Revr-1486/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1486/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja R. M. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4820/14-2 od 7. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-70/12-22 od 30. rujna 2014., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 27.680,59 kuna po osnovi prekovremenog rada s pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, dok je tužitelj odbijen s viškom tužbenog zahtjeva, preko dosuđenoga.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu tako da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i neradnim danima za razdoblje od prosinca 2008. do studenog 2010.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 175/03, 136/04 i 76/07 - dalje: ZSOS), čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04) koji je bio na snazi u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. srpnja 2008. i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08) koji je na snazi od 31. srpnja 2008. do 2. kolovoza 2012. i tuženici naložili da tužitelju za razdoblje od prosinca 2008. do rujna 2009. isplati iznos od 27.680,59 kuna bruto sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Osim toga, odbijen je tužbeni zahtjev za razdoblje nakon 1. listopada 2009. jer tužitelju sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. ne pripada pravo na dodatak za prekovremene sate za vrijeme trajanja dežurstva i straže prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92., 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju tužitelj postavlja pravna pitanja:

„1. Pripada li tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi nakon 1. listopada 2009. godine, pored prava na isplatu dnevnog dodatka za stražarsku službu za svaki dan takve službe, pravo na isplatu uvećane plaće za prekovremeni rad u stražarskoj službi, kada je takav rad trajao dulje od propisanih najviše 12 sati dnevno?

2. Je li članak VIII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09) donesen te u primjeni protivno tada važećim propisima višeg ranga (Zakona o službi u oružanim snagama RH, Zakonu o radu) s kojima mora biti u suglasju?

Obrazlažući važnost postavljenih pitanja tužitelj se pozvao na shvaćanje zauzeto u odluci ovog suda broj Revr-983/10 od 18. rujna 2012., te u odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-815/06 od 20. travnja 2006.

Iz odluke revizijskog suda broj Revr-983/10 od 18. rujna 2012. proizlazi da su pravosudni policajci zaposleni u Okružnom zatvoru u P. zahtijevali isplatu dodatka za posebne uvjete rada na prekovremene sate pri čemu je izraženo shvaćanje da tužitelju u tom predmetu pripada pravo na dodatak iz čl. 39. Kolektivnog ugovora neovisno o ostalim dodacima na plaću, jer prava iz Kolektivnog ugovora ne isključuju pravo na ostale dodatke kao što su i dodaci iz izdanog rješenja.

U odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-815/06 od 20. travnja 2006. na koju se pozvao tužitelj riječ je o vozačima linijskog autobusnog prijevoza koji su zahtijevali naknadu za prekovremeni rad koji je uz linijsku vožnju trajao dulje od 40 sati pri čemu su se pozivali na Kolektivni ugovor tuženika i Pravilnik o radu tuženika.

Iz obje navedene odluke proizlazi da je riječ o različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od one u konkretnom predmetu zbog čega niti navedene odluke ne predstavljaju odgovarajući razlog zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog, revizija tužitelja nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.