II Rev-80/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatska elektroprivreda s p.o. Z., Direkcija za proizvodnju - PP D. s. - S., protiv tuženika Općine Omiš, koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Općine Omiš, radi utvrđenja prava vlasništva na stanu, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Privrednog suda Hrvatske od 9. ožujka 1993. br. Pž-286/93, kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Splitu od 1. listopada 1992. br. P-2998/92, u sjednici održanoj dana 30. lipnja 1994.,
Legislator headnote
AI generatedII Rev-80/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a to stoga, jer u postupku pred nižim sudovima - po nalaženju ovog suda - nije počinjena ona bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) na koju revizija sadržajno upućuje, a ne postoji ni ona bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud mora paziti po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Rev 80/1993-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatska elektroprivreda s p.o. Z., Direkcija za proizvodnju - PP D. s. - S., protiv tuženika Općine Omiš, koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Općine Omiš, radi utvrđenja prava vlasništva na stanu, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Privrednog suda Hrvatske od 9. ožujka 1993. br. Pž-286/93, kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Splitu od 1. listopada 1992. br. P-2998/92, u sjednici održanoj dana 30. lipnja 1994.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužiteljice se prihvaća, obje nižestupanjske odluke - presuda Privrednog suda Hrvatske od 9. ožujka 1993. br. Pž-286/93 i presuda Okružnog privrednog suda u Splitu od 1. listopada 1992. br. P-2998/92 ukidaju u cijelosti i predmet ustupa Općinskom sudu u Omišu kao nadležnom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i to putem Trgovačkog suda u Splitu.
O troškovima nastalim povodom revizije bit će odlučeno u konačnoj odluci.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice Hrvatske elektroprivrede Z., Direkcija za proizvodnju PP D. s.S. protiv tuženice Općine Omiš radi utvrđenja, da je tužiteljica vlasnik trosobnog stana u površini od 56 m5 u prizemlju lijevo u stambenoj zgradi u Omišu, .. . . te radi brisanja stana sa imena tuženice i upisa na ime i korist tužiteljice u Fondu za financiranje stambenih i komunalnih djelatnosti Općine Omiš (toč. I. izreke).
Istom odlukom odbijen je prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere kojom bi se zabranilo tuženici, da do okončanja ovog spora raspolaže sa spomenutim stanom uključujući i prodaju stana (toč. II. izreke); konačno tužiteljica je obvezana isplatiti tuženici 18.000 HRD na ime troškova postupka (toč. III. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv navedene drugostupanjske pravomoćne presude tužiteljica je izjavila pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači u pravcu prihvaćanja tužbenog zahtjeva odnosno podredno predlaže, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Protivna strana nije odgovorila na reviziju, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija je osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a to stoga, jer u postupku pred nižim sudovima - po nalaženju ovog suda - nije počinjena ona bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) na koju revizija sadržajno upućuje, a ne postoji ni ona bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud mora paziti po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je ona vlasnik u tužbi opisanog trosobnog stana od 56 m5 koji se nalazi u O. u ulici .. . br. . te da se u Fondu za financiranje stambenih i komunalnih djelatnosti Općine O. briše stan sa imena tužene općine i upiše na ime i korist tužiteljice koji zahtjev su niži sudovi odbili kao neosnovan prihvaćajući prigovore tužene općine istaknute u pravcu, da je pravo korištenja i raspolaganja, dakle vlasništvo navedenog stana tužiteljica prenijela na tuženicu.
U postupku pred nižim sudovima nije bilo sporno, da je pravni prednik tužiteljice Hidroelektrana na C., pogon K. bila investitor gradnje tri stambene zgrade u O. sa ukupno 12 stanova među kojima je i sporni stan naveden u tužbi; nije sporno da je prednik tužiteljice ustupio jedan dvosobni stan tuženoj općini na ime dužne naknade za uređenje građevinskog zemljišta i komunalnog doprinosa - te da to nije bio sporan stan; da je ukupno osam stanova prednik tužiteljice prodao tadašnjoj Hidroelektrani C., a dva stana dodijelio svojim radnicima dok tužiteljica tvrdi, da sporni stan nije otuđila tuženoj općini naplatno ili bez naknade, a dozvoljava da je netko od tadašnjih rukovoditelja prednika tužiteljice dozvolio, da tuženica jednokratno dodijeli svojem djelatniku na korištenje sporni stan čime da tužiteljica nije izgubila pravo raspolaganja odnosno vlasništvo spornog stana niti tuženica stekla takvo pravo na tom stanu.
Tuženica ističe, da je tužiteljica prenijela na nju pravo korištenja i raspolaganja tim stanom koje navode niži sudovi prihvaćaju kao točne i temeljem takvog utvrđenja odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan polazeći od utvrđenja, da tužiteljica nije više vlasnik spornog stana.
Temeljem odredbe čl. 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada koji je bio na snazi i u vrijeme u kojem je navodno preneseno pravo korištenja i raspolaganja odnosno vlasništvo spornog stana sa revidentice na tuženicu nakon 1964. godine kad je sporni stan izgrađen - ugovor na temelju kojeg se prenosi korištenje ili pravo vlasništva na zemljište ili zgradu mora biti pismen. Ugovor koji nije zaključen u pismenom obliku ne proizvodi nikakav pravni učinak.
Kod toga treba istaknuti, da se u to vrijeme dakle u vrijeme gradnje spornog stana pa do stupanja na snagu odredaba Zakona o obveznim odnosima 1978. godine primjenjivalo pravno pravilo koje je u biti sada sadržano u odredbi čl. 73. spomenutog Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) o tome, da kad je izvršen u cijelosti ili u pretežitom dijelu ugovor kojem nedostaje forma - smatra se takav ugovor pravovaljanim, osim ako iz cilja zbog kojega je forma propisana očito ne proizlazi što drugo. Niži sudovi utvrđuju, da je tužiteljica prenijela na tuženicu pravo korištenja i raspolaganja spornim stanom, dakle da je ustupila pravo vlasništva tog stana tuženici - pri čemu nije pouzdano utvrđeno u postupku, da li je navodni prijenos prava vlasništva spornog stana sa tužiteljice na tuženicu izvršen na temelju naplatnog posla ili bez naknade, a iz iskaza svjedoka na koje se pozivaju niži sudovi mogla bi doći u obzir oba načina otuđenja. Isto tako nije raspravljeno, da li je ugovor o navodnom otuđenju predmetnog stana sa tužiteljice na tuženicu zaključen u pismenom obliku ili usmeno.
II Rev 80/93
Po stajalištu ovog suda, ako je navodno otuđenje spornog stana od strane prednika tužiteljice tuženici učinjeno bez naknade, tada bi za pravovaljanost takvog ugovora bilo dovoljno da je tužiteljica predala predmetni stan tuženici čime bi se za takav ugovor moglo uzeti, da su ga stranke u cijelosti izvršile pa za pravovaljanost tog ugovora nedostatak pismene forme ne bi bio odlučan, jer tuženik ne bi u takvom slučaju imao neku obvezu prema tužiteljici.
Ako bi se utvrdilo, da je otuđenje spornog stana bilo izvršeno na temelju naplatnog pravnog posla za pravovaljanost takvog ugovora - ako nije bio zaključen u propisanoj formi nužna pretpostavka bi bila da su ga obje stranke u cijelosti ili u pretežitom dijelu izvršile, a to znači, da bi trebalo u takvom slučaju raspraviti u čemu se sastojala obveza stjecaoca stana ovdje tuženice i da li je ona takvu obvezu u cijelosti ili u pretežitom dijelu izvršila.
Kako niži sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa dosada nisu raspravili gore navedene a po nalaženju ovog suda odlučne činjenice - to nije bilo moguće ispitati, da li je materijalno pravo u sporu pravilno primijenjeno, pa je stoga valjalo pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju, obje nižestupanjske presude ukinuti i predmet ustupiti putem ranijeg prvostupanjskog suda Općinskom sudu u Omišu kao nadležnom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 16. st. 1. toč. 2-k Zakona o sudovima - "Narodne novine" br. 3/94; čl. 10. st. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova - "Narodne novine" br. 3/94; čl. 56. st. 1. ZPP).
U nastavku postupka sud prvog stupnja bit će dužan raspraviti sve okolnosti na koje je ovaj sud ukazao, a to znači da će raspraviti i utvrditi da li je navodno otuđenje spornog stana sa tužiteljice na tuženicu izvršeno uz naknadu ili bez naknade i potom ovisno o utvrđenju navedene okolnosti, ako bi utvrdio, da je u pitanju otuđenje stana uz naknadu, da li je sporazum o takvom pravnom poslu zaključen u pisanoj formi, a ako bi bilo ustanovljeno da ugovor o otuđenju uz naknadu nije zaključen u navedenom zakonom propisanom obliku -bit će potrebno raspraviti da li je i stjecalac dakle tuženica ispunila svoju obvezu iz takvog ugovora koju treba prethodno ispitati i utvrditi u čemu se takva eventualna obveza tuženice sastojala.
Nakon što raspravi i utvrdi navedene važne okolnosti prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva kao i o cjelokupnim troškovima postupka uključujući i one nastale povodom revizije (čl. 166. st. 3. ZPP).
U Zagrebu, 30. lipnja 1994.
Predsjednik vijeća:
Radomira Felicijan-Maoduš v.r.