Gž-962/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Gž.962/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Damira Ronića kao predsjednika vijeća, te Tatjane Kučić i Veljka Kučekovića kao članova vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice S. S. iz K., koju zastupa pun. R. R., odvj. iz K., protiv tuženika D. S. i B. M. S., oboje iz S. P., radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj P.422/00-7 od 27. lipnja 2000. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 30. studenoga 2000. godine,

p r e s u d i o j e

Uvažava se žalba tuženika, te se presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj P.422/00-7 od 27. lipnja 2000. godine preinačava, tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 17. kolovoza 1998.g. između darovatelja R.S. iz K., V. … i daroprimatelja D.S. i B.M.S. iz S.P., K. …, bez učinka je u odnosu na tužiteljicu S.S. iz K., H. …, u 1/2 dijela nekretnina iz zk.ul.br. 1524 k.o. S.P. i to čkbr. 1013/15 zgrada u K. ulici sa 23 čhv, dvor u K. ulici sa 251 čhv i livada u K. ulici sa 152 čhv, te su slijedom toga tuženici dužni trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude predmetnu nekretninu prenese u 1/2 dijela u zemljišnim knjigama s njihovog imena na ime R.S., a kakvo je zemljišno-knjižno stanje bilo prije ugovora o darovanju od 17. kolovoza 1998.g., u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, te su tuženici dužni naknaditi tužiteljici prouzročeni trošak parnice u iznosu od 1.750,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

Pobijanom presudom sud prvog stupnja utvrđuje da je ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 17. kolovoza 1998. godine između darovatelja R.S. i tuženika bez učinka u odnosu na tužiteljicu u 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1524 k.o. S.P., slijedom čega su tuženici dužni trpjeti da tužiteljica temeljem presude predmetnu nekretninu prenese u 1/2 dijela u zemljišnim knjigama s njihovog imena na ime R.S., kakvo je zemljišno-knjižno stanje bilo prije provedbe ugovora o darovanju od 17. kolovoza 1998. godine. Tuženicima je naloženo da tužiteljici naknade prouzročeni trošak parnice u iznosu od 1.750,00 kn u roku od 15 dana.

Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su tuženici iz svih zakonskih razloga iz čl. 353. ZPP-a, te predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Gž.962/00-2

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Tužnici u žalbi prije svega ističu žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, smatrajući da je sud povrijedio načelo saslušanja stranaka i time počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 7. ZPP-a. Ovaj žalbeni razlog po ocjeni ovog suda nije osnovan, jer je na ročišta glavne rasprave sud prvog stupnja uredno pozvao tuženike, kako to proizlazi iz dostavnica koje se nalaze u spisu, a razlozi koje su tijekom postupka tuženici iznosili tražeći odgodu zakazanih ročišta i po ocjeni ovog suda nisu bili opravdani, jer se iz liječničke dokumentacije doista nije moglo zaključiti da bi se radilo o takvim bolestima koje bi u više navrata spriječile tuženike da dođu na ročište, kako je to pravilno u svojem obrazloženju naveo i sud prvog stupnja. Obzirom da su tuženici bili uredno pozvani na sva ročišta glavne rasprave, koja je sud i proveo na pravilan način u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, nije osnovana žalba tuženika u odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postpka iz čl. 354. st. 2. t. 7. ZPP-a.

Međutim, žalba tuženika osnovana je u dijelu u kojem tvrde da je, donoseći pobijanu presudu, sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitejlica u predmetu istog suda br. P.316/98 dana 16. travnja 1998. godine podnijela tužbu protiv R.S. i poduzeća G., tražeći da se utvrdi u postupku da je ona suvlasnica u 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk.ul. 1524 k.o. S., a koje nekretnine su bile zajednički stečena imovina bračnih drugova. Taj je postupak dovršen presudom kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i koja je postala pravomoćna. Nadalje, sud utvrđuje da je R.S. darovnim ugovorom od 17. kolovoza 1998. godine, nekretnine iz zk.ul. 1542 k.o. Subotica, koje su bile predmet postupka br. P.316/98, prenio na tuženike, svoje roditelje. U ovom postupku tužiteljica traži da se utvrdi da je ugovor o darovanju od 17. kolovoza 1998. godine bez učinka u odnosu na nju, kako bi ona mogla upisati svoje suvlasništvo na spornim nekretninama u 1/2 dijela temeljem pravomoćne presude br. P.316/98.

Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja primijenjuje odredbe čl. 280. do 284. Zakona o obveznim odnosima, smatrajući da je ovu tužbu tužiteljica podnijela radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, te da su ispunjeni uvjeti za podnošenje ovakve tužbe propisani odredbom čl. 280. Zakona o obveznim odnosima.

Ovakav zaključak suda prvog stupnja ne može se prihvatiti, jer je odredbom čl. 280. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano da svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kad je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika, koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Iz citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima jasno proizlazi da se pravne radnje dužnika mogu pobijati samo radi novčanih potraživanja vjerovnika koja su dospjela za isplatu, pa po ocjeni ovog suda nije bilo mjesta za primjenu odredbe čl. 280. Zakona o obveznim odnosima, jer je sud prvog stupnja utvrdio da tužtieljica nema novčano potraživanje, obzirom da ima pravomoćnu presudu kojom je utvrđena suvlasnicom nekretnina, a zbog takve tražbine ne može pobijati pravne radnje dužnika u smislu odredbe čl. 280. Zakona obveznim odnosima.

Iz obrazloženih razloga presudu suda prvog stupnja trebalo je preinačiti i tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti primjenom odredbe čl. 373. st. 1. t. 4. ZPP-a.

U smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a kad sud drugog stupnja preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek odlučit će o troškovima cijelog postupka. Obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti njoj u smislu odredbe čl. 154. ZPP-a trošak ne pripada, zbog čega je zahtjev za naknadu troškova postupka tužiteljice odbijen, a tuženicima nije dosuđen trošak koji bi im pripadao u smislu citirane odredbe ZPP-a, jer oni troškove postupka nisu tražili, a o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 164. st. 1. ZPP-a sud odlučuje samo na određen zahtjev stranke.

U Koprivnici, 30. studenoga 2000. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Damir Ronić v.r.