Rev-2742/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2742/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V.B. iz E., K. …, koju zastupa punomoćnik B.P. dipl. pravnik iz Općinskog sindikalnog povjereništva O., protiv tuženika Poljoprivrednog poduzeća R. O., koga zastupa punomoćnik Z.Š. dipl. pravnik iz O., radi prestanka radnog odnosa, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 28. travnja 1994. br. Gž-852/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 1. II. 1994. br. Pr-292/93, u sjednici održanoj dana 15. prosinca 1994.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja poništeno je rješenje tuženika o prestanku radnog odnosa tužiteljice te je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati u radni odnos sve u roku od 15 dana.

Rješenjem istoga suda u odnosu na naknadu štete u vidu isplate plaće tužiteljice za period od 6. I. 1992. do ponovnog stupanja tužiteljice u radni odnos konstatirano je da je tužba povučena.

Sud drugog stupnja odbio je kao neosnovanu žalbu tužiteljice i presudu suda prvog stupnja potvrdio. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavila je reviziju tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Opravdavajući navedene revizijske razloge tuženica čini nespornim činjenicu da je tužiteljica kao prognanica iz E. došla u O., odnosno u V. gdje je samoinicijativno našla smještaj. Tuženik također ne čini spornim da je tužiteljica dobila neplaćeni godišnji odmor, ali se nakon isteka godišnjeg odmora više nije vratila na posao. Navodi kako je tužiteljica tražila rješenje stambenog pitanja od poduzeća dok nije i od drugih za to nadležnih tijela te da se mogla smjestiti u kući svoje kćeri u Višnjevcu koja prema majci ima i moralne obveze. Predloženo je da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Suprotno prigovorima revizije sudovi su o predmetu spora - zakonitosti rješenja o prestanku radnog odnosa odlučili uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

Utvrđeno je naime kao nesporno da je tužiteljica prognanica iz E. te da je prvotno sama našla nužni smještaj u V. i to tako da se u kući kćeri hranila, a u susjedstvu stanovala u jednoj dvorišnoj zgradi. Nije sporno da je tužiteljica dobila neplaćeni godišnji dopust od 30 dana te da je otišla u Rovinj gdje se i prijavila kao prognanik u Centru za socijalni rad. Po isteku godišnjeg odmora nije se imala kamo vratiti u Osijek jer je objekt gdje je bila privremeno smještena oštećen uslijed ratnih razaranja.

Nesporno je da joj tuženik nije mogao osigurati drugi stambeni smještaj, a tuženik niti ne upućuje na okolnosti da je tužiteljici status prognanika oduzet, odnosno da su nastupile okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da je tužiteljici taj status prestao temeljem Uredbe o statusu prognanika i izbjeglica ("NN", br. 64/91).

Stoga su po nalaženju ovoga suda sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava odlučili kada su tužbeni zahtjev usvojili, a kako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN", br. 53/91, 91/92) na koju ovaj sud jedino pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) valjalo je odlučiti kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 15. prosinca 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.