Rev-2792/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2792/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja S. D. I. G. D. & C., C. L. kojeg zastupa J. M., odvjetnica iz Z., protiv tuženika M. J. iz Z., kojeg zastupa O. F., odvjetnik iz Z., radi isplate, te u pravnoj stvari protutužitelja M. J., protiv protutuženika S. D. I. G. D. &

C., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja-protutuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 5. veljače 1991. br. Gž-406/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. listopada 1990. br. P-6446/87- 21, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 1992,

r i j e š i o j e:

I. Revizija se tužitelja-protutuženika prihvaća, pa se ukidaju presude Okružnog suda u Zagrebu od dana 5. veljače 1991. godine pod posl. br. Gž-406/91 i Općinskog suda u Zagrebu od dana 10. listopada 1990. g. pod posl. br. P- 6446/87, te predmet vraća Općinskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda koja i je pobijana žalbom tužitelja, u dijelu koji glasi:

"I. Platni nalog ovog suda broj P1-39343/87 od 9. rujna 1987. godine ukida se u cijelosti.

II. Tužitelj S. D. I. C. D. & C., C. L., dužan je tuženiku M. J. iz Z., naknaditi parnične troškove u iznosu od 13.996,00 dinara."

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tužitelj – protutuženik (u daljnjem tekstu: tužitelj) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku, koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine Republike Hrvatske" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP), prvostepeni sud je reviziju tužitelja dostavio tuženiku - protutužitelju (u daljnjem tekstu: tuženiku) i nadležnom javnom tužiocu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja, a javni tužitelj Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Prvostepeni sud je utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrđenje, da tužitelj u izvršenju ugovora tuženiku nije predao metalni amblem i tri naljepnice, a tuženik da djelomično nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju na način da nije platio cjelokupne godišnje pristojbe za članstvo.

Stoga su sudovi, drugostepeni sud pozivom na pravilo istovremenog ispunjenja (čl. 122. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Službeni list SFRJ", br. 27/78, 39/85, 48/85, u daljnjem tekstu: ZOO) odbili zahtjev tužitelja na način kako je to odlučeno u cit. dijelu dispozitiva prvostepene presude.

Revident smatra da su sudovi u prvom redu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, a drugostepeni sud odlučujući o žalbi tužitelja, da je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. a u vezi sa odredbom iz čl. 375. st. 1. ZPP.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka je ostvaren.

U smislu odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a naročito ako izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude i ili ako presuda nema uopće razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni i proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima datira u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Tužitelj svoje potraživanje temelji na ugovoru - "utanačenju", kojeg su stranke potpisale dana 21. IV. 1986.g. Sud međutim obveze ugovornih stranaka regulirane navedenim pismenim međusobnim utanačenjem ne utvrđuje (i) na temelju samog ugovora, kojeg je trebao ocijeniti. Razloge za utvrđenje bitne činjenice, ugovorom preuzete obveze, nalazi u iskazu tužene strane kojoj poklanja svoju vjeru, a da pomenuti ugovor kojeg su stranke potpisale ne ocjenjuje, ni pojedinačno a niti u povezanosti sa drugim izvedenim dokazima (čl. 8. ZPP).

Na taj način sud pobijanom presudom čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

13. ZPP tim više što suprotno iskazu tuženika da su stranke usmeno dogovorile da će tužitelj dolaziti kod tuženika po godišnju pristojbu za članstvo, stoji ugovorom preuzeta obveza tuženika da godišnje pristojbe dospijevaju svaki puta po dostavi računa, te da se moraju platiti najkasnije u roku od tri dana od datuma računa, suprotno iskazu tuženika da je predstavnik tužitelja trebao naknadno dostaviti jedan metalni amblem i tri etikete, uz potpis na ugovoru, stoji navod da je tužitelju prilikom potpisivanja ugovora predao tuženiku a da je tuženik preuzeo jedan metalni amblem i tri etikete. Također stoji pismeni uglavak ugovora da se sva usmena utanačenja itd. koja se tiču ovog ugovora imaju predati pismeno kako bi bili punovažni.

Proturječnost ovih dokaza (iskaza tuženika i samog ugovora) u pogledu postojanja ovih bitnih činjenica - ugovorom preuzetih obveza, od strane suda nisu uopće ocijenjeni. Stoga ovaj sud smatra da se pobijana presuda ne može ispitati.

Na ovu bitnu povredu tužitelj je ukazao i u svojoj žalbi. Međutim, nadležni sud ne ocjenjuje ove žalbene navode tužitelja koji bi bili od bitnog značaja za presudenje (čl. 375. st. 1. ZPP). Time drugostepeni sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja povreda bitno utječe na donošenje zakonite i valjane sudske odluke.

Upravo zbog ovih propusta u valjanoj primjeni odredaba parničnog postupka, nije bilo moguće ispitati ni valjanost primjene odredaba materijalnog prava.

Međutim, u vezi s primjenom materijalnog prava valja istaći da revident osnovano ukazuje da se u konkretnom slučaju ne radi o "formularnom ugovoru" u kojem su sadržani opći uvjeti zbog čega ne može ni doći do primjene odredbe iz čl. 142. ZOO na koju se poziva prvostepeni sud, a kod ocjene usmenih uglavaka ugovora. Radi se o dvostranom obveznom ugovoru u kojem su obje strane istovremeno dužnici, iz kojeg razloga valjanost usmenih uglavaka treba raspraviti suglasno odredbama iz čl. 69-71. ZOO.

Kako iz izloženog proizlazi da su ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje revident to je ovaj sud pozivom na odredbu iz čl. 394. st. 1. ZPP reviziju tužitelja usvojio i odlučio kao pod I izreke ovog rješenja.

Odluka o parničnom trošku koji je nastao u povodu izjavljene revizije temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3.

ZPP.

U Zagrebu, 18. ožujka 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.