Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to raise specific cost claims earlier.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the lower court's decision regarding construction contract costs. The appellant argued that the second-instance court erred in applying current law instead of the law valid at the time of the loss, but failed to explicitly itemize specific cost components like wages and amortization during the trial. The court ruled that while the second-instance court correctly applied the law, the appellant's failure to substantiate these specific cost claims in the initial proceedings rendered the appeal inadmissible under procedural rules.
Legislator headnote
AI generatedZPP čl. 393.; The Supreme Court may decide on an appeal as inadmissible if the appellant fails to substantiate specific cost claims in the main proceedings, even if the lower court applied the correct substantive law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 789/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T.-g. d.o.o. za graditeljstvo, trgovinu i usluge Z., kojeg zastupaju punomoćnici D. G. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i G. u Z., protiv tuženika Grada 1 2
Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž- 2138/12-2 od 11. srpnja 2013., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1428/08-42 od 7. lipnja 2011., u sjednici održanoj 28. veljače 2018.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.210.780,50 kn sa zateznom kamatom počem od 05. ožujka 2008. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu 179.669,81 kn, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu 174.652,50 kn i pripadajućom kamatom kao neosnovanim, kao i s dijelom zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos glavnice iz točke I ove presude u razdoblju od 10. prosinca 2007. godine do 04. ožujka 2008. godine.
III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu 18.744,87 kn, u roku 15 dana."
Drugostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:
"Žalba tuženika djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1428/08-42 od 7. lipnja 2011. godine:
- potvrđuje u točki I izreke u iznosu od 34.355,58 kn zajedno sa zateznom kamatom dosuđenom na taj iznos,
- preinačuje u točki I izreke u iznosu od 427.416,16 kn i sudi se:
"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik isplati iznos od 427.416,16 kn sa zateznom kamatom od 05. ožujka 2008. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."
- ukida u točki I izreke u iznosu od 749.008,93 kn, zajedno s dosuđenom zateznom kamatom, te se ukida odluka o parničnom trošku (točka III izreke) i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Točka II izreke presude nije ispitivana u drugostupanjskom postupku budući da nije bila pobijana žalbom."
Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda i kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 427.416,16 kuna po osnovi produženih režija tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu u revizijom pobijanom dijelu ili je u pobijanom dijelu ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužitelja nije osnovana.
Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Tužitelj je u reviziji naveo da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. i st. 2. ZPP, ali je pritom propustio određeno navesti i obrazložiti koju je bitnu povredu odredaba parničnog postupka drugostupanjski sud počinio i zašto, što je bio dužan učiniti sukladno izričitoj odredbi čl. 386. st. 1. ZPP.
Kako tužitelj u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka to ovaj sud, postupajući u sukladno odredbi čl. 386. st. 2. ZPP tako neobrazložen tužiteljev revizijski razlog nije uzeo u obzir.
Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja, kao izvođača radova, za isplatu na temelju Ugovora o izvođenju radova na sanaciji Gornjogradske gimnazije u Z., kojeg je 5. studenoga 2004. sklopio s tuženikom, kao naručiteljem.
Na temelju činjeničnih utvrđenja:
- da su tužitelj, kao izvođač i tuženik, kao naručitelj, 5. studenoga 2004. sklopili Ugovor o izvođenju radova na sanaciji objekta Gornjogradske gimnazije u Z. (dalje: Ugovor),
- da je 25. kolovoza 2006. između stranaka sklopljen Dopunski ugovor o izvođenju nepredviđenih radova na sanaciji Gornjogradske gimnazije,
- da je tužitelj tuženiku za izvedene radove ispostavio 7 privremenih situacija i okončanu situaciju,
- da je nadzorni organ priznao 6 privremenih situacija, a 7. privremenu situaciju je vratio tužitelju i zatražio da se napravi konačni obračun izvedenih radova temeljem Građevinske knjige,
- da vrijednost izvedenih radova prema tužitelju iznosi 20.777,857,81 kuna, a prema izračunu nadzornog organa umanjena za ugovoru kaznu ukupno iznosi 17.034.133,54 kuna,
- da se od rujna 2005. do kolovoza 2006. nisu izvodili radovi na objektu zbog čekanja na odluku Stručnog povjerenstva o odabiru ponude tužitelja za sklapanje dopunskog ugovora za sanaciju,
- da je na objektu bila postavljena fasadna skela u razdoblju u kojem nisu izvođeni radovi (10. rujna 2005. do 31. kolovoza 2006.) prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev jer je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu troška izvedenih radova u iznosu od 749.008,93 kuna te trošak nekorištenja fasadne skele i izgubljene dobiti zbog neiznajmljivanja skele u iznosu od 427.416,16 kuna, koji je tužitelju dosuđen primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) te trošak zateznih kamata u iznosu od 34.355,58 kuna sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZOO. Odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na isplatu utuženog troška nekorištenja fasadne skele jer je ocijenio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. čl. 189. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) u vezi s čl. 155. ZOO/91. Istom odlukom drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na dosuđenu zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 277. st. 2. ZOO/91, dok je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na trošak izvedenih radova.
U revizijskom stupnju postupka sporno je je li drugostupanjski sud pravilno postupio kada je preinačio prvostupanjsku presudu i kao neosnovan odbio dio tužbenog zahtjeva po osnovi produžene režije u iznosu od 427.416.16 kuna.
Tužitelj u reviziji navodi da je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da se sporni dio tužbenog zahtjeva za plaćanje produžene režije odnosi na izgubljenu dobit zbog nemogućnosti iznajmljivanja skele jer je tužitelj po osnovi produženih režija zahtijevao naknadu troška plaće radnika koji je za vrijeme prekida radova nadzirao gradilište, trošak amortizacije ograde kojom je bilo zaštićeno gradilište, trošak skele koja je ostala na gradilištu po udjelu cijene sa kojom je skela učestvovala u ukupnoj vrijednosti izvedenih radova iz prihvaćenog troškovnika (ukupna vrijednost radova na fasadi i krovištu iznosi 3.664.258,92 kune, a udio skele je u toj cijeni 3,82%, što iznosi 140.150,59 kuna) i troškove kontejnera koji su ostali na gradilištu u kojemu je bio pohranjen alat i građevinski materijal po udjelu cijene sa kojom su kontejneri učestvovali u ukupnoj vrijednosti izvedenih radova iz prihvaćenog troškovnika. Stoga u reviziji tvrdi da je drugostupanjski sud lakonski utvrdio da se taj dio tužbenog zahtjeva odnosi samo na "izgubljenu dobit zbog nemogućnosti iznajmljivanja skele", jer je iz utvrđenog činjeničnog stanja razvidno da se taj dio tužbenog zahtjeva odnosi na 4 različita vida troškova produžene režije pa da je zbog toga ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. i st. 2. ZPP.
Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Nadalje, odredbom čl. 186. st. 1. ZPP propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuje te činjenice, a i druge podatak koje mora imati svaki podnesak (članak 196.).
Slijedom citiranih odredbi ZPP proizlazi kako je sud vezan činjeničnim navodima tužbe i postavljenim tužbenim zahtjevom, dok prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP sud nije vezan pravnom osnovom tužbe čak niti u slučaju kad ju tužitelj navede.
Iz spisa proizlazi da je tužitelj u podnesku od 11. listopada 2010., kojim je specificirao konačno postavljeni tužbeni zahtjev, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu troškova produžene režije naveo da činjenica da je od zaključka Stručnog povjerenstva do sklapanja dopunskog ugovora prošlo skoro godinu dana ne utječe na obvezu tuženika da mu podmiri naknadu za produžene režije za izgubljenu dobit zbog nekorištenja skele u razdoblju dok se čekalo sklapanje dopunskog ugovora za dodatno ugovorene radove. Pritom se tužitelj pozvao na nalaz stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo dipl. ing. D. K. od 23. srpnja 2009. (list 58-131 spisa), iz kojeg proizlazi da se troškovi produžene režije odnose na trošak nekorištenja fasadne skele i izgubljene dobiti zbog neiznajmljivanja, kako je to navedeno na 12. strani tog nalaza i mišljenja (list 70 spisa).
Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužitelja, a imajući u vidu naprijed navedene činjenične navode tužitelja iznesene tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj od tuženika po osnovi produženih režija traži isplatu iznosa od 427.416,16 kuna zbog nekorištene fasadne skele u razdoblju od godine dana i zbog izgubljene dobiti nastale uslijed neiznajmljivanja predmetne skele u istom razdoblju.
Osim toga, tužitelj niti u činjeničnim navodima tužbe, podnescima dostavljenim sudu do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom, niti izjavama danim na ročištima nije isticao da bi trošak produžene režije predstavljao zahtjev za plaćanje stvarnih troškova koje tužitelj prvi puta tek u reviziji određeno i pojedinačno naveo i odredio kao troškove plaće radnika, trošak amortizacije ograde, trošak skele u udjelu cijene s kojom je skela sudjelovala u ukupnoj vrijednosti radova te troškove kontejnera.
Prema tome, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 427.416,16 kuna po osnovi produženih režija ocijenio neosnovanim i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev. Pritom revident u reviziji osnovano navodi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, kako je tužitelj tijekom postupka tvrdio da mu je imovinska šteta (po osnovi produžene režije) nastala u kolovozu 2006. to je prilikom odlučivanja o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva valjalo primijeniti odredbe čl. 1089. ZOO u vezi s čl. 1046. ZOO, koji je bio na snazi u to vrijeme, a ne odredbe čl. 189. ZOO/91 u vezi s čl. 155 ZOO/91, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora između stranaka.
Međutim, kako bi i pravilnom primjenom mjerodavnih odredbi materijalnog prava iz čl. 1089. ZOO u vezi s čl. 1046. ZOO tužbeni zahtjev za isplatu produženih režija trebalo odbiti kao neosnovan ovaj sud je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučio kao u izreci ove presude.
Zagreb, 28. veljače 2018.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.