Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to specify legal question under Article 382 of Civil Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because it failed to meet statutory requirements for extraordinary review. Although the appellant claimed a violation of procedural rules and misapplication of law regarding unpaid overtime wages, the court found the appeal lacked the mandatory specification of the precise legal issue required by law. Consequently, the appeal was rejected under Article 392 of the Civil Procedure Act for being procedurally defective.
Legislator headnote
AI generatedArticle 382 of the Civil Procedure Act; extraordinary appeals must specify the precise legal question and demonstrate its importance for uniform application of law; failure to do so renders the appeal inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 262/09-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz L., zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. Đ. i J. B. iz N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novoj Gradiški, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući reviziju tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1444/08 od 22. prosinca 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-284/08 od 4. rujna 2008., 2. srpnja 2009.
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-284/08 od 4. rujna 2008. naloženo je tuženici na ime uvećanog dijela bruto plaće isplatiti tužitelju za veljaču 2004. iznos 371,87 kn, za travanj 2004. iznos 438,91 kn, za lipanj 2004. iznos 1.139,07 kn, za srpanj 2004. iznos 104,50 kn, za kolovoz 2004. iznos 1.118,16 kn, za rujan 2004. iznos 478,09 kn, za studeni 2004. iznos 777,23 kn, za prosinac 2004. iznos 276,13 kn, za siječanj 2005. iznos 381,80 kn, za travanj 2005. iznos 2,75 kn, za svibanj 2005. iznos 28,21 kn, za lipanj 2005. iznos 31,49 kn, za srpanj 2005. iznos 164,97 kn, za kolovoz 2005. iznos 42,05 kn, za rujan 2005. iznos 9,19 kn, za studeni 2005. iznos 43,31 kn, te za prosinac 2005. iznos 163,55 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci te presude kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 5.185,00 kn.
Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1444/08 od 22. prosinca 2008. potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je dosuđen tužitelju iznos 1.139,07 kn za lipanj 2004. i iznos 1.118,16 kn za kolovoz 2004., te odbijen zahtjev tužitelja za naknadu mu troška sastava odgovora na žalbu.
Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje ZPP) smatrajući da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a sve iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporna obveza tuženice za plaćanje tužitelju 930,57 kn na ime naknade za prekovremeni rad od čega za lipanj 2004. otpada iznos 313,56 kn, a za kolovoz 2004. otpada iznos 617,01 kn. Obzirom na sporni iznos, a koji ne prelazi 100.000,00 kn propisan čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP kao vrijednosni limit za dopuštenost tzv. redovne revizije, nema zakonske pretpostavke za podnošenje takve revizije pa je pozivanje u reviziji na razloge iz kojih se takva revizija može izjaviti (bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava) je bespredmetno.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema st. 1. tog članka (tzv. redovna revizija) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, u kojem slučaju, a prema st. 3. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloga zbog kojih smatra da je ona važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Tuženica u konkretnom slučaju podnoseći tzv. izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, osim što se u istoj formalno poziva na razlog jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, nije određeno (čak ni opisno!) naznačila pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, niti je izložila razloge zbog kojih smatra da bi takvo pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a što je suprotno izričitoj zakonskoj odredbi iz st. 3. čl. 382. ZPP.
Naprotiv tužena se u podnesenoj reviziji bavi razmatranjem pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a što je protivno odredbi čl. 385. ZPP.
Zbog navedenog reviziju tuženice trebalo je odbaciti kao nedopuštenu sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 2. srpnja 2009.
Sutkinja:
Katarina Buljan, v.r.