Revr-288/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 288/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. N. iz S., kojeg zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik u S., protiv tuženika Privatne jezične gimnazije „P.“ iz S., koju zastupaju punomoćnice E. K.-B. i M. B.-P., odvjetnice u S., radi utvrđenja nedopuštenosti ugovora o radu, vraćanja na rad i isplate naknade plaće, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5779/07 od 17. siječnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-268/06 od 11. lipnja 2007., u sjednici održanoj 2. srpnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nisu dopuštene odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 602-03/06-05/1, Ur.broj: 2181-173-06-02 od 1. veljače 2006. i odluka tuženika Klasa: 602-03/06-05/01, Ur.broj: 3181-173-06/04 od 15. ožujka 2006. pa je tuženiku naloženo vratiti tužitelja na rad i rasporediti na poslove nastavnika engleskog jezika i književnosti te nastavnika likovne umjetnosti (toč. I. izreke). Nadalje, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju naknadu plaće u iznosu od 78.182,66 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je ostali dio zahtjeva s tog osnova odbijen (toč. II. izreke). Pod toč. III. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10,37 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku, a podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom na ponovno suđenje.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 63/01, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, te je utvrđeno da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o otkazu ugovora o radu i odluke tuženika kojom je odbijen njegov zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, te vraćanje tužitelja na rad uz isplatu naknade plaće.

U revizijskom stadiju postupka i nadalje je sporno jesu li se ostvarile zakonske pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu temeljem odredbe čl. 114. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 - pročišćeni tekst, dalje: ZR).

Prema toj zakonskoj odredbi, poslodavac može otkazati ugovor o radu bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome, je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu nastavnika engleskog jezika i književnosti te nastavnika likovne umjetnosti,

- da je tuženikovom odlukom od 1. veljače 2006. tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. U razlozima te odluke se navodi da je 24. siječnja 2006. u dnevnom listu „S. D.“ objavljen članak pod naslovom „…“ u kojem članku je objavljena i izjava tužitelja koji je tom prigodom između ostalog kazao: ….Osim toga, škola ne prati zakonsku regulativu u velikom broju segmenata, a svaki pokušaj intervencije s naše strane rezultirao je kontramjerama, koje su bile klasičan mobbing“ i dalje:“…Taj se obrazac ponašanja ponavlja godinama, a gotovo istovjetan slučaj dogodio se kada je B. 2002. godine fizički nasrnuo na profesoricu T. R. B., kojoj je dao otkaz...“. Nadalje, u odluci se ističe da je tim izjavama u dnevnom tisku tužitelj grubo oklevetao poslodavca i nanio štetu ugledu poslodavca, koja šteta je tim veća jer poslodavac obavlja odgojno obrazovnu djelatnost, zbog čega tuženik smatra da je tužitelj opisanim ponašanjem počinio osobito tešku povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da je tužitelj bio upoznat sa rješenjem Prosvjetne inspekcije od 19. prosinca 2005. u kojem se navodi niz utvrđenih nepravilnosti u radu tuženika,

- da je tužitelj u zbornici prisustvovao verbalnom sukobu između profesorice Ž. V.-M. i zakonskog zastupnika tuženika P. B., povodom čega je ona pozvala djelatnike policije,

- da je tužitelj izjavu koja se navodi u spornom novinskom članku dao prisutnom novinaru kojeg je (uz djelatnike policije) zatekao ispred školske zgrade,

- da je tuženik zatražio izjašnjenje sindikalnog povjerenika Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Podružnica Privatne jezične gimnazije P. S. glede namjeravane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, povodom čega je dobio odgovor da je na sjednici održanoj 30. siječnja 2006. jednoglasno prihvaćena odluka kojom članovi Sindikalne podružnice smatraju da opisane povrede ne predstavljaju povredu obveza iz radnog odnosa počinjenih od strane tužitelja,

- da je potom tuženik odlukom od 15. ožujka 2006. odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava.

Obzirom na prednja utvrđenja, prihvatljivo je stajalište nižestupanjskih sudova da se opisano ponašanje tužitelja ne može podvesti pod osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa ili pak neku drugu osobito važnu činjenicu koje bi opravdavale odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu u smislu odredbe čl. 114. st. 1. ZR.

Naime, prema toj zakonskoj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

Prema prosudbi ovog revizijskog suda, imajući na umu utvrđene okolnosti konkretnog slučaja i posebice pritom da je tužitelj spornu izjavu dao neposredno nakon verbalnog sukoba kojem je osobno prisustvovao, kao i okolnost donošenja rješenja Prosvjetne inspekcije kojim su utvrđene određene nezakonitosti (nepravilnosti) u radu tuženika, što ukazuje da je nesporno postojanje činjenica koje tužitelj navodi u spornoj izjavi, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da opisano ponašanje tužitelja (rečeno istupanje u dnevnom tisku) ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja u smislu odredbe čl. 114. st. 1. ZR, te da ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da nastavak radnog odnosa nije moguć.

Stoga suprotna razlaganja tuženika u reviziji (premda veoma opširna), koji uglavnom ponavljanjem navoda iz dosadašnjeg tijeka postupka nastoji osporiti izloženo stajalište nižestupanjskih sudova o nepostojanju zakonskih pretpostavki za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja u smislu čl. 114. st. 1. ZR, nemaju opravdanja i ne mogu se prihvatiti.

Dio revizijskih navoda u tom pravcu sadržajno je prigovor pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Međutim, u smislu odredbe čl. 385 ZPP, revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa takvi navodi revidenta nisu ni mogli biti uzeti u razmatranje.

Prema tome, pravilno nižestupanjski sudovi smatraju da je osporena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja nezakonita.

S obzirom na naprijed navedeno, neodlučni su navodi revidenta kojima osporava zaključak drugostupanjskog suda da je predmetna odluka o otkazu nezakonita i zbog formalnog razloga iz čl. 117. st. 2. ZR (neomogućavanje iznošenja obrane tužitelju).

Nije, dakle, ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 2. srpnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.