Rev-2223/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2223/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz S., koju zastupa A. M., odvjetnik iz S., protiv tuženika OŠ Fra Pavao Vučković, Sinj, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu od 16. siječnja 1998. godine broj Gž-478/97, s kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju od 5. prosinca 1996. godine broj P-163/96, na sjednici održanoj dana 5. studenog 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 16. siječnja 1998. godine broj Gž-478/97 potvrdio presudu Općinskog suda u Sinju od 5. prosinca 1996. godine broj P-163/96-7, s kojom je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom da bude naloženo školi F.P.V. u S. platiti tužiteljici po osnovi jubilarne nagrade za navršenih 10 godina radnog staža svotu od 940,00 kn sa zateznom kamatom od 10. travnja 1996. godine do isplate i nadoknaditi parnični trošak.

Protiv drugostupanjske presude izjavila je reviziju tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi da drugostupanjska presuda ne sadrži navode od odlučnog značaja. Dalje navodi da postavljanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje predstavlja samostalni tužbeni zahtjev. Zakon za izvršavanje državnog proračuna za 1993. godinu nije materijalno pravni propis, koji bi uređivao prava iz radnog odnosa, jer je to određeno radnim zakonodavstvom. Istina je da tim zakonom nisu predviđena ni osigurana sredstva za određene isplate, ali nema nijedne odredbe kojom bi se uskraćivale te isplate. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači presude nižestupanjskih sudova i prihvati tužbeni zahtjev.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, niti se državni odvjetnik, kojem je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi iz ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također nije ostvarena niti koja druga od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, a posebno ne one na koje upućuje revizija, a to su bitne povrede odredbi čl. 187. st. 3. i čl. 375. st. 1. ZPP. Drugostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama za donošenje zakonite presude u ovoj pravnoj stvari. U obrazloženju presude navedeni su propisi na kojima se temelji pravno motrište drugostupanjskog suda izraženo pobijanom presudom. Zbog toga je bez osnova primjedba da je počinjena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 375. st. 1. ZPP. Navodi revizije da je ostvarena bitna povreda odredbi ZPP iz čl. 187. st. 3., kao i navodi revizije u svezi postavljanja tužbenog zahtjeva na utvrđenje su nerazumljivi, budući da u tužbi nije uopće postavljen tužbeni zahtjev na utvrđenje, već je postavljen tužbeni zahtjev na činidbu čiji je sadržaj trebala biti isplata svote od 940,00 kn.

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Pravilno zaključuje revidentica da Zakonom o izvršavanju državnog proračuna za 1993. godinu ("Narodne novine", broj 95/93) nisu predviđena ni osigurana sredstva za određene isplate, ali se nijednom odredbom ne uskraćuje pravo djelatnika temeljem radnog odnosa u ovom slučaju isplata otpremnine. U čl. 14. spomenutoga Zakona za korisnike sredstava državnog proračuna nije bila predviđena mogućnost isplate jubilarnih nagrada, već samo onih materijalnih prava koja su izričito navedena (naknada troškova prehrane, troškovi prijevoza, regres za godišnji odmor, otpremnina, božičnica, dnevnica, terenski dodaci i pomoć u slučaju smrti). Prema tome, tužiteljičino pravo na jubilarnu nagradu nije dirano, već je samo onemogućena isplata takove nagrade svim korisnicima proračuna. Budući da tuženoj u proračunu nisu bila osigurana sredstva za plaćanje po osnovu jubilarne nagrade tužena nije dužna svojim djelatnicima izvršiti isplatu po osnovu jubilarne nagrade.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje upućuje revizija, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 5. studenog 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.