Uzz-20/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzz 20/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja A. B. iz M., sadašnja adresa S., protiv rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske, Klasa:

UP/II-350-05/06-02/551, Ur. broj: 531-04-1-06-3 od 23. studenoga 2006., radi izdavanja lokacijske dozvole, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj UZ-DO-35/10-4 od 14. lipnja 2010., protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-12886/2006-6 od 15. siječnja 2010., u sjednici održanoj 17. siječnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se uvažava, te se presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj US-12886/2006-6 od 15. siječnja 2010. preinačuje i sudi:

Tužba se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom tužba je uvažena, te je poništeno rješenje tuženog tijela Klasa:

UP/II-350-05/06-02/551, Ur.broj: 531-04-1-06-3 od 23. studenog 2006. kojom je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstva i imovinskopravne poslove, Ispostava M., Klasa: UP-I-350-05/04-01/61, Ur. broj: 2181-05/04-06-05/IG od 9. veljače 2006. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje lokacijske dozvole za rekonstrukciju – nadogradnju ugostiteljske građevine i promjenu namjene u ugostiteljsko-smještajnu evinu.

građ

Protiv te presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prihvati zahtjev, te pobijana presuda preinači i tužba odbije.

Odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Pobijana presuda je u smislu čl. 49. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZUS) ispitana samo u granicama zahtjeva.

Drugostupanjsko upravno tijelo odbilo je žalbu tužitelja i potvrdilo prvostupanjsko upravno rješenje u kojem je istaknuto pravno stajalište da se u ovom predmetu trebaju primijeniti Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora („Narodne novine“, broj: 128/04 – dalje: Uredba) u vezi s odredbom čl. 45. a) Zakona o prostornom uređenju kojom je propisano da se unutar zaštićenog obalnog pojasa ne može graditi ako nije donesen urbanistički plan uređenja, osim objekata infrastrukture izvan granica građevinskog područja sukladno odgovarajućem dokumentu prostornog uređenja.

Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske u cijelosti je prihvaćena tužba tužitelja, te je poništeno drugostupanjsko upravno rješenje, s obrazloženjem u kojem se iznosi pravno stajalište, da se u konkretnom slučaju ne bi mogle primijeniti odredbe Uredbe, s obzirom da je tužitelj u žalbi istakao da je podnio zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole dana 26. ožujka 2004., pa da bi s obzirom na odredbu čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 100/04), koji je objavljen 20. srpnja 2004., a stupio na snagu osmog dana po objavi u Narodnim novinama, u ponovljenom postupku trebalo utvrditi kada je upravno tijelo izvršilo prvu radnju u postupku izdavanja lokacijske dozvole, te ovisno o utvrđenom utvrditi koji zakon treba primijeniti u ovoj konkretnoj upravnoj stvari.

Slijedom izloženog proizlazi da Upravni sud Republike Hrvatske smatra da u slučaju da je upravno tijelo izvršilo prvu radnju u postupku izdavanja lokacijske dozvole prije stupanja na snagu citirane Uredbe ista se ne bi mogla primijeniti i to u vezi s odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 100/04) kojim je propisano da će se postupci izdavanja lokacijskih dozvola i prekršajni postupci započeti po Zakonu o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 30/94, 68/98, 61/00 i 32/02) do stupanja na snagu ovog zakona dovršiti po tom zakonu.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske istaknuo je da gore navedeno pravno stajalište smatra pogrešnim.

Ovaj sud ocjenjuje da je pravno stajalište koje je zauzeo Upravni sud Republike Hrvatske pogrešno, jer odredba čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju na koji se poziva tužitelj u tužbi i Upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci ne primjenjuje se na zahtjeve za izdavanja lokacijskih dozvola za građevine koje se grade u zaštićenom obalnom području temeljem čl. 36. st. 3. citiranog Zakona, prema kojem se izričito zabranjuje gradnja i izdavanja lokacijskih dozvola u zaštićenom obalnom području dok se ne donese podzakonski propis iz čl. 45. st. 1. Zakona o prostornom uređenju koji nije mijenjan izmjenom i dopunom Zakona iz 2004. godine, za provođenje tog zakona u pogledu uređenja i zaštite obalnog područja mora (čl. 36. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju).

Takav podzakonski propis donijela je Vlada Republike Hrvatske dana 13. rujna 2004., a to je naprijed navedena Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora, pa su oba nižestupanjska upravna tijela pravilno odbila tužitelja pozivom na odredbu čl. 9. i čl. 19. st. 2. citirane Uredbe, budući da je u konkretnom slučaju tužitelj tražio upravo lokacijsku dozvolu za rekonstrukciju i nadogradnju objekta u zaštićenom obalnom području mora.

Naime, prijelaznom i završnom odredbom čl. 19. st. 2. Uredbe je propisano da se ista ne primjenjuje na postupke po žalbama i druge postupke koji se vode povodom lokacijskih i građevinskih dozvola izdanih do stupanja na snagu Uredbe. Slijedom izloženog Uredba nema prijelaznu odredbu koja bi isključivala njenu primjenu u postupcima izdavanja lokacijskih dozvola, pa se zato Uredba po načelu legaliteta primjenjuje na izdavanje lokacijskih dozvola u svim predmetima u kojima prije stupanja na snagu iste nije doneseno rješenje o podnijetom zahtjevu.

Zbog gore iznijetih razloga zahtjev za zaštitu zakonitosti je uvažen, te je na temelju čl. 50. st. 2. ZUS-a pobijana presuda preinačena.

U Zagrebu, 17. siječnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.