Rev-x-418/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 418/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, Nenada Perina, člana vijeća, Željka Glušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki, članice vijeća i mr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice I. P., drugotužitelja D. P. i trećetužiteljice D. J., svi iz D. S., koje sve zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj 3 Gžn-2737/09-2 od 28. rujna 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pn- 5750/03 od 26. ožujka 2009., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužiteljima u roku od 15 dana isplati

prvotužiteljici I. P. iznos od kn 255.751,81 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na

223.000,00 kn od 26. ožujka 2009. do isplate,

2.161,12 kn od 24. siječnja 1994. do isplate,

5.382,63 kn od 24. siječnja 1994. do isplate,

4.276,06 kn od 26. siječnja 1994. do isplate i

16.932,00 kn od 28. veljače 1994. do isplate,

drugotužitelju D. P. iznos od 151.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 26. ožujka 2009. do isplate te

trećetužiteljici D. J. iznos od 151.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 26. ožujka 2009. do isplate,

sve kamate po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom u razdoblju do 31. prosinca 2007., a nakon toga do konačnog plateža po eskontnoj stopi NBH uvećanoj za pet postotnih poena,

te je dužna tužiteljima solidarno naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 38.966,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2009. do isplate, po eskontnoj stopi NBH uvećanoj za pet postotnih poena.“

r i j e š i o j e:

„Odbacuje se tužba u dijelu i to

prvotužiteljice I. P. u iznosu od 4.000,00 kn,

drugotužitelja D. P. u iznosu od 3.000,00 kn i

trećetužiteljice D. J. u iznosu od 4.000,00 kn.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače ili ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

U odgovoru na reviziju tužitelji predlažu da se reviziju tuženice odbije kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, te sadrži jasne i uvjerljive razloge usuglašene sa prikupljenom procesnom građom pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) na koju se poziva revident.

Također, u postupku koji je prethodio reviziji nisu povrijeđene postupovne odredbe o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te o zastupanju stranaka, pa nije ostvarena ni bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a, na koju povredu ovaj revizijski sud mora paziti po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je ... siječnja 1994. uzrokovao N. H., vojnik Hrvatske vojske, upravljajući bez vozačke dozvole motornim vozilom (automobilom marke Volvo) u vlasništvu tuženika, kada je zbog neprilagođene brzine sletio s ceste u D. S. ispred kbr. … i krećući se nekontrolirano dalje, udario u nekoliko pješaka tako da je u naletu na pješake prednik tužitelja J. P. smrtno stradao na mjestu događaja.

Tužitelji u predmetnom postupku potražuju naknadu nematerijalne i materijalne štete zbog smrti bliskog srodnika.

U revizijskom stadiju postupka sporna je odgovornost tuženika imajući na umu da štetnik nije postupao u vezi s obavljanjem službe, jer je ključeve motornog vozila uzeo neovlašteno i automobil izvezao iz vojarne gdje se prije nalazio, nakon čega je uzrokovao prometnu nesreću, pri čemu se tuženica pozvala na odredbu čl. 218. Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj 52/91), navodeći taj propis kao lex specialis u odnosu na odredbe čl. 173. i 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje u tekst: ZOO), a kojim odredbama je uređena odgovornost od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

Tuženica se ujedno u reviziji pozvala i na dvije rješidbe Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to broj Rev-3764/99 i Rev-230/04.

Na izloženi prigovor treba odgovoriti da iako šteta nije počinjena u svezi s obavljanjem vojne službe, pa se odgovornost tuženice doista ne može temeljiti na odredbi čl. 218. st. 2. Zakona o službi u oružanim snagama, to ne isključuje odgovornost tuženika kao svakog drugog imatelja opasne stvari po općim pravilima obveznog prava o odgovornosti za štetu po načelu uzročnosti (čl. 174. ZOO), dakle, neovisno o tome je li štetna radnja počinjenja u svezi s obavljanjem službe ili ne.

Navedeno pravno shvaćanje prihvaćeno je na 3. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-1/06, održanoj 24. travnja 2006. i ono glasi:

„Odgovornost države za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti postoji prema odredbi čl. 173. i 174. ZOO, neovisno o tome je li štetna radnja počinjena u vezi s obavljanjem službe ili ne“.

Kako je navedeno pravno shvaćanje prihvaćeno nakon donošenja rješidbi na koje se revident poziva, mišljenja koja su o izloženom pitanju izražena u tim presudama više nisu pravno relevantna.

S tim u vezi, na daljnje prigovore tuženika da je motorno vozilo tuženici oduzeto na protupravan način što bi, prema čl. 175. ZOO, također isključivalo odgovornost tuženice, pravilno su odgovorili nižestupanjski sudovi da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 175. ZOO-a, jer je tuženica bila odgovorna za protupravno oduzimanje i korištenje motornog vozila.

Naime, u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su ključevi vozila bili ostavljeni na stolu u nezaključanoj sobi u vojarni i time lako dostupni svakome tko je bio unutar vojarne, a vojarna kao posebno štićeni objekt, s postojećom rampom i stražom, trebala je biti tako organizirano mjesto da se bez posebne provjere i kontrole iz nje ne može izaći na način kako je to neovlašteno učinio štetnik, koji je bez bilo kakve kontrole izlaska iz vojarne i evidencije nakon neovlaštenog uzimanja ključeva, izvezao vozilo iz vojarne.

Kako su u provedenom postupku pravilno utvrđene i visine nematerijalne i materijalne štete, u kojem dijelu tuženik ni ne ističe obrazložene prigovore, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu.

U Zagrebu, 24. kolovoza 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.