I Kž-49/2012-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 49/12-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ i dr., odlučujući o žalbama opt. M. M., opt. A. M., opt. I. M. i opt. S. K.-V. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 27. rujna 2011. broj K-4/11, u nazočnosti branitelja opt. M. M., N. Z. odvjetnika iz O., branitelja opt. A. M., J. P. odvjetnika iz O. i zz branitelja M. D., M. Č., odvjetnika iz Z., branitelja optuženika I. M., B. K. odvjetnika iz O. i branitelja opt. S. K.-V., dr. sc. A. Č., odvjetnika iz O., u sjednici održanoj 21. svibnja 2013.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaćaju se žalbe opt. M. M., opt. A. M., opt. I. M. i opt. S. K.-V., ukida se pobijana presuda te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba V. A. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. M. M., opt. A. M., opt. I. M. i opt. S. K.-V. proglašeni su krivima i to opt. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ pa je temeljem citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, opt. A. M. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4., u svezi čl. 37. KZ pa je, temeljem citiranih zakonskih odredbi, osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, opt. I. M. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4., u svezi čl. 38. KZ pa je temeljem citiranih zakonskih odredbi, uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b), osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, a opt. S. K.-V. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ, u svezi s čl. 38. KZ pa je temeljem citiranih zakonskih odredbi uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b) KZ, osuđena na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci.

I Kž 49/12-7

Na temelju čl. 132. st. 2. ZKP-a dosuđen je imovinskopravni zahtjev na način da su opt. M. M., opt. A. M., opt. I. M. i opt. S. K.-V. dužni solidarno naknaditi štetu ošt. T. d.d. O., u korist stečajne mase poduzeća T. d.d. O. u iznosu 844.245,00 kn, dok je s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećena upućena u parnicu.

Na temelju čl. 63. KZ opt. I. M. je vrijeme provedeno u pritvoru od 13. do 21. siječnja 2008. uračunato u izrečenu kaznu zatvora.

Na temelju čl. 122. st. 1., u svezi čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a, opt. M. M., opt. A. M., opt. I. M. i opt. S. K.-V. dužni su solidarno naknaditi troškove kaznenog postupka nastalih knjigovodstvenim vještačenjima u iznosu 39.909,74 kuna i troškove kaznenog postupka nastalih dolaskom svjedoka na sud u iznosu 11.267,00 kn te paušalnu svotu u iznosu 1.000,00 kuna, svaki.

Protiv ove presude žalbu su podnijeli opt. M. M., opt. A. M., opt. I. M. i opt. S. K.-V. Opt. M. M., putem branitelja M. M., odvjetnika iz O., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu pred izmijenjeno vijeće.

Opt. M. M., putem branitelja N. Z., odvjetnika iz O., žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje sudu prvog stupnja pred izmijenjeno vijeće.

Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba opt. M. M.

Opt. A. M., putem branitelja M. D., odvjetnika iz O., žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Opt. A. M., putem branitelja J. P., odvjetnika iz O., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenopravnoj sankciji te zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja pred izmijenjeno vijeće na ponovno odlučivanje.

Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba opt. A. M.

Opt. I. M., putem branitelja B. K., odvjetnika iz O., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog

I Kž 49/12-7

stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Opt. S. K.-V., putem branitelja dr. sc. A. Č., odvjetnika iz O., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženicu osloboditi od optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

V. A. se u svojstvu oštećenika, putem punomoćnika A. S., odvjetnika iz O., žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka punomoćnika oštećenika, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti u dijelu koji se odnosi na troškove kaznenog postupka, te odrediti nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP/97, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbe optuženika odbiti kao neosnovane a žalbu V. A., u odnosu na naknadu troškova zastupanja oštećenika, odbaciti jer je podnesena od neovlaštene osobe.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su opt. M. M. i njegovi branitelji M. M. i N. Z., odvjetnici iz O., opt. A. M. i njegovi branitelji M. D. i J. P., odvjetnici iz O., opt. I. M. i njegov branitelj B. K., odvjetnik iz O., opt. S. K.-V. i njezin branitelj dr. sc. A. Č., odvjetnik iz O., jer su to zahtijevali (čl. 374. ZKP-a). Sjednici su nazočili branitelj opt. M. M., odvjetnik N. Z., branitelj opt. A. M., odvjetnik J. P. i zz branitelja M. D., odvjetnik M. Č., branitelj optuženika I. M., odvjetnik B. K. i branitelj opt. S. K.-V., odvjetnik dr. sc. A. Č. Žalbe opt. M. M., opt. A. M., opt. I. M. i opt. S. K.-V. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja su osnovane, uslijed čega je žalba V. A. zbog odluke o troškovima kaznenog postupka punomoćnika oštećenika, bespredmetna.

Suprotno žalbenim navodima opt. M. M., A. M., I. M. i opt. S. K.-V., u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je glede odlučnih činjenica označio svoje razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze temeljem kojih proizlazi njegov zaključak da su optuženici počinili kaznena djela kako je to navedeno u izreci pobijane presude a potom je iznio svoje razloge na osnovu kojih činjenica je izveo takav zaključak.

Nisu u pravu opt. M. M. i opt. A. M. kada tvrde da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP-a, jer se, u konkretnom slučaju, ne radi o prekoračenju optužbe. Sud prvog stupnja je činjenični opis tek neznatno izmijenio na način da se u okviru istog kriminalnog događaja i postupanja optuženika, nešto jasnije opisuju pojedine uloge optuženika. Činjenični opis postupanja optuženika, naveden u optužbi, da je opt. I. M. novac od prodaje brašna predao opt. M. M., opt. A. M. i M. M., sud je korigirao na način da je opt. I. M. taj novac predao opt. M. M. i M. M. a posredstvom opt. M. M. i opt. A. M., što doista ne predstavlja intervenciju koja bi se mogla označiti kao prekoračenje optužbe.

I Kž 49/12-7

Žalitelji ne navode koju povredu kaznenog zakona imaju u vidu, tek se iz sadržaja njihovih žalbi može zaključiti kako smatraju da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatraju da u njihovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koja su proglašeni krivima i pri tome pobijaju valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

U pravu su opt. M. M., opt. A. M., opt. I. M. i opt. S. K.-V. kada tvrde da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

U pravu je opt. M. M. kada osporava utvrđeno činjenično stanje zasnovano na obrani opt. I. M., kojoj sud prvog stupnja u jednom dijelu bezrezervno poklanja vjeru, a iz koje proizlazi da bi opt. I. M. brojnim pekarima dovozio brašno i da su „…uvijek sa njim bili opt. M. i M.…“, odnosno da je opt. M. M. „…osobno naplaćivao gotov novac od privatnih pekara…“ (strana 21 alineja 3 pobijane presude) pa je, kako to zaključuje prvostupanjski sud, opt. M. M. zlouporabio položaj jer je novac zadržao za sebe i nije ga evidentirao u knjigovodstvu „T.“ (strana 27 alineja 2 pobijane presude). U pravu je žalitelj da utvrđeno činjenično stanje, barem za sada, ne upućuje na takav zaključak, jer niti jedan pekar, ispitan kao svjedok, ne potvrđuje da bi ovaj optuženik bio sa opt. I. M. i da bi naplaćivao novac od privatnih pekara.

U pravu je opt. A. M. kada osporava utvrđenje prvostupanjskog suda kako iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da bi opt. M. M. i M. od opt. I. M. preuzimali gotovinu za prodano brašno, te "… istu predavali u G. opt. A. M. …" ( strana 18 alineja 6 pobijane presude i strana 21 alineja 3 pobijane presude). U pravu je žalitelj da utvrđeno činjenično stanje, barem za sada, ne upućuje sa potrebnom izvjesnošću na zaključak prvostupanjskog suda da bi opt. A. M. bio u kontaktu sa pekarima niti su oni iskazivali o tome da su novac predavali opt. M. M. a on dalje, opt. A. M.

U pravu je opt. A. M. kada tvrdi da prvostupanjski sud nije izveo niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazio zaključak da je on poduzimao neku radnju koja ima svojstvo poticanja opt. M. M. na zlouporabu položaja i ovlasti. Prvostupanjski sud je propustio utvrditi okolnosti iz kojih bi proizlazio zaključak da je opt. A. M. s namjerom navodio opt. M. M. na počinjenje kaznenog djela iz čl. 337. KZ.

Namjera poticatelja mora obuhvatiti odlučne okolnosti koje su sastavni dio zakonskog bića kaznenog djela, dok poticana osoba, u vrijeme djelovanja poticatelja, nema čvrstu odluku hoće li počiniti djelo, što su okolnosti koje sud u svakom pojedinom slučaju mora utvrditi.

U pravu su opt. M. M. i opt. A. M. kada tvrde da nisu izvedeni dokazi niti utvrđene odlučne činjenice na kojima bi se mogao osnovano temeljiti navod iz izreke pobijane presude da je opt. M. M. u nakani da sebi, M. M. i opt. A. M. omogući stjecanje nepripadne imovinske koristi postupao kako bi „…stvorio dug poduzeća T. O., prema poduzeću G. O.…“, uz obrazloženje prvostupanjskog suda da se to radilo jer je opt. A. M. htio kupiti T.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju za sada se ne može izvesti pouzdani zaključak da je opt. M. M. imao interes da poduzeće u kojem je bio direktor i dioničar te u kojem je zarađivao, upropasti kako bi ga mogao preuzeti opt. A. M. Kako to u žalbi navodi opt. A. M., on je smatrao da T. ima kvalitetne djelatnike pa je boljom plaćom te djelatnike i doveo u svoje

I Kž 49/12-7

poduzeće. S tim u svezi opt. S. K.-V. u žalbi tvrdi da je prešla u G. kada joj je stanje u T. d.d. postalo nepodnošljivo zbog dolaska nove uprave i većinskog vlasnika V. A. Novi većinski vlasnik je imao drugačiju poslovnu politiku i kada je shvatila da će njena primanja biti bitno smanjena, a pojavile su se i druge teškoće, odlučila je otići iz tog poduzeća.

Činjenica što su opt. M. M. i opt. S. K. - V. prešli iz „T.“ u „G.“ nije krunski dokaz koji je sam po sebi dostatan za zaključiti da su njihovi raniji postupci bili motivirani stvaranja duga „T.“ prema „G.“ kako bi opt A. M. mogao preuzeti „G.“, što prvostupanjski sud, preuranjeno i zato pogrešno, ocjenjuje utvrđenom činjenicom.

U pravu su opt. M. M., opt. A. M. i opt. I. M. kada osporavaju zaključke prvostupanjskog suda zasnovane na različitim vještačkim nalazima i mišljenjima.

Zbog postojanja opsežne poslovno financijske dokumentacije, koja je tek jednim dijelom pratila poslovanja "„G.“, „T.“, „C.-c.“ i „MP M.“ izvršena su knjigovodstvena i knjigovodstveno financijska vještačenja kako od strane knjigovodstvenog vještaka B. Č. tako i od vještaka za gospodarstvo, računovodstvo i financije, D. D.

Vještak D. D. je na glavnoj raspravi (list 2211 spisa) iskazao kako se ne slaže sa zaključcima vještaka B. Č. u dijelu kada je ovaj naveo "… pregledom dokumentacije kod poduzeća T. kao kupca roba od poduzeća G. iz ispostavljenih računa dobavljača uočeno je da je samo uz mali broj ulaznih računa dostavljena otpremnica G. dok je veći broj faktura robu krajnjem kupcu pratio izvorni robni dokument …". Vještak D. D. je iskazao kako se ne slaže niti sa zaključkom vještaka B. Č. koji glasi "… kod pregleda dokumentacije u poduzeću G. utvrđeno je da za sve robe postoje osnovano izdani računi s popratnom dokumentacijom dobavljača ili vlastitom otpremnicom ako je roba bila na skladištu …".

U pravu je opt. A. M. kada u žalbi tvrdi da je sud trebao naložiti dopunu vještačenja i pokušati da ova dva vještaka na raspravi usklade svoje nalaze i mišljenja, odnosno da se uvidom u dokumentaciju poduzeća iz čijih skladišta je bila otpremana roba kao i iz preostale dokumentacije utvrdi da li za robu postoje osnovano izdani računi s popratnom dokumentacijom, odnosno da li je dokumentacija „G.“ bila uredna, kako je to utvrdio vještak B. Č. ili se, kako to tvrdi vještak D. D. (list 2035) iz računa „G.“ ne može utvrditi da je roba doista bila isporučena. S tim u svezi je, na glavnoj raspravi (list 2368 spisa) branitelj opt. A. M. postavio upit B. Č. "… da li ste prilikom pregleda dokumentacije u poduzeću G. ili T. naišli na dokumente gdje se može vidjeti koji su sve dokumenti otpremljeni iz tvrtke G. prema tvrtki T. konkretnije, da li ste vidjeli u G. knjigu ulaznih i izlaznih računa …" ali je predsjednik vijeća zabranio odgovor uz obrazloženje da postoji vještački nalaz i mišljenje vještaka D. D.

Postojanje drugog i drugačijeg vještačkog nalaza i mišljenja nije bio razlog zabraniti odgovor već upravo suprotno, a sud je na raspravi trebao pokušati uskladiti različite nalaze i mišljenja dva vještaka ili novim vještačenjem sa trećim vještakom utvrditi sporne činjenice.

Prvostupanjski sud u razlozima presude označava B. Č. svjedokom, a na raspravu ga je zvao u svojstvu vještaka (list 2344 spisa) te njegov iskaz „…nije uzeo u obzir…“ (str. 29, alineja 7 pobijane presude). Prvostupanjski sud je zanemario da je vještaku B. Č. naloženo vještačenje „…spornog poslovanja i prodaje brašna između poduzeće „G.“ „T.“, „C.-c.“ i

I Kž 49/12-7

„MP M.“ …“ (list 1752 spisa) dakle vještačenje odlučnih činjenica za ovaj kazneni postupak i da je vještak nalaz izradio i usmeno ga izlagao pred sudom. Prvostupanjski sud je bio dužan zauzeti jasan stav prema njegovom vještačkom nalazu i mišljenju i staviti ga u odnos prema vještačkom nalazu i mišljenju vještaka D. D., a ne B. Č. olako okvalificirati svjedokom uz pogrešan zaključak kako je njegov „…iskaz irelevantan za ovaj kazneni postupak…“ (strana 29 alineja 7 pobijane presude).

Zbog postojanja različitih zaključaka iznesenih u dva različita vještačka nalaza i mišljenja koja sud prvog stupnja nije niti pokušao uskladiti, ostale su brojne dvojbe glede postojanja odlučnih činjenica.

Žalitelji, koristeći propuste prvostupanjskog suda oko usklađivanja vještačkih nalaza i mišljenja, pobijaju utvrđeno činjenično stanje interpretirajući vještačke navode u fragmentima i na način koji njima ide u prilog, bez mogućnosti vjerodostojne provjere njihovih žalbenih navoda. Zato se, između ostaloga, ne može na egzaktan način provjeriti žalbena tvrdnja opt. M. M. da je s opt. I. M. zaključio ugovor o korištenju kratkoročne pozajmice, kojim ugovorom opt. M. dozvoljava da se s njegovim potraživanjem koja ima prema T. u iznosu od 610.459,72 kuna zatvore dugovanja koje „MP M.“ ima prema T. Prema tvrdnji žalitelja, postojanje ovog ugovora pobija glavnu tezu pobijane presude da je opt. I. M. brašno koje je dobio od T. prodao "na crno" raznim pekarima i potom novac koji je dobio od pekara predao optuženicima koji su ga zadržali za sebe. Da se događaj zbio na opisani način, opt. M. M. ističe nelogičnost da bi netko dva puta platio istu robu i svojim novcem podmirio obveze „MP M.“ s kojom, navodno, nema nikakve veze i to nakon što je tu robu već jednom platio. Opt. I. M. osporava zaključak vještaka D. kako „MP M.“ nije poslovala sa „T.“, jer je takav zaključak zasnovan na temelju nepotpune knjigovodstvene dokumentacije i u suprotnosti je sa, kasnijim, iskazom svjedoka M. P. S tim u svezi opt. M. M., osporavajući utvrđeno činjenično stanje, u žalbi tvrdi kako iz dijela dokumentacije proizlazi postojanje spornog poslovnog odnosa između „MP M.“ i „T.“, što vještak D. nije uzeo u obzir. Vještački nalaz i mišljenje nije mjesto gdje se mogu iznositi zaključci za koje je nadležan sud, pa je stoga neprimjeren zaključak vještaka D. D. u pisanom nalazu i mišljenju (list 1966 spisa) da se opt. I. M., „…lažno predstavljao kao vlasnik tvrtke „MP M.“ …“. Takav zaključak, koji optuženik osporava, može donijeti jedino sud nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne vještak.

Opt. I. M. se u žalbi poziva na fragmente pisanog vještačkog nalaza i mišljenja D. D. (list 2157-2162 spisa) iz kojeg proizlazi njegova gotovinska uplata „T.“ u ukupnom iznosu 614.159,72 kune i njegova suglasnost da se sredstva uplaćene na ime pozajmice u iznosu 610.459.727 HRD-a, koje vještak na raspravi denominira i označava kao 610.459,72 kune (list 2179 spisa), koriste kao pokriće dugovanja poduzeća „MP M.“ prema „T.“ pa zaključuje, bez mogućnosti da se na egzaktan način provjeri njegova tvrdnja, kako za „T.“ nije nastala šteta a sukladno tome niti je mogla biti pribavljena znatna imovinska korist opt. M. M.. I ovaj žalitelj, dakle, koristeći propuste prvostupanjskog suda oko usklađivanja vještačkih nalaza i mišljenja, navodi kako nema čvrstih dokaza da su opt. M. M. i opt. A. M. počinili odnosna kaznena djela i da je pribavljena znatna imovinska korist jer za „T.“ nije nastala šteta, pa pomaganja ne može niti biti.

I Kž 49/12-7

U pravu je opt. I. M. kada tvrdi da je činjenično stanje ostalo pogrešno utvrđeno i zato jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi sadržaj pomagateljskih radnji i kako su se one, konkretno, manifestirale.

U pravu je opt. S. K.-V. kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, odnosno kako iz izvedenih dokaza ne proizlazi zaključak da je s namjerom pomagala u počinjenju kaznenog djela. Ona izravno ne problematizira postojanje dokaza da su opt. M. M. i opt. A. M. počinili odnosna kaznena djela kao temelj svoje odgovornosti, ali osnovano tvrdi kako, prema utvrđenom činjeničnom stanju, nema dokaza da bi poduzimala radnje koje imaju svojstvo pomaganja, odnosno da je počinila kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret. Nitko, pa niti provedena vještačenja nisu našla nedostatke u njezinom radu u „T.“, a vještak D. D. nije našao propuste u njenom radu. Ona je bila pripravnica komercijalista i kao takva motivirana dobro obavljati posao za koji je bila i materijalno stimulirana. Prvostupanjski sud je utvrdio da se njen djelokrug poslova svodio na nabavu brašna od „G.“, dok je daljnju prodaju tog brašna vršio M. M. koji je „…vodio brigu o naplati…“. Kako to, prema utvrđenom činjeničnom stanu, proizlazi ona nije morala znati da li je netko platio robu koju je naručio u njihovoj tvrtki sve dok nije stigla zabrana na isporuku robe. U pravu je žaliteljica kada tvrdi da iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je bilo što znala o neplaćanju G. od kojeg je kupljeno brašno za T. d.d. sve dok nije došla zabrana isporuke a što je potom rezultiralo pokretanjem parnice pred Trgovačkim sudom.

Pomagateljske radnje sadrže namjeran doprinos ostvarenju djela, one moraju utjecati na djelo počinitelja i imati učinak na počinjenje djela. Traži se djelotvorno podupiranje i svjesno stvaranje povoljnih pretpostavki za počinitelja a što je prvostupanjski sud, u odnosu na opt. I. M. i opt. S. K.-V., propustio utvrditi.

U pravu je opt. A. M. kada tvrdi da sud nije utvrdio tko je sve oštećenik u ovom kaznenom postupku. Da li je to T. d.d. O. u stečaju, kako je to navedeno u zapisniku o glavnoj raspravi (npr. list 1902) i kako to proizlazi iz izreke pobijane presude ili je oštećenik i V. A., kojeg prvostupanjski sud označava samo svjedokom (list 1910 spisa) kada ga ispituje u svojstvu svjedoka (list 1920 spisa) a potom ga na više mjesta označava oštećenikom (npr. list 2337, list 2154 spisa) te ispituje u svojstvu oštećenika (list 2364 spisa) dok ga u pobijanoj presudi označava samo svjedokom (strana 16 alineje 4 i 5 pobijane presude).

Prvostupanjski sud je odlučio o imovinskopravnom zahtjevu ošt. „T.“ d.d. O. u stečaju i time izrazio svoj stav o postojanju ovog oštećenika, ali je propustio donijeti odluku o podnesenom troškovniku punomoćnika V. A., pa je ostalo nejasno smatra li njega oštećenikom ili ne. Prvostupanjski sud je i u tom pravcu morao utvrditi sve relevantne činjenice, zasnovane na izreci pobijane presude, kako bi mogao zaključiti da li je V. A. oštećenik ili nije.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nakon što otkloni ukazane povrede i izvede sve relevantne dokaze, savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. Na temelju takve ocjene izložiti će sve nesporne činjenice, te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim. Dopunskim vještačenjem treba razjasniti sve sporne činjenice kako bi se moglo utvrditi da li je, u konkretnom slučaju, bilo zlouporabe položaja i ovlasti, da li je bilo poticanja, odnosno pomaganja i zašto, odnosno da li je pribavljena imovinska korist i u kojem točno iznosu. S tim

I Kž 49/12-7

u svezi treba razjasniti sva sporna pitanja oko navodnog dogovora sudionika kaznenog djela da robu prodaju "na crno" a nakon što su robu prodali i novac od prodaje podijelili, jedan od sudionika, navodno, svojim novcem ponovno podmiruje dug. Pri tome osobito treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. ZKP/97.

Prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo bilo počinjeno. S obzirom da se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude više puta izmijenio, primijeniti će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Ako se izmijenio naziv ili opis kaznenog djela, sud mora ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona, pa ako utvrdi da postoji, primijeniti će se zakon koji je blaži za počinitelja (čl. 3. KZ/11.

Imajući u vidu navedeno, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 21. svibnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Damir Kos, v.r.