Legislator Case Law & Legislation
I Kž-289/2012-3 AI generated

Criminal court quashes lower court ruling for imposing security deposit as condition for lighter asset seizure measure.

Case Number I Kž-289/2012-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a lower court decision that conditioned the return of seized vehicles on a 225,000 kuna security deposit. The defendant argued this violated the law by forcing a financial penalty rather than a lighter alternative measure. The court ruled that while judges can replace asset seizure with a less severe measure, they cannot unilaterally impose a security deposit as a condition without party proposal.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem; Ovršni zakon: The court may replace asset seizure with a lighter measure but lacks authority to impose a security deposit by its own initiative when no party proposes it.

Keywords

AI generated
asset seizure measure security deposit requirement lighter alternative measure criminal procedure law supervisory review procedural violation property rights protection

Cited Legislation

AI generated
čl. 11. st. 1. toč. b Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem
čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a
Slijedom toga, izrekom pobijanog rješenja nije riješen prijedlog okrivljenika na jasan i nedvosmislen način čime je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, na što s pravom ukazuje žalitelj.
čl. 15. st. 2. Zakona o oduzimanju imovinske koristi
Prije svega, pogrešno je stajalište suda prvog stupnja da zamjena privremene mjere osiguranja blažom mjerom nužno zahtijeva i polaganje jamčevine koju sud određuje po službenoj dužnosti, jer to ne proizlazi iz čl. 15. st. 2. Zakona o oduzimanju imovinske koristi,
čl. 317. Ovršnog zakona
Zakona o oduzimanju imovinske koristi, već predstavlja njezin supstitut u smislu da se jamčevina daje umjesto određivanja privremene mjere i to na prijedlog predlagatelja ili protivnika osiguranja, kako proizlazi iz čl. 317. Ovršnog zakona.
čl. 317. st. 3. Ovršnog zakona
čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku

Cited Case Law

AI generated
Kž-636/11

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 289/12-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu toga suda Ileani Vinja, u kaznenom predmetu protiv okr. V. C. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi okr. Ž. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 20. prosinca 2011. godine br. Kio-60/11, dana 5. lipnja 2012. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba okr. Ž. H. te se ukida pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, pod toč. I. izreke, djelomično je prihvaćen prijedlog okr. Ž. H. te je izmijenjeno pravomoćno rješenje Županijskog suda u Puli, br. Kio-60/11 od 16. svibnja 2011. godine osiguranja oduzimanja imovinske koristi o određivanju privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinskih koristi na način da je osobno vozilo marke Audi Q 73.0 TDI reg. oznake … vraćeno u posjed tom okrivljeniku uz njegovu obavezu na prethodno plaćanje jamčevine u iznosu od 225.000,00 kuna. Pod toč. II. izreke, odlučeno je da u preostalom dijelu citirano rješenje br. Kio-60/11 od 16. svibnja 2011. godine u odnosu na tog okrivljenika ostaje na snazi. Pod toč. III. izreke, naloženo je Agenciji za upravljanje državnom imovinom da po pravomoćnosti rješenja preda okrivljeniku u posjed vraćeno vozilo uz predočavanje dokaza o izvršenom polaganju jamčevine. Pod toč. IV. izreke odbijen je prijedlog okrivljenika za povrat u posjed privremeno oduzete pokretne stvari – osobnog vozila marke Audi tip A3 reg. oznake … i vozila motocikl marke Piaggio reg. oznake ….

Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po svom branitelju P. J., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o „uvjetovanju vraćanja vozila polaganjem jamčevine“, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se postojeće privremene mjere zamijene određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja osobnih vozila te motocikla, bez njihova oduzimanja, uz upis tih privremenih mjera u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja, a podredno da se to rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Nakon razgledavanja spisa, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba okrivljenika kao neosnovana odbije.

I Kž 289/12-3

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da je izreka prvostupanjskog rješenja nerazumljiva, jer ne sadrži jasnu odluku glede prijedloga okrivljenika o zamjeni privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi blažom mjerom.

Uvodno treba reći da je rješenjem istražnog suca br. Kio 60/11 od 16. svibnja 2011. godine, koje je djelomično preinačeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kž- 636/11 od 19. kolovoza 2011. godine, temeljem čl. 11. st. 1. toč.b Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 145/10, u daljnjem tekstu: Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi), protiv okrivljenika pravomoćno određena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja pokretnina, oduzimanja tih stvari i njihovom povjeravanju na čuvanje Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (sada Agencija za upravljanje državnom imovinom) u odnosu na osobna vozila Audi tip A3, Audi tip Q7 te motocikla marke Piaggio, pobliže opisana u izreci tog rješenja, a u tijeku istrage prema tom i drugim okrivljenicima zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a i dr.

U nastavku postupka, okrivljenik je podnio prijedlog za izmjenu privremenih mjera određenih citiranim pravomoćnim rješenjem određivanjem privremene mjera zabrane otuđenja i opterećenja tih pokretnina, bez njihova oduzimanja, uz upis privremenih mjera u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja.

Iako sud prvog stupnja djelomično prihvaća prijedlog okrivljenika i već ranije pravomoćno rješenje o određivanju privremene mjere „mijenja i precizira“ u odnosu na osobno vozilo marke Audi tip Q7 na način da mu to vozilo vraća u posjed, u izreci pobijanog rješenja izostaje jasna odluka o tome koja je privremena mjera, u kojem obimu i u odnosu na koje pokretnine okrivljeniku sada izrečena, što je neophodno radi ovršnosti te mjere i njezinog preispitivanja tijekom daljnjeg trajanja postupka.

Naime, sud prvog stupnja je u izreci odlučivao (dijelom pozitivno, a dijelom negativno) samo o prijedlogu okrivljenika za povratom u posjed pojedinih osobnih vozila, a ne i o tome da li su postojeće privremene mjere zamijenjene blažom mjerom, a ako jesu, o kojoj se mjeri iz čl. 11. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi sada radi, u kojem opsegu i kako one glase.

Slijedom toga, izrekom pobijanog rješenja nije riješen prijedlog okrivljenika na jasan i nedvosmislen način čime je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, na što s pravom ukazuje žalitelj.

Nadalje, u pravu je okrivljenik da je sud prvog stupnja nalaganjem plaćanja jamčevine u visini od 225.000,00 kuna, kao preduvjet za povrat osobnog vozila marke Audi tip Q7 u posjed okrivljenika, prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

Prije svega, pogrešno je stajalište suda prvog stupnja da zamjena privremene mjere osiguranja blažom mjerom nužno zahtijeva i polaganje jamčevine koju sud određuje po službenoj dužnosti, jer to ne proizlazi iz čl. 15. st. 2. Zakona o oduzimanju imovinske koristi,

I Kž 289/12-3

kao niti iz smisla privremenih mjera na koje se, kao supsidijaran, primjenjuje Ovršni zakon („Narodne novine“ broj 139/10).

Jamčevina, kao institut ovršnog prava iz čl. 15. Ovršnog zakona, nije privremena mjera kakvu ima u vidu odredba čl. 11. st. 1. Zakona o oduzimanju imovinske koristi, već predstavlja njezin supstitut u smislu da se jamčevina daje umjesto određivanja privremene mjere i to na prijedlog predlagatelja ili protivnika osiguranja, kako proizlazi iz čl. 317. Ovršnog zakona. Stoga sud, kada odlučuje o prijedlogu okrivljenika za zamjenu privremene mjere blažom mjerom ne može jamčevinu odrediti po službenoj dužnosti, a u slučaju da takav prijedlog stranaka postoji i sud ga prihvati, obustavit će postupak po privremenim mjerama i ukinuti već provedene radnje, sukladno čl. 317. st. 3. Ovršnog zakona. U svakom slučaju, izostanak ponuđene jamčevine nije od utjecaja na odluku o zamjeni privremene mjere blažom mjerom, već eventualno na odluku o ukidanju već određene mjere.

Slijedom toga, pri ocjeni može li se svrha osiguranja oduzimanja imovinske koristi postići kakvom drugom privremenom mjerom, sud može postojeću privremenu mjeru zamijeniti ili odbiti prijedlog okrivljenika, ali nije ovlašten uz privremenu mjeru nalagati još i polaganje jamčevine, jer se time okrivljenik, odnosno protivnik osiguranja, bez vlastite inicijative dovodi u teži položaj negoli što Zakon propisuje.

Što se tiče žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na odluku suda o odbijanju prijedloga okrivljenika za povrat u posjed osobnih vozila marke Audi tipa A3 i motocikla Piaggio, treba reći da je na prigovore vezano uz potrebu uporabe osobnih vozila u svrhu obavljanja odvjetničkog posla već odgovoreno u prethodnoj odluci ovog Vrhovnog suda br. Kž-636/11 od 19. kolovoza 2011. godine kojom je žalba okrivljenika u tom dijelu ocijenjena neosnovanom. Osim toga, sud može na prijedlog okrivljenika, ovdje protivnika osiguranja, odrediti drugo sredstvo osiguranja od onog koje je predloženo, pod uvjetom da se time postiže ista svrha.

Slijedom naprijed obrazloženih povreda zakona trebalo je, prihvaćanjem žalbe okrivljenika, pobijano rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, sukladno čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 i 115/06, u daljnjem tekstu: ZKP/97).

Prilikom ponovnog odlučivanja sud prvog stupnja donijeti će novu odluku o prijedlogu okrivljenika vodeći pritom računa o načelu zabrane reformatiae in peius, u smislu čl. 399. u vezi čl. 381. ZKP/97.

U Zagrebu, 5. lipnja 2012.

Sudac:

Ileana Vinja, v.r.