaže da se revizija odbije.

Revizija je osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392. a/ ZPP i utvrđeno je da je ista donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

U ovoj parnici radi naknade štete zbog smrti pravnog prednika tužitelja, sporno je, postoji li uzročna veza između nesavjesnog liječenja pravnog prednika tužitelja koji je tjelesno ozlijeđen u prometnoj nezgodi i njegove smrti koja je nastupila kod tužene.

Odlučujući o sporu, sudovi su utvrdili da je pravni prednik tužitelja, koji je ozlijeđen u prometnoj nezgodi, doveden u bolnicu tužene, gdje je, nakon obavljenog pregleda, utvrđeno, najprije, da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi, a zatim, o teškim tjelesnim ozljedama koje nisu opasne po život; da prilikom prijama u bolnicu ozlijeđenom nije izmjeren krvni tlak ni puls; da je to urađeno tek poslije 105 minuta po prijamu u bolnicu i da je sistolički tlak iznosio 80mm i puls 160/min; da su te utvrđene vrijednosti tlaka i pulsa nepobitno ukazivale na unutarnje krvarenje, a da liječnici tužene, nakon što su utvrđene navedene vrijednosti tlaka i pulsa, nisu poduzeli ništa da utvrde izvor krvarenja, tako da je izostalo adekvatno liječenje

đeni umro, sat i po

(kirurški zahvat), te da je uslijed unutarnjeg krvarenja iz razdora jetre ozlije do dva nakon što mu je izmjeren tlak i puls.

Također je utvrđeno da, prema statističkim podacima svjetskih istraživanja, mogućnost preživljavanja kod ozljeda koje je zadobio pravni prednik tužitelja iznosi 25-50%; da se taj postotak kao pokazatelj ne može odnositi na konkretnog pacijenta, budući da se događa da pacijent s većom mogućnošću preživljavanja ne preživi i obratno, da pacijent s manjom mogućnošću preživljavanja preživi, te da nijedna od ozljeda pravnog prednika tužitelja prema svojoj težini nije bila u skali pod brojem 6., a koje su nespojive sa životom.

Na temelju tako utvrđenog pravnorelevantnog činjeničnog stanja, iz kojeg nedvojbeno slijedi da se u konkretnom slučaju radi o nesavjesnom liječenju i to visokog stupnja profesionalne nepažnje, u osporenoj je presudi pogrešno ocijenjeno da između štetne radnje nesavjesnog liječenja i smrti pravnog prednika tužitelja ne postoji uzročna veza.

Kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud, okolnost što je prilikom prijama i liječenja pravnog prednika tužitelja izostala potrebna dijagnostika, a što je dovelo do pogrešnog tretiranja i izostanka liječenja koje bi moglo spasiti život istog, u uzročnoj su vezi s njegovom smrću. Ovo posebno kada se uzme u obzir da pravni prednik tužitelja nije imao ni jednu tjelesnu ozljedu koja bi bila nespojiva sa životom, odnosno koja bi, neovisno o poduzetom liječenju, imala za posljedicu smrt.

Dakle, okolnost što tjelesne ozljede pravnog prednika tužitelja nisu bile takve težine (6.) da bi i uz adekvatnu dijagnostiku i liječenje dovele do smrti, daje osnova za zaključak da je upravo opisano nesavjesno liječenje uzrok smrti.

Postojanje uzročne veze između utvrđenih propusta u liječenju i smrti ne može se otkloniti na temelju statističkih podataka o postotku preživljavanja, jer se oni, kako to i vještaci ocjenjuju, ne mogu odnositi na konkretnog pacijenta.

Nastavno izloženom, ovaj sud ocjenjuje da postoje sve pretpostavke odgovornosti za štetu i da tužena za nju odgovara na temelju odredbe iz čl. 170. ZOO, u vezi čl. 154. ZOO, te da je, dakle, tužbeni zahtjev osnovan.

Tužena u žalbi nije osporavala zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude glede odluke o dosuđenim iznosima naknade štete.

Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP, presuđeno je kao u izreci.

Pored dosuđenih parničnih troškova sadržanih u potvrđenoj prvostupanjskoj presudi, tužiteljima su dosuđeni i troškovi revizije.

U Zagrebu, 17. siječnja 2007. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.