Rev-1197/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1197/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. L. iz Č., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku iz Č., protiv tuženice A. T. iz L., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 20. veljače 1996. godine broj Gž-98/96 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 23. ožujka 1995. godine broj P-605/94, u sjednici održanoj dana 16. ožujka 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukida presuda Općinskog suda u Čakovcu od 23. ožujka 1995. godine broj P-605/94 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 20. veljače 1996. godine broj Gž-98/96 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj L.G. samovlasnik nekretnine upisane u zk.ul. 3348 k.o. V B. k., čest.br. 303/13/3/7 vinograd i livada Š. -K. od 211 čhv. Tužena T.A. dužna je tužitelju L.izdati tabularnu ispravu za gruntovni prijenos cijelog svog suvlasničkog dijela (1/2 dijela od cijele) nekretnine iz zk.ul. 3348 k.o. V B. kotar, čest.br. 303/13/3/7 vinograd i livada Š. -K. od 211 čhv., jer će u protivnom ova presuda zamijeniti tu ispravu, te je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 783,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom suda drugog stupnja uvažava se žalba tuženice i preinačuje prvostupanjska presuda, te se tužitelj odbija s istim tužbenim zahtjevom.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju i predlaže da se pobijana presuda ukine i potvrdi prvostupanjska presuda ili da se predmet vrati na ponovni postupka.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju, a niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Stranke su kao kupci temeljem kupoprodajnog ugovora od 22.2.1991. godine kupile spornu nekretninu i upisale u zemljišnjim knjigama svoje pravo vlasništva na toj nekretnini svaka u 1/2 dijela. Tužitelj tvrdi da su nekretnine njegovo isključivo vlasništvo, jer je kupovnu cijenu isplatio svojim novčanim sredstvima, pa stoga tužbom zahtjeva da mu tužena izda tabularnu ispravu za gruntovni prijenos druge polovine dijela sporne nekretnine.

Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev iz razloga što je utvrdio da je tužitelj vlastitim sredstvima kupio predmetne nekretnine.

Po žalbi tuženice drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da su nekretnine kupljene za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka, pa stoga predstavljaju zajedničku imovinu koju su stranke sporazumno podijelile na jednake dijelove i takav sporazum provele u zemljišnim knjigama, pa da tužitelj više ne može tražiti utvrđenje njegovog većeg doprinosa u stjecanju te imovine.

Razlozi prvostupanjske i drugostupanjske presude nisu pravno utemeljeni.

Jedna strana kao kupac nekretine u 1/2 dijela ne gubi pravo vlasništva na toj nekretnini samom činjenicom da je druga strana u cijelosti financirala kupovninu te nekretnine. Sud prvog stupnja trebao je utvrditi cjelokupne njihove odnose kao i motive sklapanja kupoprodajnog ugovora kojim tužitelj kupuje 1/2 nekretnine a tuženica 1/2 te iste nekretnine.

Sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku presudu pozivajući se na odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/89 - pročišćeni tekst - dalje ZOBIPO), kojima se uređuju imovinski odnosi vanbračnih drugova, a da pritom nije dao razloge o tome da li su ispunjene propisane pretpostavke za stjecanje zajedničke imovine u vanbračnoj zajednici.

Da bi u smislu odredbe čl. 299. st. 1. ZOBIPO neka imovina imala značajke zajedničke imovine vanbračnih drugova ovisi o trajanju vanbračne zajednice i mora biti stečena njihovim radom za vrijeme trajanja vanbračne zajednice. Ako neka imovina nije stečena radom vanbračnih drugova i ako vanbračna zajednica nije trajala duže vremena, onda se u diobi te imovine ne mogu primijeniti ni kriteriji o diobi zajedničke imovine bračnih drugova prema odredbi čl. 299. st. 2. ZOBIPO.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa niži sudovi nisu utvrđivali sve odlučne činjenice na temelju kojih bi se moglo odlučiti o zahtjevu tužitelja, pa se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava. Zbog toga su temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92) ukinute obje nižestupanjske presude i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku suđenja potrebno je iscrpno raspraviti i ocijeniti odnose stranaka kao i njihove motive prigodom sklapanja kupoprodajnog ugovora, trajanje i razrješenje njihove vanbračne zajednice, kao i njihove imovinske odnose u toj zajednici, te potom ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu, 16. ožujka 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.