Legislator Case Law & Legislation
Us-6786/2009-4 AI generated

Administrative court dismisses taxpayer appeal regarding tax assessment based on improper asset valuation in business books.

Case Number Us-6786/2009-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The High Administrative Court of Croatia dismissed the taxpayer's lawsuit against a tax authority decision ordering additional profit tax and interest. The taxpayer argued that the tax authority incorrectly failed to recognize a subsequent agreement transferring a creditor's debt as the proper document for valuing an asset at fair market value. The court rejected this, ruling that the taxpayer's business books showed a reduction in asset value without a corresponding increase in receivables, which constituted a hidden distribution of profits under the Profit Tax Act.

Legislator headnote

AI generated

Article 10 of the Profit Tax Regulation; Article 7(1)(6) of the Profit Tax Act: Where a company records an asset injection by a shareholder without registering it as an increase in share capital, such injection is not taxable income if it secures the company's asset status and is valued at comparable market value; however, if the company records a debt assumption without a corresponding receivable from the shareholder, this reduces asset value and constitutes a hidden profit distribution.

Keywords

AI generated
Profit Tax Act Hidden Profit Distribution Asset Valuation Business Books Debt Assumption Shareholder Injection Administrative Review

Cited Legislation

AI generated
Article 10 of the Profit Tax Regulation
Article 7(1)(6) of the Profit Tax Act
Article 245(2) of the General Administrative Procedure Act
Article 209(2) of the General Administrative Procedure Act
Article 168(1) of the General Tax Act
Article 42(2) of the Administrative Disputes Act
Article 90 of the Administrative Disputes Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj: Us-6786/2009-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Marije Kriletić, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. d.o.o. Z., zastupanog po direktorima D. V. i H. F. protiv rješenja tuženog Ministarstva finanacija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, Z., klasa:

UP/II-471-02/08-01/998, urbroj: 513-04/09-2 od 3. ožujka 2009., radi inspekcijskog nadzora, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2012.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z, klasa: UP/I-471-02/08- 01/749, urbroj: 513-07-01/08-2 od 15. listopada 2008. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunani porez na dobit za poslovnu 2007. godinu u iznosu od 3.896.000,00kn i kamata zbog nepravodobno plaćenog poreza do 6. kolovoza 2008. u iznosu od 146.046,78kn te mu je naloženo da uplati utvrđeni iznos poreza i kamata, obračuna i uplati daljnje kamate od 6. kolovoza 2008. do dana uplate i nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama.

Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je porezno tijelo utvrdilo kako ulaganje člana društva nije u trenutku upisa u računovodstvene evidencije tj. poslovne knjige evidentirao po usporedivoj tržišnoj vrijednosti u svojoj imovini, a sukladno odredbama članka 10. Pravilnika o porezu na dobit, članka 18. Zakona o računovodstvu i MRS-a 16.t.

7. i 26. Ističe da je svjestan obveze da predmetnu nekretninu evidentira po fer vrijednosti odnosno usporedivoj tržišnoj vrijednosti u svojoj imovini sukladno navedenim zakonskim propisima što je naknadno i učinio u istoj poslovnoj godini. Naime, prvostupanjsko tijelo iako je tvrdilo suprotno činjenicu da je 29. studenog 2007. to i učinio i dalje ostaje pri zaključku da se evidentiranje nije dogodilo u mjesecu siječnju 2007. kada je nekretnina inicijalno evidentirana u poslovnoj imovini. Ističe da niti jedna od zakonskih odredbi na koje se prvostupanjsko tijelo poziva ne propisuje niti određuje kojom se ispravom evidentira povećanje vrijednosti imovine niti je u rješenju uopće jasno objašnjeno, s obzirom da je Trgovački sud pri upisu nekretnina u temeljni kapital kao vrijednost nekretnine upisao iznos od samo 990.000,00 kn što je predstavljalo tržišnu vrijednost nekretnine umanjenu za iznos zabilježbe vjerovnika na tražbini društva S. H. d.o.o.

Smatra da upravo dug prema vjerovniku zabilježenom na nekretnini društvu S. H. d.o.o. predstavlja iznos koji je obvezan preuzeti kako bi nekretninu sveo na tržišnu vrijednost te je zaključio ugovor o preuzimanju duga sa osnivačem i jedinim dioničarom 29. studenog 2007. i povećao vrijednost predmet nekretnine za iznos od 19.481.470,78 kn, kako bi doveo vrijednost nekretnine na tržišnu vrijednost koja je bila utvrđena elaboratom prilikom unošenja nekretnine u društvo i učinio što od njega zahtijevaju hrvatski propisi na koje se porezno tijelo poziva.

Ističe da niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo kada razmatraju što predstavlja ispravu temeljem koje se evidentira povećanje vrijednosti imovine ne razmatraju odredbe MRS-a koje zasigurno i jedino određuju koje sve to isprave tj. koje sve to pravni poslovi i poslovne transakcije koje stoje iza tih isprava mogu predstavljati povećanje vrijednosti imovine i trebaju se evidentirati kao povećanje vrijednosti imovine. Ističe da namjera odnosa između člana društva osnivača i tužitelja temeljem ugovora o preuzimanju duga očito nije bila smanjiti ili spriječiti povećanje imovine već zadovoljiti zakonske zahtjeve i što više povećati gospodarske koristi kroz buduće korištenje predmetne nekretnine za obavljanje poslovne aktivnosti i ostvarivanje dobiti.

Nadalje navodi da je gospodarska bit ugovora o preuzimanju duga preuzimanje potpune i neograničene mogućnosti raspolaganja sa nekretninom kao vlastitom poslovnom imovinom u svrhu ostvarivanja buduće vlastite dobiti, a nikakve skrivene isplate dobiti dioničaru. Smatra da skrivene isplate dobiti neophodno podrazumijevaju i namjeru dioničara ili člana društva da društvo uskrati ili oduzme određenu imovinu koja pripada društvu, a da se u ovom slučaju dogodilo upravo suprotno jer je član društva osnivača cjelokupnom transakcijom unosa predmetne nekretnine u imovinu tužitelja koja se sastojala od samo unosa nekretnine i pratećeg prijenosa duga vezanog za istu nekretninu u potpunosti predao za gospodarsku korist vrlo vrijednu poslovnu imovinu.

Ističe da svojim postupanjem i eventualnom pogreškom u računovodstvenom evidentiranju nije oštetio proračun Republike Hrvatske niti je svjesno postupio u suprotnosti sa zakonom te posljedično u dobroj vjeri odlučio ispraviti inicijalno napravljena knjiženja kako bi bio u skladu sa mišljenjem poreznog tijela. Obrazlaže da je u kolovozu 2008. odlučio ispraviti knjiženja unosom nekretnina u temeljni kapital na način kako su bile sugestije poreznog tijela tako da je vrijednost nekretnine sa inicijalno priznatih 990.000,00 kn povećana za 19.480.000,00 kn na tržišnu vrijednost od 20.470.000,00 kn temeljem unosa u društvo od strane osnivača s tim da je u iznos od 19.480.000,00 kn evidentirano u pasivi kao na upisani kapital društva, a s druge strane ugovor o preuzimanju duga je proknjižen kao potraživanja od osnivača.

Porezno tijelo pozivom na odredbe članka 3. Zakona o računovodstvu, dokumentaciju u vezi ispravaka knjiženja ne prihvaća vjerodostojnom. Ističe da su nove knjigovodstvene isprave odluke Uprave o ispravkama knjiženja dokumenti temeljnice kojima je provedena korekcija knjiženja u potpunosti vjerodostojne s obzirom da su sastavljene na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja tj. prilikom saznanja i odluke o potrebi provođenja ispravaka knjiženja. Slijedom navedenog, predlaže Sudu da tužbu uvaži i poništi osporeno rješenje.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbu odbije kao neosnovanu.

Tužba nije osnovana.

Iz podataka spisa proizlazi da je kod tužitelja proveden inspekcijski nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dobit za 2007. godinu, o čemu je sastavljen zapisnik od 6. kolovoza 2008. godine (klasa: 471-02/08-01/686, urbroj: 513-07-01/08-4) te je zbog utvrđenih nezakonitosti tužitelju za navedeno razdoblje utvrđena obveza plaćanja predmetnog poreza.

Iz činjenica utvrđenih u inspekcijskom nadzoru proizlazi da tužitelj u prijavi poreza na dobit za 2007. pogrešno iskazao poreznu osnovicu jer nije iskazao povećanje dobiti s osnove skrivene isplate dobiti u iznosu od 19.480.000,00 kn.

Odredbom članka 7. stavka 1. točke 6. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04., 90/05. i 57/06.) propisano je da se porezna osnovica uvećava za skrivene isplate dobiti.

Odredbom članka 26. stavka 3. Pravilnika o porezu na dobit (Narodne novine, broj 95/05.) propisano je da pod skrivenom isplatom dobiti razumijeva smanjenje ili spriječeno povećanje imovine poreznog obveznika koje se temelji na odnosima između članova društva i društva i nije predviđeno i uređeno odredbama unutarnjih odluka društva o raspodjeli dobiti, niti je provedeno odlukama o raspodjeli dobiti mjerodavnih tijela društva. Mjerilo za utvrđivanje postoji li skrivena isplata jesu usporedive tržišne vrijednosti.

Odredbom članka 9. stavka 2. navedenog Pravilnika propisano je da se ulaganja dioničara ili članova društva u neupisani kapital društva ne smatra oporezivim prihodom pod uvjetima propisanima člankom 10. ovoga Pravilnika.

Odredbom članka 10. navedenog Pravilnika propisano je da se pod ulaganjem dioničara ili člana društva u neupisani kapital društva, poreznog obveznika, prema članku 9. stavak 2. ovoga Pravilnika, razumijeva ulaganje u novcu, stvarima i pravima predanim društvu na raspolaganje u poslovne svrhe, a koja ne potječu od obavljanja djelatnosti društva. O ulaganju mora postojati društveni ugovor ili druga pisana isprava. Stavak 2. istog članka Zakona propisuje da ako se ulaganje člana društva ili dioničara ne registrira kao povećanje temeljnoga kapitala, bitno je da ulaganje osigura status imovine društva. Smatra se da je ulaganje steklo status imovine društva ako na temelju takova ulaganja ne postoji ni sadašnja ni buduća obveza društva, te da društvo imovinu posjeduje i s njom neograničeno raspolaže. Neograničeno raspolaganje imovinom podrazumijeva da se na društvo prenosi pravo faktičkog vlasništva, odnosno pravo gospodarske pripadnosti dobra društvu, sukladno odredbi članka 34. Općeg poreznog zakona. Stavak 3. istog članka Zakona propisuje da se ulaganje iz stavka 1. ovoga članka u obliku stvari i prava dugotrajne imovine procjenjuje po usporedivoj tržišnoj vrijednosti. Pod usporedivom tržišnom vrijednosti razumijeva se cijena koja bi se u trenutku ulaganja mogla postići na tržištu, a prvenstveno je mjerodavna cijena nove nabave. Ako se cijena nove nabave ne može pouzdano utvrditi, treba usporedivu tržišnu vrijednost procijeniti.

Tijekom nadzora je utvrđeno da je osnivač tužitelja D. z. p. n. d.o.o., izvršilo unos nekretnine tužitelju, zemljišta, površine 7.264m2, upisane u Općinskom sudu u Zadru u z.k.ul. 8452, z.k.ul. 11549 i z.k.ul. 11516, čija je vrijednost utvrđena Elaboratom o utvrđivanju tržišne vrijednosti zemljišta u iznosu od 20.471.470,78kn, a da je tužitelj evidentirao u svojim poslovnim knjigama vrijednost zemljišta u iznosu od 990.000,00kn za koji iznos je uvećan temeljni kapital tužitelja. Evidentirani iznos od 990.000,00kn predstavlja vrijednost nekretnine umanjen za iznos zabilježbe vjerovnika S. H. d.o.o. za dug osnivača tužitelja D. z. p. n. d.o.o. prema ugovoru o zajmu od 6. travnja 2006. Nadalje proizlazi da je tužitelj naknadno iskazao unesenu nekretninu po tržišnoj vrijednosti temeljem ugovora o preuzimanju duga od 28. studenog 2007. kojim je preuzeo na sebe ispunjenje svih obveza svog osnivača D. z. p. n. d.o.o., a koji na temelju ugovora o zajmu ima prema vjerovniku S. H. d.o.o. Temeljem navedene isprave tužitelj je u svojim poslovnim knjigama evidentirao obvezu prema društvu S. H. d.o.o, no ne i potraživanje za preuzeti dug od svog osnivača u iznosu od 19.480.000,00 kn.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja na osnovi podataka spisa, imajući u vidu činjenice utvrđene u postupku nadzora, primjenom mjerodavnih materijalnih propisa, Sud nalazi da je tuženo tijelo osnovano odbilo žalbu tužitelja jer je i po ocjeni Suda na temelju utvrđenog činjeničnog stanja osnovan zaključak tužitelja da je u poslovnim knjigama smanjio vrijednost svoje imovine, a što se temeljem odredbe članka 7. stavka 1. točke 6. Zakona o porezu na dobit u svezi s odredbom članka 26. stavka 3. Pravilnika o porezu na dobit smatra skrivenom isplatom dobiti osnivaču kao dioničaru zbog čega mu je uvećana osnovica poreza na dobit.

Naime, iz načina na koji je proveo evidentiranje u svojim poslovnim knjigama vidljivo je da tužitelj vrijednost nekretnine uložene od strane članka društva (osnivača) koje nije registrirano kao povećanje temeljnog kapitala u svojoj imovini nije iskazao po usporedivoj tržišnoj vrijednosti. Sukladno citiranoj odredbi članka 10. Pravilnika ulaganje člana društva ukoliko se ne registrira kao povećanje temeljnog kapitala ne smatra se oporezivim prihodom ukoliko ulaganje osigura status imovine društva i procjenjuje se po usporedivoj tržišnoj vrijednosti. Iskazivanje unesene nekretnine po tržišnoj vrijednosti tužitelj smatra da je proveo naknadno ugovorom o preuzimanju duga. Na temelju navedenog ugovora tužitelj je preuzeo plaćanje duga svog osnivača prema S. H. d.o.o., dakle obvezao se isplatiti dug umjesto osnivača. Međutim, budući da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao postojanje obveze plaćanja prema S. H. d.o.o., no nije knjižio i potraživanje od osnivača u istoj vrijednosti pravilan je zaključak poreznih tijela da navedenim ugovorom, na osnovi kojeg je ispostavljena temeljnica od 30. studenog 2007., a kojom je povećana vrijednost zemljišta u iznosu od 19.481.470,78 kn nije isprava kojom se evidentira povećanje vrijednosti imovine jer bi u tom slučaju morao za preuzimanje duga osnivača evidentirati u svojim poslovnim knjigama i potraživanje od osnivača. Preuzimanjem duga, odnosno obveze bez postojanja neke prijašnje obveze prema osnivaču ili evidentiranja potraživanja u svojim poslovnim knjigama, tužitelj je u poslovnim knjigama smanjio vrijednost imovine, kako to pravilno navodi tuženo tijelo, a što se temeljem odredbi članka 7. stavka 1. točke 6. Zakona o porezu na dobit i članka 26. stavka 3. Pravilnika o porezu na dobit smatra skrivenom isplatom dobiti i povećava poreznu osnovicu poreza na dobit. Kako je nesporno da je tužitelj netočno evidentirao dugotrajnu imovinu, a što nije ispravljeno tijekom nadzora, porezno tijelo nakon nadzora naknadne ispravke knjiženja nije moglo uzeti u obzir prilikom utvrđivanja osnovice poreza na dobit za 2007.

Osporeno i prvostupanjsko rješenje valjano su obrazložena, sukladno odredbama članka 245. stavka 2. i 209. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) te sukladno odredbi članka 168. stavka 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 127/00., 86/01. i 150/02.). Također je u obrazloženju prvostupanjskog i osporenog rješenja navedeno činjenično stanje, te pravni propisi, a isto tako dani su razlozi koji su bili odlučni za utvrđivanje poreza u ovom slučaju, što Sud prihvaća, te nalazi da je porezna obveza pravilno utvrđena.

Slijedom navedenog te s obzirom da navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, Sud ocjenjuje osporeno rješenje pravilnim i zakonitim. Stoga je na temelju odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92 i 77/92.) koja se primjenjuje na temelju odredbe članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10.), tužbu valjalo kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu 28. studenog 2012.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Tatjana Ilić, v.r.

mr.sc. Marija Kriletić, v.r.