Croatian Supreme Court dismisses extradition appeal, upholding Swiss request for criminal surrender.
Legislator summary
AI generatedThe Croatian Supreme Court rejected the appellant's appeal against a lower court's decision to extradite him to Switzerland for criminal proceedings. The appellant argued that identity was not verified and sufficient evidence of guilt was lacking, while also claiming the Swiss request failed to meet specific documentation requirements under the Mutual Legal Assistance Act. The court ruled that the appellant's own data matched the Swiss request, that identity verification is a Swiss judicial function, and that the arrest warrant contained all necessary factual details and grounds for suspicion required by law.
Legislator headnote
AI generatedZakon o kaznenom postupku; Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima: Extradition requests do not require formal indictments or judgments if the arrest warrant contains a sufficient factual description of the alleged crimes, the basis for suspicion, and other required data, as the verification of identity and sufficiency of evidence remains the responsibility of the requesting state's judicial authorities.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 583/14-4
REPUBLIKA HRVATSKA
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika R. B., zbog kaznenog djela iz čl. 140. i dr. KZ Švicarske, odlučujući o žalbi izručenika R. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 17. rujna 2014. godine, broj Kv-340/14, u sjednici održanoj 28. listopada 2014. godine,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba izručenika R. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem pod točko I/ utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje izručenika R. B. Švicarskoj Konfederaciji (pogrešno označeno u prvostupanjskom rješenju kao Republika) radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela pljačke, krađe, kršenja nepovredivosti stana i oštećenja stvari iz čl. 140. broj 1.; čl. 139. beoj 1.; čl. 168 i čl. 144. pogl. 1. Švicarskog Kaznenog zakonika, povodom zahtjeva Državnog tužilaštva Zürich-Limmat iz odluke broj B-4/2013/4047 od 10. travnja 2014. godine. Pod točkom II/ protiv izručenika R. B. produljen je ekstradicijski pritvor. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio izručenik R. B. po branitelju J. F., odvjetniku iz S.. Žalbu podnosi tvrdeći da „rješenje nije na zakonu osnovano“. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se zamolba za izručenje odbije, a podredno da se pobijano rješenje ukine te da se istražni zatvor izručeniku ukine ili zamjeni mjerama opreza ili jamstvom.
I Kž 583/14-4
Sukladno čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu izručenik kada tvrdi da rješenje nije na zakonu osnovano tvrdeći da nije utvrđena istovjetnost osobe čije se izručenje traži; da nema dovoljno dokaza o osnovanoj sumnji da je upravo stranac čije se izručenje traži počinio određeno kazneno djelo. U pogledu identiteta osobe valja istaći da je optuženik dajući svoje osobne podatke naveo upravo one podatke koji se navode za traženu osobu u dokumentima Švicarske Konfederacije te je identitet osobe za koju se izručenje traži dostatno utvrđen. Pitanje istaknuto u žalbi da li je upravo to osoba koja je počinila kaznena djela za koja se vodi kazneni postupak biti će predmet dokazivanja pred nadležnim pravosudnim tijelima u Švicarskoj Konfederaciji, a zahtijevati nesporne identifikacione podatke (otisci prstiju, točan opis i službene fotografije) u odnosu na osobu za koju se tvrdi da je počinitelj kaznenih djela za koja se vodi kazneni postupka, je nemoguće postići. Naime, nije jasno na čemu izručenik temelji svoj zahtjev da bi Švicarska Konfederacija uopće mogla raspolagati s detaljnijim njegovim identifikacionim podatcima nego li su oni kako su ih naveli, kako to proizlazi iz zahtjeva Švicarske Konfederacije, „njegovi suučesnici“ F. K. i M. S. (koji se nalazi na slobodi). Time se istovremeno ukazuje neosnovanim i prigovor izručenika da nema dovoljno dokaza o osnovanoj sumnji da je upravo stranac čije se izručenje traži počinio određeno kazneno djelo. Da je to upravo izručenik, kako je ranije navedeno proizlazi iz terećenja suučesnika u počinjenju kaznenog djela.
Također, nije u pravu izručenik da se zahtjevu Švicarske Konfederacije ne može udovoljiti jer zamolba ne sadrži podatke iz čl. 43. i čl. 8. st. 3. Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 – dalje u tekstu: ZOMPO), ukazujući na odluku ovoga suda broj II-8 Kr-542/01.
Međutim, upravo u citiranoj odluci je Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno izrazio svoj stav da nije nužno da zamolbi za izručenje prileži akti koji bi nosili naziv „optužnica ili presuda ili odluka o pritvoru“, a koji akti doista u tom obliku nisu dostavljeni uz zahtjev za izručenje. Međutim, ukazuje se žalitelju da pažljivim iščitavanjem dokumentacije priložene uz zahtjev za izručenje, a osobito „naredbe za hapšenje“ na temelju čega je izdana i međunarodna tjeralica, jasno je vidljivo da je naveden činjenični opis djela za koje se tereti izručenik, s obrazloženjem iz čega proizlazi osnovana sumnja te svim ostalim podacima koje zamolba treba sadržavati u smislu čl. 43. i čl. 8. st. 3. ZOMPO-a.
Stoga je žalbu izručenika valjalo odbiti i u tome dijelu.
Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja nalazi da su ispunjeni uvjeti za izručenje žalitelja, to i po mišljenju ovog suda ne postoje uvjeti za zamjenu mjere ekstradicijskog pritvora mjerom jamstva kako to predlaže žalitelj, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju ispravnost odluke prvostupanjskog suda niti u tome dijelu.
I Kž 583/14-4
Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih izručenik pobija prvostupanjsko rješenje, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 28. listopada 2014. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Martina Ljevačić, v. r.
Miroslav Šovanj, v. r.