Gž-2380/2016-4 · Županijski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-2380/2016-4

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Helene Randić, sutkinje izvjestiteljice te Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. N. K. iz R., OIB ..., 2. Z. K. iz R., OIB ..., 3. A. K. iz R., OIB ..., 4. V. K. iz R., OIB ..., 5. L. M. iz R., OIB ... i 6. M. N. iz R., OIB ..., 7. L. Š. iz R., OIB ..., 8. A. Z. iz R., OIB ... i 9. B. Z. iz R., OIB ..., svi zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o., protiv tuženika K. B. C. R., OIB ..., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3812/08 od 21. rujna 2016., u sjednici vijeća 19. prosinca 2018.,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3812/08 od 21. rujna 2016. u točkama 1.-16. te točki 20. izreke.

Zahtjev tužitelja za naknadu sastava odgovora na žalbu nije osnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke obvezan je tuženik isplatiti 1.tužiteljici N. K. (dalje 1.tužiteljica) na ime naknade neimovinske štete iznos od 780.000,00 kn sa zateznom kamatom od 25. studenog 2008., sve pobliže opisano tom točkom izreke.

Točkom 2. izreke obvezan je tuženik isplatiti obvezan je tuženik isplatiti 2.tužitelju Z. K. (dalje 2.tužitelj) na ime naknade neimovinske štete iznos od 180.000,00 kn sa zateznom kamatom od 25. studenog 2008., sve pobliže opisano tom točkom izreke.

Točkom 3. izreke obvezan je tuženik isplatiti 3.tužiteljici A. K. (dalje 3.tužiteljica) na ime naknade neimovinske štete iznos od 180.000,00 kn sa zateznom kamatom od 25. studenog 2008., sve pobliže opisano tom točkom izreke.

Točkom 4. izreke obvezan je tuženik isplatiti 4.tužiteljici V. K. (dalje 4.tužiteljica) na ime naknade neimovinske štete iznos od 180.000,00 kn sa zateznom kamatom od 25. studenog 2008., sve pobliže opisano tom točkom izreke.

Točkom 5. izreke obvezan je tuženik isplatiti 5.tužiteljici L. M. (dalje 5.tužiteljica) na ime naknade neimovinske štete iznos od 160.000,00 kn sa zateznom kamatom od 25. studenog 2008., sve pobliže opisano tom točkom izreke.

Točkom 6. izreke obvezan je tuženik isplatiti 6.tužiteljici M. N. (dalje 6. tužiteljica), 7.tužiteljici L. Š. (dalje 7. tužiteljica), 8.tužiteljici A. Z. (dalje 8. tužiteljica) te 9. tužitelju B. Z. (dalje 9. tužitelju), na ime naknade štete svakom iznos od 20.000,00 kn sa zateznom kamatom od 25. studenog 2008., sve pobliže opisano tom točkom izreke.

Točkom 7. izreke obvezan je tuženik isplatiti 1.tužiteljici na ime naknade materijalnih troškova iznos od 77.174,35 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose i po dospijeću sve pobliže opisano tom točkom izreke.

Točkom 8. izreke obvezan je tuženik isplatiti 1.tužiteljici na ime dospjelih iznosa naknade štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 1. listopada 2006. do 1. ožujka 2016. ukupni novčani iznos od 21.600,00 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose i po dospijeću sve pobliže opisano tom točkom izreke.

Točkom 9. izreke obvezan je tuženik isplatiti 1.tužiteljici na ime rente radi naknade tuđe pomoći i njege mjesečne iznose od 50,00 kn, počev od 1. ožujka 2016. pa nadalje, sve pobliže opisano tom točkom izreke.

Točkom 10. izreke obvezan je tuženik isplatiti 1.tužiteljici na ime dospjelih iznosa naknade štete radi izgubljene zarade, za razdoblje od 20. ožujka 2006. do 1. ožujka 2016. ukupni novčani iznos od 550.178,61 kn sa zateznom kamatom na pojedine iznose i po dospijeću sve pobliže opisano tom točkom izreke.

Točkom 11. izreke obvezan je tuženik isplatiti 1.tužiteljici na ime rente radi izgubljene zarade mjesečne iznose od 6.120,19 kn, počev od 1. ožujka 2016. pa nadalje, sve pobliže opisano tom točkom izreke.

Točkom 12. izreke tuženik je dužan naknaditi 1-6 tužiteljima trošak postupka u iznosu od 379.335,22 kn sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja.

Točkom 13. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva 1- tužiteljice za naknadu neimovinske štete preko suđenog iznosa od 780.000,00 kn do zahtijevanog iznosa od 1,000.000,00 kn.

Točkom 14. izreke odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi 2., 3. i 4. tužitelja za naknadu im nematerijalne (pravilno: neimovinske) štete, svakog preko iznosa od 180.000,00 kn, do zahtijevanog iznosa od 220.000,00 kn.

Točkom 15. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva 5. tužiteljice za naknadu nematerijalne štete preko suđenog iznosa od 160.000,00 kn do zahtijevanog iznosa od 293.333,33 kn.

Točkom 16. izreke odbijeni su kao neosnovani preostali tužbeni zahtjevi 6.,7., 8. i 9. tužitelja za naknadu nematerijalne štete, svakog preko iznosa od 20.000,00 kn, do zahtijevanog iznosa od 36.666,66 kn.

Točkom 17. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio zahtjeva 1. tužiteljice za naknadu materijalnih troškova preko suđenog iznosa od 77.174,35 kn do zahtijevanog iznosa od 99.801,61 kn.

Točkom 18. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio zahtjeva 1. tužiteljice za naknadu štete po osnovu tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. listopada 2006. do 1. ožujka 2006. preko suđenog iznosa od 21.600,00 kn do zahtijevanog iznosa od 61.200,00 kn. Točkom 19. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio zahtjeva 1. tužiteljice za isplatu rente radi naknade tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. ožujka 2016. pa nadalje preko suđenog iznosa od 50,00 kn do zahtijevanog iznosa od 450,00 kn mjesečno. Točkom 20. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio zahtjeva 1.-6.tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

Tužitelji od 2-9. podnose žalbu protiv citirane presude u točkama 14., 15., 16. i 20. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 81/14., dalje ZPP). Predlažu da ovaj sud preinači pobijanu presudu, prihvaćanjem njihova tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu troška postupka, kao i žalbenog troška, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik se sadržajno žali u odnosu na dosuđujući dio (toč. 1.-12. izreke) presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, pri čemu predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu odbićem tužbenog zahtjeva, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelji su odgovorili na žalbu tuženika, predlažu istu odbiti kao neosnovanu , uz naknadu troška sastava tog podneska.

Žalbe nisu osnovane.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu im prouzročene štete kao posljedicu učinjene medicinske pogreške liječnika tuženika u postupku uvođenja 1-tužiteljice u opću anesteziju 22. ožujka 2006. na Klinici za ginekologiju i porodništvo.

U ovoj fazi postupka nije sporno da je 1. tužiteljica zaprimljena na Klinici za ginekologiju i porodništvo KBC R. 20. ožujka 2006. vezano uz planiranu operaciju polipa i ciste lijevog jajnika, a prethodno kojem zahvatu je kod tuženika obavila pretrage i anesteziološki pregled za indiciranu laparoskopsku operaciju, time da je do spornog događaja za koje tužitelji drže da predstavlja liječničku pogrešku, a tuženik medicinsku komplikaciju došlo 22.ožujka 2006. prilikom uvođenja 1.tužiteljice u opću anesteziju, koji je u medicinskoj dokumentaciji tuženika evidentiran kao anesteziološki incident. Nesporno je i da je 1. tužiteljica nakon predmetnog premještena u Jedinicu intenzivnog liječenja (JIL) tuženika, gdje je primljena pod slikom difuzne ishemične lezije mozga radi ICP monitoringa, u pratnji anesteziologa OT intubirana, umjetno ventilirana, te hemodinamski stabilna, tromih reakcija atomične muskulature bez planatarnih refleksa, da je narednog dana zabilježen epileptički napadaj, koji su se napadaji u više navrata pojavljivali, pritom uspješno zaustavljeni. Nesporno je i da je šestog dana boravka na JIL kod 1. tužiteljice poboljšan neurološki status obzirom na uspostavljeni kontakt u sva tri pravca, sljedom čega je 1. tužiteljica na bolničkom liječenju kod tuženika boravila do 11. svibnja 2006., nakon čega je do 7. rujna 2006. nastavila liječenje u K. T. s dijagnozom anoksično-ishemična oštećenja mozga, simptomatski nikloni napadaji, a potom je nastavila liječenje kod neurologa i psihijatra.

Sporna je i u ovoj fazi postupka osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i visina dosuđene naknade neimovinske štete 2.-9. tužiteljima (u dijelu u kojem su odbijeni s tužbenim zahtjevom) za pretrpljene duševne boli zbog teškog invaliditeta bliske osobe.

Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku u bitnom zaključuje da je u operativnom zahvatu kod 1. tužiteljice 22. ožujka 2006. počinjen propust djelatnika tuženika u anesteziloškoj pripremi, kao i uvodu 1. tužiteljice u anesteziju, a koji su doveli do oštećenja njenog zdravlja. Prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. (dalje Fakultet) sačinjenog po prof. dr. sc. M. P., spec. anesteziologu i prof. V. Š., specijalisti neurologu, zaključuje da pregledom 1. tužiteljice prije operativnog zahvata nije provedeno navedeno bodovanje prema Mallampatiju, a koji indirektno govori o mogućoj otežanoj intubaciju i u uvodu u anesteziju.

Na taj način uređujući anesteziolog nije imao podatak o mogućoj otežanoj intubaciji te nije primijetio da je došlo do pomaka endotrahealnog tubusa, što je imalo za posljedicu nedostatak kisika kod 1. tužiteljice s posljedičnim oštećenjem njena zdravlja. Utvrđuje da iz samog iskaza dr. J. koja je vodila intubaciju kod 1. tužiteljice proizlazi da je prva endotrahealna intubacija bila neuspješna, dok je druga intubacija izvedena s manjim tubusom, međutim, protom zaključuje da je i ta druga intubacija bila neuspješna budući da zbog anatomskih odnosa u usnoj šupljini 1. tužiteljice nije bio vidljiv ulazak u dušnik, pa je došlo do pomaka endotrahealnog tubusa, što je imalo za posljedicu nedostatak kisika kod 1. tužiteljice s posljedičnim oštećenjem zdravlja.

Otklanja primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka Fakulteta jer su isti vještaci detaljno i argumentirano takve primjedbe otklonili, pri čemu su i na ročištu za glavnu raspravu, neposrednim pregledom 1. tužiteljice i izveli Mallampatijev scor 3, na koji način su utvrdili da su kod 1. tužiteljice vidljivi samo meko i tvrdo nepce, a što da ukazuje na mogućnost otežane intubacije, dakle isto se očito moglo utvrditi neposrednim pregledom 1. tužiteljice prije nego što se pristupilo operativnom zahvatu, a što je propušteno te je na taj način propuštena mogućnost adekvatne pripreme za moguću otežanu intubaciju.

Također prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka Fakulteta, stajalište je suda da je s obzirom na reakciju liječnika tuženika tek kod utvrđene desaturacije kisikom 1. tužiteljice od 70%, koja je apsolutno niska i kritična granica, zakasnila reakcija jer je uobičajena granica alarma ispod 90%, pa stoga drži da je uređujući anesteziolog očito zakasnio u pozivu dr. K. kao neposredno nadređenog, a koji je po dolasku 1. tužiteljicu uspio intubirati "na slijepo" (primijenivši veliku silu na laringoskopu). Također utvrđuje da se iz podataka dostavljenih po tuženiku ne može utvrditi koliko je trajao nedostatak kisika kod 1. tužiteljice.

Konačno zaključuje da je u postupanju liječnika tuženika koji je nad 1. tužiteljicom poduzimao zahvat intubacijom počinjen propust na koji način da je došlo do zadiranja u tjelesni integritet 1. tužiteljice, koji ima karakter liječničke pogreške, slijedom čega da postoji odgovornost tuženika za naknadu prouzročene štete. Pritom ne prihvaća tvrdnje tuženika da se radilo o komplikaciji i smatra da bi se o istoj radilo samo u slučaju da je neželjeni rezultat – oštećenje zdravlja 1. tužiteljice posljedica ispravnog i pravilno izvršenog postupka nad 1. tužiteljicom, a što nije bio konkretan slučaj.

Odgovornost tuženika za naknadu štete prosuđuje u smislu odredbe čl. 1045. st.

1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje ZOO), a temeljem rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl.

8. ZPP-a, zaključuje da tuženik koji odgovara po načelu presumirane krivnje za naknadu štete nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje.

U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva 1. tužiteljice, prvostupanjski sud provodi dodatno vještačenje i po vještaku dr. V. J., spec. psihijatra, koja utvrđuje razvijen anksiozno depresivni poremećaj kao posljedicu spornog medicinskog zahvata, pa uz utvrđene pretrpljene boli, strah, smanjenu životnu aktivnost 1. tužiteljice od 80-85%, kao i zaostalo naruženje, zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sljedom čega 1. tužiteljici, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a, držeći postavljeni zahtjev djelomično osnovanim, dosuđuje isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete u visini od 780.000,00 kn. Također, sukladno nalazu i mišljenju vještaka utvrđuje da je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći, koji zahtjev za naknadu štete, uz među strankama nespornom visinom te naknade od 15,00 kn po satu nestručne pomoći, te 25,00 kn po satu stručne pomoći i njege, i to kako dospjele, u smislu odredbe čl. 1095. ZOO-a, tako i buduće (renta) štete, u smislu odredbe čl. 1082. st. 2. ZOO-a, djelomično prihvaća, pri čemu u dosuđenu visinu zahtjeva s tih osnova uračunava 1. tužiteljici priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu od strane nadležnog Centra za socijalnu skrb. Zahtjev 1. tužiteljice za naknadu štete s osnova gubitka na zaradi drži osnovanim za razdoblje od 20. ožujka 2006. do 1. ožujka 2016., a u visini koja među strankama nije bila sporna (550.178,59 kn), kao i zahtjev s tog osnova za buduću štetu u vidu rente u mjesečnom iznosu od 6.120,19 kn. Nastavno prihvaća u cijelosti i zahtjev 1. tužiteljice za naknadu materijalne (pravilno imovinske) štete po osnovu uzrokovanih troškova prilagodbe kupaonica i sanitarija u iznosu od 28.647,26 kn, pri čemu utvrđuje da vrijednost tih izvedenih radova među strankama nije bila sporna. Primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a temeljem u spisu priležeće dokumentacije – računa i iskaza 1. tužiteljice i 2. tužitelja priznaje djelomično zahtjev 1. tužiteljice na ime naknade troškova liječenja, u iznosu od 14.617,94 kn.

Nastavno prvostupanjski sud utvrđuje da naknadu štete vezano uz predmetni štetni događaj i to isplatu pravične novčane naknade zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe u ovom postupku zahtijevaju i 2. tužitelj, suprug 1.tužiteljice te 2. i 3. tužiteljice, kćeri 1. tužiteljice, kao i 5. tužiteljica, majka te M. M., otac 1. tužiteljice, koji je preminuo tijekom postupka, u visini od 220.000,00 kn svaki. Iste zahtjeve za isplatu pravične novčane naknade za njihove duševne boli zbog osobito teškog invaliditeta bliske osobe, koji su zahtjevi postavljeni u smislu odredbe čl. 1101. st.

1. ZOO-a, drži djelomično osnovanim. Pri ocjenjivanju prava oštećenika na isplatu takve naknade rukovodi se utvrđenim postotkom invaliditeta 1. tužiteljice kao ozlijeđene osobe od 80-85%, ali i vanjskim manifestacijama invaliditeta 1. tužiteljice koje kod posrednih oštećenika – bliskih osoba, ostalih tužitelja, izazivaju duševne boli. Prilikom ocjenjivanja visine pravične naknade također uzima u obzir da 1. tužiteljice unatoč zaostaloj slabosti na sva četiri ekstremiteta te otežanog kretanja, ipak nije nepokretna osoba, dok probleme psihičke naravi prevladava uz nesebičnu potporu obitelji, slijedom čega zahtjev 2., 3. i 4. tužitelja drži djelomično osnovanim, u visini od 180.000,00 kn svakom.

Odlučujući o visini zahtjeva roditelja 1.tužiteljice, 5. tužiteljice te tijekom postupka preminulog M. M., vodi računa da između 1. tužiteljice i njenih roditelja u vrijeme nastanka štetnog događaja nije postojala zajednica života, pa za razliku od članova uže obitelji isti da nisu bili izloženi onoj količini frustracija koja je zbog zdravstvenog stanja 1. tužiteljice bila prisutna kod supruga i kćeri, stoga zahtjev roditelja tužiteljice za isplatu pravične novčane naknade zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe drži djelomično osnovanim, u visini iznosa od 120.000,00 kn, ponaosob.

Kako je otac 1. tužiteljice M. M. preminuo 26. srpnja 2009., a kojeg su naslijedili ( rješenjem o nasljeđivanju istog suda posl. broj O-061/13 supruga L. M. od 2/6 dijela, te djeca M. N., L. Š., A. Z. i B. Z., svaki u 1/6 dijela), utvrđuje da je ex lege u smislu odredbe čl. 1105. st.

1. ZOO-a tražbina naknade neimovinske štete pok. M. M. prešla na njegove nasljednike. Stoga 5. tužiteljici kao nasljednici supruga zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe dosuđuje i iznos od 40.000,00 kn, a 6.-9. tužiteljima, kao djeci pok. M. M., svakom u iznosu od 20.000,00 kn, dok preostali dio zahtjeva istih za naknadu štete odbija kao neosnovan. O trošku postupka odlučuje primjenom odredbe čl. 154. st.

2. i čl. 155. ZPP-a.

Ocjenjujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a isto tako ni postupovna povreda odredbe čl. 354. st. 2. t.11. ZPP-a, na koju se sadržajno žalbom tužitelja upire, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Također nisu osnovani žalbeni navodi stranaka koji upiru na ostvarenje žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time ni pogrešne primjene materijalnog prava pri odlučivanju o osnovanosti te visini tužbenih zahtjeva.

Naime, protivno stajalištu žalitelja sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, sljedom čega se, radi suvišnosti ponavljanja, žalitelji upućuju na opširno i pravilno obrazloženje prvostupanjskog suda. Budući da je sud prvog stupnja prema uvjerenju ovog suda bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti prednje navedenih tužbenih zahtjeva utvrdio na način određen odredbom čl. 8. ZPP-a, to se ocjena provedenih dokaza te analiza i interpretacija dokaza provedenih tijekom postupka kao u žalbama stranaka, ne može prihvatiti utemeljenim.

U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva:

Tuženik žalbenim navodima ističe u bitnom da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da se u konkretnim okolnostima radilo o propustu liječnice tuženika koja nije uspjela intubirati 1.tužiteljicu te da je ista pri intubaciji trebala provesti radnje i postupak koji je u konačnici učinio dr. K.. Ističe da je tuženik postupao po svim pravilima liječničke struke uporabom ispravne opreme, uz optimalnu organizaciju rada te da se u konkretnim okolnostima radilo o slučaju na koji nisu mogli utjecati liječnici tuženika, koji je poznat i priznat u medicinskoj dokumentaciji kao medicinska komplikacija. Navodi i da je klinički nalaz učinjenog pregleda na glavnoj raspravi učinjen protekom 10 godina po predmetnom događaju, da je sud zanemario navode tuženika da u relevantnoj stručnoj literaturi posljedica pogrešne intubacije ima za posljedicu smrtni slučaj. Ističe i da se vještaci Fakulteta nisu očitovali na iznesene primjedbe tuženika na njihov nalaz i mišljenje, sljedom čega da je sud neosnovano odbio prijedlog za provođenje drugog vještačenja.

Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojim osporava zaključak suda prvog stupnja u odnosu na odgovornost i uzročnu vezu između štetne radnje i nastale štete oštećenjem zdravlja 1. tužiteljice.

Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugom uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi čl. 1049. ZOO-a krivnja postoji kad je štetnik prouzročio krivnju namjerno ili nepažnjom. Prema odredbi čl. 1061. ZOO-a za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo.

Kada odlučuje o odgovornosti liječnika, sud je dužan imati u vidu da isti u ispunjavanju obveza iz svoje profesionalne djelatnosti moraju postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, zbog čega je za ocjenu odgovornosti liječnika odlučno utvrditi je li isti postupao suprotno pravilima i metodama rada zdravstvene struke odnosno znanstvenim spoznajama, a kojim se ugrožava život i zdravlje ljudi.

Iz stanja spisa i pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda nedvojbenim proizlazi da su profesionalnu pogrešku liječnici tuženika učinili i kod preoperativnog anesteziološkog pregleda, dakle u anesteziološkoj pripremi 1. tužiteljice na planirani laparoskopski zahvat – operacije polipa i ciste lijevog jajnika koji je zahvat izveden 22. ožujka 2006., kao i u uvodu 1. tužiteljice u anesteziju.

Temeljem cjelokupne dokumentacije u spisu vještaci Fakulteta su zaključili, a prvostupanjski sud pravilno prihvatio, da pregled liječnika tuženika u anesteziološkoj pripremi je očito bio manjkav, jer nije provedeno i utvrđeno bodovanje prema Mallampatiju, a koje indirektno govori o mogućoj otežanoj intubaciji i uvodu u anesteziju. Činjenica je da su vještaci Fakulteta protekom 10 godina od nastanka štetnog događaja, na glavnoj raspravi, neposrednim pregledom 1. tužiteljice učinili Mallanpatijev scor, kojim je nedvojbeno ukazana mogućnost otežane intubacije. Je li stanje usne šupljine 1. tužiteljice zbog evidentnih neurološkoh oštećenja promijenjeno od dana nastanka štetnog događaja ili je takvo stanje bilo i ranije s obzirom na nedostatak odgovarajućih dokaza nije moguće u potpunosti utvrditi. Međutim, kako očito propustom liječnici tuženika nisu izveli takav jednostavan pregled iz kojeg bi bilo moguće utvrditi postojanje anatomske malformacije koja bi iziskivala drugačiju metodu anestezije ili povećani oprez prilikom uvođenja u anesteziju prije operacije, a 1. tužiteljica je dobila uredan placet za operaciju, s obzirom da tuženik malformacije u usnoj šupljini 1. tužiteljice navodi kao jedini razlog nastanka štetnog događaja – komplikacije u anesteziji, u takvim okolnostima tuženik nije dokazao da je do konkretnog štetnog događaja došlo bez njegove krivnje.

Pri tome se ističe i da iz stanja spisa, iskaza dr. K. proizlazi da razlog zbog čega nije mogao vidjeti ulazak u grkljan 1. tužiteljice, zbog čega je izveo tzv. intubaciju na slijepo, je sama anomalija u usnoj šupljini pacijenta.

K tome, iz pravilnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je u uvodu 1. tužiteljice u anesteziju, prva izvedena endotrahealna intubacija bila neuspješna, dok je druga izvedena s manjim tubusom. Međutim, kako u usnoj šupljini 1. tužiteljice nije bio vidljiv ulazak u dušnik (tzv. intubacija na slijepo) iz stanja spisa proizlazi da je očito došlo do pomaka endotrahealnog tubusa, koji je očito bio neuspješno postavljen, što je imalo za posljedicu nedostatak kisika kod 1. tužiteljice s posljedičnim oštećenjem zdravlja, što je sve kao pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Pri tome ovaj žalbeni sud prihvaća i zaključak o zakašnjeloj reakciji liječnika tuženika koji je neposredno nadređenog (dr. K. – pravilno izveo intubaciju na slijepo velikim pritiskom na laringoskop) pozvao tek nakon što je saturacija kisikom kod 1. tužiteljice postala apsolutno niska (70%), jer prema vještacima Fakulteta proizlazi da je uobičajena granica alarma već pri saturaciji kisika ispod 90%, što dodatno ukazuje na počinjene propuste liječnika tuženika u postupku uvedene anestezije kod 1. tužiteljice.

Stoga, a imajući u vidu odlučna utvrđenja nalaza i mišljenja vještaka Fakulteta i ovaj žalbeni sud smatra da je temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, a nakon saslušanja predloženih svjedoka, prvostupanjski sud u potpunosti pravilno ocijenio nalaz i mišljenje vještaka Fakulteta, a isto tako i dopunske usmene odgovore na prigovore tuženika argumentiranim i logičnim, kao i zaključke istoga, a to da su liječnici tuženika obavili površan pregled 1. tužiteljice, radi kojeg je propušteno utvrđenje anomalija u usnoj šupljini 1. tužiteljice, odnosno izostala je potrebna dijagnostika, a naknadno i u uvodu u anesteziju, pogrešnim i neuspješnim izvođenjem endotrahealne intubacije te i zakašnjelim pozivom nadređenog liječnika, koji su propusti liječnika tuženika u uzročno-posljedičnoj vezi sa sadašnjim zdravstvenim stanjem 1. tužiteljice.

U okolnostima konkretnog slučaja tuženik nije dokazao da su njegovi liječnici postupali onako kako je trebalo, odnosno po propisima i po pravilima struke jer se radilo o više propusta u pripremi i pri uvodu 1. tužiteljice u anesteziju koji su posljedično doveli do današnjeg stanja njena zdravlja.

Stoga proizlazi pravilnim zaključak suda prvog stupnja o odgovornosti tuženika kao Ustanove koja se bavi pružanjem liječničke skrbi temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO- a, zbog nepružanja adekvatne liječničke skrbi 1.tužiteljici.

Vezano uz žalbene navode tuženika koji se odnose na odbijanje prijedloga istog za provođenje drugog vještačenja ističe se da odbijanje suda da provede neki od predloženih dokaza može eventualno imati za posljedicu nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što u konkretnom slučaju nije ostvareno. U konkretnom okolnostima, prema stanju spisa, prvostupanjski sud je u postupku usmeno saslušao vještake, pri čemu su isti odgovorili na pitanja, te primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje. Prvostupanjski sud je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ocjenom pisanog nalaza te usmenog očitovanja vještaka Fakulteta, kao i ocjenom medicinske dokumentacije priložene spisu, a koja ocjena dokaza je pridržana za prvostupanjski sud, pravilno i prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda ocijenio nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim. U takvim okolnostima prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja.

Žalbeni navodi tuženika da je sud tuženika "zakinuo" za pravo saslušanja dr. Š. nije osnovan, jer je prvostupanjski sud provođenjem dokaza saslušanjem istog pravilno utvrdio da nema neposrednih saznanja jer je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio na stručnom skupu u inozemstvu.

Tuženik u žalbi nije osporavao zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude glede odluke o tužiteljima dosuđenim iznosima naknade štete, a pazeći na pravilnost u primjeni materijalnog prava po službenoj dužnosti, ovaj žalbeni sud u odnosu na visinu dosuđene naknade za sve vidove štete (imovinske i neimovinske ) utvrđuje da je u tom pogledu pravilno primijenjeno materijalno pravo.

U odnosu na visinu dosuđene naknade štete 2.-9. tužiteljima:

Imajući u vidu sadržaj žalbe 2.-9. tužitelja, koja je podnesena u odnosu na dio u kojem su ti žalitelji odbijeni s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, može se zaključiti da 2.-9. tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, jer žalbom ne osporavaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda na kojima se temelji odluka.

Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na visinu dosuđene naknade štete 2.-9. tužiteljima ovaj žalbeni sud ne nalazi osnovanim.

Naime, prilikom ocjenjivanja postoji li naročito teški invaliditet kao osnova za dosuđenje pravične novčane naknade treba utvrđivati ne samo postotak invaliditeta već i pojavne oblike invaliditeta (vanjske, trajne i stalne manifestacije) kroz koje se taj invaliditet očituje, jer svi ti elementi u svojoj ukupnosti predstavljaju temelj za procjenu pripada li 2.-9. tužiteljima kao posrednim oštećenicima temeljem odredbe čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO-a pravo na novčanu naknadu neimovinske štete koju trpe zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe (VSRH Revx-244/08, Rev-1302/06, Revx-154/09, Rev-358/10, i dr.).

Prvostupanjski sud je odlučujući o osnovanosti i visini zahtjeva 2.-4. tužitelja, kao članova obitelji 1. tužiteljice, kao i zahtjevima njenih roditelja, 5. tužiteljice i pok. oca, čiji su nasljednici, uz suprugu i 6.-9. tužitelji, s kojima nije postojala zajednica života, pravilno utvrdio visinu pravične novčane naknade s osnova pretrpljenih duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, pa žalitelji u tom dijelu neosnovano prigovaraju visini dosuđenih iznosa naknade takve štete. Pri tome je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, te vanjske, trajne i stalne manifestacije invaliditeta 1. tužiteljice, kao i činjenicu izostanka zajednice života u odnosu na roditelje 1. tužiteljice. Navodi žalitelja da je 1. tužiteljica prije nastanka štetnog događaja svakodnevno obilazila roditelje, kojima je pomagala, a što više nije u mogućnosti činiti, ne utječu na pravilnu prosudbu suda o visini naknade koja istima pripada s tog osnova.

Pravilna je i zakonita i odluka o trošku postupka, donesena uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Iz tih je razloga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

Tužiteljima nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Nepobijana presuda suda prvog stupnja u toč. 13., 17., 18. i 19. izreke, ostaje neizmijenjena.

Rijeka, 19. prosinca 2018.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar v. r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Renata Škrtić