Revr-50/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica K. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika S. u Z., E. f. u Z., kojeg zastupa punomoćnik M. E., odvjetnik u Z., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr-1240/13-2
Legislator headnote
AI generatedRevr-50/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP). Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i ukinu nižestupanjska rješenja, te da se predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
Full text
Broj: Revr 50/14-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica K. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika S. u Z., E. f. u Z., kojeg zastupa punomoćnik M. E., odvjetnik u Z., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr-1240/13-2
od 1. listopada 2013., kojim su potvrđeni rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr- 7730/10 od 13. veljače 2013., te dopunsko rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr- 7730/10 od 26. veljače 2013., u sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2014.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja zaprimljena kod prvostupanjskog suda 28. prosinca 2010. kao nedopuštena. Dopunskim prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn.
Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeni su rješenje i dopunsko rješenje. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP). Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i ukinu nižestupanjska rješenja, te da se predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena, a podredno da se revizija odbije kao neosnovana, te da se naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove odgovora na reviziju.
Revizija tužitelja nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,
3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a i čl. 373. b ZPP.
U konkretnom slučaju u tužbi tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora, niti je sud tijekom prvostupanjskog postupka utvrdio vrijednost predmeta spora, pa se smatra da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (čl. 40. st. 5. ZPP). Radi toga nije dopuštena revizija prema vrijednosnom kriteriju. Isto tako nije dopuštena niti revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, jer se u konkretnom slučaju ne radi o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP jer drugostupanjski sud pobijanu odluku nije donio primjenom odredbi čl. 373. a i čl. 373. b ZPP.
Nižestupanjski sudovi su odbacili tužbu tužitelja kao nedopuštenu, budući su ocijenili da odluka koju tužitelj pobija u ovom predmetu – odluka donesena u postupku utvrđivanja stegovne odgovornosti tužitelja u kojem je tužitelj izrečena opomena, nije odluka iz čl. 129. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09 – dalje: ZR), jer ta odluka nema neposredni pravni učinak i njome nije povrijeđeno pravo tužitelja iz radnog odnosa.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima kada se ne može izjaviti revizija prema st. 1. istog članka, stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga u reviziji izvanrednoj reviziji, prema st. 3. istog članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li je odluka koju je donio poslodavac, u okviru stegovnog postupka koji poslodavac, sukladno svojim općim aktima provodi protiv radnika, takva odluka koja uživa sudsku zaštitu?
2. Da li izricanje disciplinske mjere znači i utvrđenje krivnje radnika, bez obzira na sankciju koja mu je izrečena?
3. Da li je samom činjenicom da je protiv radnika izrečena disciplinska mjera povrijeđeno dostojanstvo radnika?“
Iako je tužitelj postavio određena pitanja u samoj reviziji nisu navedeni razlozi zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti se ne ukazuje na drugačiju sudsku praksu. Osim toga od odgovora na drugo i treće pitanje na ovisi odluka u ovom predmetu.
Neosnovano je pozivanje tužitelja na čl. 6. Konvencije za zaštitu građanskih prava i temeljnih sloboda, budući da isti ne dostavlja nikakvu presudu Europskog suda s tim u vezi, pa se taj prigovor cijeni paušalno iznesen. Osim toga, sudska praksa smatra da se sporna odluka može pobijati samo uz odluku o prestanku ugovora o radu, a ne samostalno.
Radi toga nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati, pa je valjalo reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. i 4. ZPP.
Ujedno je valjalo odbiti zahtjeva tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer taj trošak nije potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. ZPP).
U Zagrebu 12. kolovoza 2014.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.