Rev-995/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 995/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. I. d.o.o. S. B., zastupan po direktoru Č. S. iz S. B., a ovaj po punomoćniku V. J., odvjetniku iz S. B., protiv tuženih I. M. i I. M. iz D. S., zastupanih po punomoćniku M. B., odvjetniku iz S. B., radi isplate, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 11. prosinca 1996. godine broj Gž 777/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P 808/95-20 od 25. travnja 1996. godine, u sjednici održanoj 14. listopada 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženih i ukida presuda Županijskog suda u Požegi od 11. prosinca 1996. godine broj Gž 777/96-2 i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P 808/95-20 od 25. travnja 1996. godine u izreci pod toč. 1. kojom su obvezani tuženici platiti tužitelju iznos od 30.525,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 3. svibnja 1995. godine pa do konačne isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.382,50 kn, pa se u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nepobijanom odbijajućem dijelu presuda Županijskog suda u Požegi ostaje pravomoćna.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 25. travnja 1996. godine broj P 808/95-20 suđeno je:

"1/ Obvezuju se tuženici I.1 i I.2 M. iz D.S., da na ime duga za izvršene usluge posredovanja isplate tužitelju E. poduzeću za poslovne usluge i posredovanje u prometu nekretnina d.o.o. iz S.B. iznos od 30.525,00 kn (tridesettisućapetstodvadesetpet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe, tj. 3. svibnja 1995. godine, pa do konačne isplate, kao i da naknade parnični trošak u iznosu od 3.382,50 kn, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

2/ S viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog tužitelj se odbija kao neosnovanim."

Presudom Županijskog suda u Požegi od 11. prosinca 1996. godine broj Gž 777/96-2 žalba tuženih odbijena je kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu.

Protiv drugostupanjske presude tuženici su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog povrede odredaba postupka, i predložili da se revizija prihvati i ukinu nižestupanjske presude u pobijanom dijelu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Osnovan je revizijski prigovor bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje: ZPP), jer pobijana kao i prvostupanjska presuda ne sadrže jasne i određene razloge zbog kojih je djelomično udovoljeno tužbenom zahtjevu, a pogrešno je i primijenjeno materijalno pravo (čl. 813. i 822. Zakona o obveznim odnosima).

U postupku je utvrđeno da je između tužiteljice i tuženice I.1M. usmeno dogovoreno posredovanje u prodaji predmetnog objekta 20. svibnja 1993. godine, da je suprug tužene I.1 znao da je njegova supruga ugovorila posredovanje u vezi prodaje nekretnine, da je nekretnina nuđena preko tužitelja, da je do prijenosa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini došlo upravo između drugotuženika i osobe sa kojom je tužitelj kao posrednička agencija doveo u vezu, te da cijena posredovanja nije ugovorena.

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja oba nižestupanjska suda su obvezali tužene da tužitelju isplate iznos od 30.525,00 kn, budući da je prvostupanjski sud zaključio da je ugovor o kupoprodaji odnosno darovanju ugovoren usmeno pod odgodnim uvjetom, koji je prodan u mjesecu svibnju 1994. godine, a formalni zemljišno-knjižni prijenos vlasništva izvršen 1. lipnja 1995. godine, u formi darovnog ugovora.

Po ocjeni ovog revizijskog suda u pobijanoj niti u prvostupanjskoj presudi se ne navodi određeno i jasno koji je ugovor zaključen između drugotuženika kao vlasnika i osobe sa kojom ga je tužitelj kao posrednička agencija doveo u vezu, da bi se mogao sa sigurnosti izvesti zaključak da su tuženici dužni za posredničko djelovanje platiti naknadu na ime uloženog truda i učinjene usluge, imajući u vidu i načelo savjesnosti i poštenja.

Naime, ukoliko se radilo o kupoprodajnom ugovoru bilo je potrebno utvrditi i kupoprodajnu cijenu, a ako bi se radilo o darovnom ugovoru sud je bio dužan izjasniti se da li bi i u slučaju da se radilo o ugovoru bez naknade tužitelj imao pravo na proviziju koju traži.

Opravdano se u reviziji prigovara i visini naknade koju su tuženici obvezani platiti, jer premda je sud utvrdio da ista iznosi 1,5%, ne navodi se od kojeg iznosa je obračunata, a to ne proizlazi ni iz računa br. 52/94 kojeg je izdao tužitelj tuženima i na kojeg se pozivaju nižestupanjski sudovi, pa presude i u tome pravcu ne sadrže jasne i određene razloge i u tome pravcu materijalno pravo pogrešno je primijenjeno. Naime, odredbom čl. 822. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje: ZOO) "ako visina naknade nije određena ni tarifom ili kojim drugim općim aktom, ni ugovor, a ni običajem, odredit će je sud prema posredničkom trudu i učinjenoj usluzi", dok iz odredbe čl. 813. istog zakona proizlazi "ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju određenog ugovora, nalogodavac se obvezuje da mu isplati određenu naknadu, ako taj ugovor bude sklopljen", a što znači da posrednik stječe pravo na naknadu nakon izvršenja posredovanja zaključenjem ugovora između nalogodavca i osobe s kojom ju je posrednik doveo u vezu.

Proizlazi, dakle, da nižestupanjski sudovi u odnosu na navedene odlučne činjenice nemaju određene i jasne razloge, pa se ne mogu niti ispitati u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, zbog čega je nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet u ukinutom dijelu vratiti na ponovno suđenje.

Prvostupanjski će sud nakon što postupak dopuni u skladu s primjedbama navedenim u ovom rješenju donijeti novu zakonitu odluku u ovoj pravnoj stvari.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 395. st. 1. i čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 14. listopada 1999. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.