I Kž-36/2005-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 36/05-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić- Baranović i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. E. I. izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. listopada 2004. godine, br. K-223/02, u sjednici održanoj dana 25. listopada 2007. godine, u nazočnosti branitelja opt. E. I., N. Đ., odvjetnika iz Z., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. E. I. kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja proglašeni su krivima opt. P. R. i E. I. da su na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, pa su za isto, na temelju tih zakonskih propisa i uz primjenu propisa o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ osuđeni i to: opt. P. R. na kaznu zatvora u trajanju od pet (5) mjeseci u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 19. travnja 2002. godine do 4. lipnja 2002. godine i od 22. travnja 2003. do 24. travnja 2003. godine, dok je opt. E. I. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci.

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ od opt. E. I. oduzete su 64 tablete s opojnom drogom MDMA, a na temelju čl. 122. st. 4. ZKP optuženici su oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbe su podnijeli opt. E. I. i državni odvjetnik.

I Kž 36/05-5

Optuženik E. I. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni u odnosu na oba optuženika i predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i optuženici osude na kazne zatvora u duljem trajanju.

Optuženici su u odgovorima na žalbu državnog odvjetnika predložili, da se ta žalba odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalba opt. E. I. odbije kao neosnovana.

Kod takovog je prijedloga na sjednici vijeća ostao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić.

Sjednici vijeća bio je nazočan i branitelj opt. E. I., N. Đ. odvjetnik iz Z., dok sjednici nije pristupio ovaj optuženik, jer o promjeni adrese nije obavijestio sud a nije pristupio ni uredno obaviješten branitelj opt. P. R., Z. P. odvjetnik iz Z., iako je to tražio u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, pa je sjednica, sukladno čl. 374. st. 4. ZKP održana u njihovoj odsutnosti.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu opt. E. I. kada tvrdi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Ovaj optuženik u žalbi ustraje u tvrdnji, koju je iznosio i tijekom glave rasprave da nikakvu drogu nije kupio od opt. P. R., a tablete MDMA koje je kratko vrijeme prije nego što je zaustavljen po djelatnicima policije i koje je dragovoljno ovima izručio, da je nabavio od jedne osobe koja mu je dugovala 1.500,00 kn, a koju ne želi imenovati. Nadalje tvrdi, da je sud pogrešno postupio kada nije prihvatio takovu njegovu obranu već onu iznijetu pred redarstvenim vlastima, iako ta obrana predstavlja nezakonit dokaz, budući da je iznijeta bez nazočnosti njegovog branitelja i pod pritiskom policije. Konačno, sud je trebao izvršiti suočenje između njega i njegovog tadašnjeg branitelja.

Međutim, takove prigovore sud prvog stupnja je već valjano otklonio u svojoj presudi, nakon što je iste provjerio provođenjem dokaza, prije svega saslušanjem tadašnjeg branitelja opt. E. I., D. B., odvjetnika iz Z. koji je potvrdio da je optuženik slobodno iznosio svoju obranu i to nakon što se s njim konzultirao, da je istoj bio nazočan, i da mu je troškove te obrane platio kao i pregledom punomoći koju mu je optuženik potpisao, te iskazom djelatnika policije D. Z., koji je to saslušanje obavio. Osim toga, djelatnici policije su ovog optuženika zaustavili neposredno nakon što je bio u društvu s opt. P. R., pa je očito da je upravo takva njegova obrana istinita, da mu je tablete MDMA sa odgodom roka plaćanja prodao opt. P. R., a ne da mu ih je radi namirenja duga, dala neka duga osoba, koju ne želi imenovati.

Stoga je sud prvog stupnja ispravno postupio kada je prvotnu obranu ovog optuženika a ne onu kasnije izmijenjenu prihvatio kao istinitu, jer ona sadrži potpuno i cjelovito priznanje djela, te terećenje opt. P. R., koji se inače i ne žali. Slijedom toga i nije bilo potrebno

I Kž 36/05-5

provoditi suočenje između optuženika i njegovog branitelja, jer obrana optuženika iznesena pred redarstvenim vlastima u nazočnosti njegovog branitelja predstavlja zakonit dokaz.

Slijedom iznijetog proizlazi, da činjenično stanje u ovom predmetu nije ostalo ni nepotpuno ni pogrešno utvrđeno.

Nije osnovana ni žalba optuženika zbog odluke o kazni kao ni žalba državnog odvjetnika zbog te žalbene osnove.

Sud je pravilno postupio kada je optuženicima pri odmjeravanju kazne primijenio odredbe o ublažavanju kazne našavši, da utvrđene olakotne okolnosti koje se odnose na način počinjenja djela, držanje na glavnoj raspravi i obiteljske prilike, u svojoj ukupnosti predstavljaju osobito izražene olakotne okolnosti. Kada se još ima u vidu i protek vremena od izvršenja djela od šest godina, da opt. P. R. nije osuđivan, onda unatoč dosadašnjoj osuđivanosti opt. I. za istovrsno kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, nema potrebe da se optuženicima, pa i opt. I., izrekne stroža kazna kako to predlaže državni odvjetnik. Stoga s druge strane, očito je, da je sud upravo o toj okolnosti koja se odnosi na dosadašnju osuđivanost opt. I. vodio računa kada mu je izrekao nešto strožu kaznu u odnosu na opt. P. R. i time je, i po ocjeni ovog suda, u dovoljnoj mjeri došao do izražaja princip individualizacije kazne. Tako izrečena kazna, kako u odnosu na opt. P. R. tako i u odnosu na opt. E. I., predstavlja primjerenu kaznu kojom će se u cijelosti ostvariti sve zakonske svrhe kažnjavanja, a što se još blažom kaznom, kako to predlaže opt. I., ne bi moglo postići.

Slijedom iznijetog i kako ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. ZKP nije nađeno povreda zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i kako žalbe državnog odvjetnika i opt. E. I. nisu osnovane, to je na temelju čl. 387. ZKP presuđeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 25. listopada 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v. r.