Gž-331/2008-2 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Broj: Gž.331/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Majcen-Horvat, kao predsjednice vijeća, te Dubravke Vinceković i Ljiljane Levatić-Uskoković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „A.“ d.o.o. za proizvodnju, unutarnju i vanjsku trgovinu O., zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u O., protiv tužene N. R. iz S., zastupane po punomoćniku Ž. Č., odvjetniku u S., radi isplate, a povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Samoboru od 23. svibnja 2007. g. broj P.174/04-38 u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2008. g.

p r e s u d i o j e :

Žalba tužene djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se potvrđuje presuda Općinskog suda u Samoboru broj P.174/04-38 od 23. svibnja 2007. godine u pobijanom dosuđujem dijelu u toč. I. izreke.

r i j e š i o j e :

Djelomično se prihvaća žalba tužene, te se djelomično preinačuje navedena presuda u pobijanom dijelu u toč. III. izreke, u odluci o troškovima postupka i rješava:

Tužena N. R. dužna je naknaditi tužitelju „A.“ d.o.o. za proizvodnju, unutarnju i vanjsku trgovinu O., …, trošak postupka u iznosu od 28.403,22 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

U preostalom nepobijanom dijelu u toč. II. izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u toč. I. izreke rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovrv.3273/03 od 02. siječnja 2004. g. održano je na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 232.210,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. prosinca 2002. g. pa do isplate, kao i da naknadi tužitelju trošak postupka ovrhe u iznosu od 6.580,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. siječnja 2004. g. pa do isplate.

Istom presudom u toč. II. izreke navedeno rješenje o ovrsi je ukinuto u dijelu kojim je naloženo tuženoj da isplati tužitelju i daljnji iznos od 30.922,12 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na glavnični iznos od 232.210,53 kn za razdoblje od 04. prosinca 2002. do 05. prosinca 2002. g.

Istom presudom u toč. III. izreke tužena je obvezana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 31.113,66 kn.

Pravodobno izjavljenom žalbom tužena pobija navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu tužene nije odgovoreno.

Žalba tužene je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka.

Udovoljivši djelomično tužbenom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud svoje stajalište o djelomičnoj osnovanosti, a djelomičnoj neosnovanosti zahtjeva tužitelja temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da su tužitelj i tužena 17. travnja 2002. g. sklopili ugovor o djelu kojim se tužitelj obvezao izvršiti radove izrade i montaže aluminijskih prozora i montaže stakla, te izrade, dobave i ugradnje aluminijskih vrata na obiteljskoj kući tužene u S., …,

- da se tužitelj kao izvođač radova obvezao završiti radove do 09. lipnja 2002. g.,

- da tužitelj nije izvršio radove u ugovorenom roku zbog problema sa slijepim okvirima koje je izradila treća osoba o trošku tužene prema mjerama koje je dao tužitelj, pa je tužitelj započeo s izvođenjem radova u rujnu 2002. g. - da primopredaja radova nije izvršena, niti je sastavljen zapisnik jer je tužena prigovarala kvaliteti izvedenih radova,

- da je tužena dopisom predanim na poštu 10. prosinca 2002. g. vratila tužitelju račune za izvršene radove, pozivajući ga da otkloni nedostatke, koji dopis je tužitelj primio 11. prosinca 2002. g.,

- da su radnici tužitelja na Badnjak 2002. g. došli radi otklanjanja nedostataka, ali ih je suprug tužene otjerao,

- da su na temelju provedenog vještačenja utvrđeni nedostaci izvedenih radova, detaljno opisani u pisanom nalazu i mišljenju vještaka,

- da je provedenim vještačenjem utvrđeno da trošak otklanjanja svih nedostataka iznosi ukupno 30.922,12 kn, time da trošak nabavke potrebnog materijala iznosi 5.000,00 kn plus PDV (ukupno: 6.100,00 kn), te trošak izvođenja radova 10.500,00 kn plus PDV (ukupno: 12.810,00 kn), dok je prema mišljenju vještaka vrijednost lučnih prozora potrebno umanjiti za 5% od ugovorene cijene zbog eventualnih estetskih nedostataka koji bi se mogli pojaviti kod otklanjanja nedostataka izvedenih radova.

Obzirom na gore navedena činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na isplatu naknade za ugovorene radove u ugovorenom iznosu od 263.132,65 kn umanjenom za iznos od 30.922,12 kn, koji predstavlja trošak otklanjanja utvrđenih nedostataka, dakle u iznosu od 232.210,53 kn, obzirom na činjenicu da je tužena pravovremeno prigovorila kvaliteti izvedenih radova, pa joj u smislu odredbe čl. 620 st. 3 i čl. 621 Zakona o obveznim odnosima (N.N.53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO) pripada pravo na sniženje naknade u razmjeru između vrijednosti izvršenog rada bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imao izvršeni rad s nedostatkom, slijedom čega je udovoljio zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 232.210,53 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i njegovo stajalište o djelomičnoj osnovanosti, a djelomičnoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud, a njihova pravilnost nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima tužene.

Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tužene, valja ukazati da tužena u žalbi uopće ne navodi u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu, pa imajući u vidu činjenicu da je prvostupanjski sud u toč. II. izreke djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa za pobijanje odbijajućeg dijela presude tužena očigledno nema pravni interes, ovaj sud je u smislu odredbe čl. 365 st. 1 Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) uzeo da tužena pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, dakle, u dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka u toč. III. izreke.

Pobijajući prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1 – 3 ZPP-a, tužena u žalbi obrazlaže postojanje žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tvrdnjom da je presuda nerazumljiva, da nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i da prvostupanjski sud nije naveo koje je materijalnopravne propise primijenio, a da se to ne može razumjeti niti iz teksta obrazloženja.

Iako tužena u žalbi ne navodi određeno o kojoj se bitnoj povredi radi, obzirom na obrazloženje navedenog žalbenog razloga može se zaključiti da tužena u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu ocjene osnovanosti navedenog žalbenog razloga, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjska presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati, pa niti nedostatke na koje tužena samo općenito ukazuje u žalbi, ne navodeći u čemu nalazi nerazumljivost presude i u odnosu na koje odlučne činjenice presuda ne sadrži razloge, i protivno žalbenim navodima tužene, smatra da je prvostupanjski sud svoje stajalište o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja obrazložio jasnim, određenim i uvjerljivim razlozima, pozivajući se na mjerodavne materijalnopravne propise, pa žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP- a ovaj sud ne nalazi osnovanim.

Ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP-a, na koje bitne povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud nalazi u cijelosti neutemeljenim.

Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud provođenjem svih predloženih dokaza, prvenstveno provedenim vještačenjem, raspravio i utvrdio sve relevantne činjenice, a činjenični supstrat na kojem je temeljena prvostupanjska presuda nije doveden u sumnju niti žalbenim navodima tužene.

Naime, tužena u žalbi prigovara da prvostupanjski sud svoju odluku temelji isključivo na nalazu i mišljenju vještaka, iznoseći djelomično sadržaj provedenog vještačenja, smatrajući da je mišljenje vještaka o smanjenju vrijednosti prozora paušalno i nije potkrijepljeno nikakvim materijalnim dokazima, da se vještak nije niti mogao izjasniti u odnosu na broj lučnih prozora, da nije utvrđen ukupan iznos troškova sanacije prozora jer nije utvrđen trošak nabave, savijanja i izrade novih staklodržača ukoliko se sanacija s odgovarajućim brojem klipsi ne pokaže kao adekvatna, prigovarajući i utvrđenom vremenu za uklanjanje nedostataka, jer u spisu ne prileži troškovnik radova koje je potrebno izvesti za sanaciju stolarije, pa se ne može utvrditi odakle vještaku podatak da cijena jednog sata rada iznosi 150,00 kn. Dakle, žalbeni navodi tužene svode se na osporavanje vjerodostojnosti nalaza i mišljenja vještaka, na način koji se ne može prihvatiti pravilnim, jer se radi o potpuno neargumentiranim, proizvoljnim i paušalnim prigovorima koji ne dovede u sumnju objektivnost sadržaja provedenog vještačenja.

Naime, prvostupanjski sud je osnovano nalaz i mišljenje vještaka Ž. O. prihvatio objektivnim i vjerodostojnim i u skladu s pravilima struke, ocijenivši prigovore tužene iznesene tijekom postupka na nalaz i mišljenje vještaka neosnovanim.

Iz provedenog vještačenja, te dodatnog pisanog izjašnjenja vještaka, kao i iz iskaza vještaka na ročištu održanom 24. siječnja 2007. g. jasno se može zaključiti da se smanjenje vrijednosti lučnih prozora u visini od 5% od ugovorene cijene odnosi na estetske nedostatke koji se mogu pojaviti kod otklanjanja nedostataka izvedenih radova, te da je vještak utvrdio navedeni postotak od ugovorene cijene od 196.920,00 kn, koja se odnosi na svih 18 lučnih prozora, slijedom čega način na koji tužena u žalbi prigovara nalazu i mišljenju vještaka nema nikakvog uporišta u sadržaju spisa.

Što se tiče vremena potrebnog za uklanjanje nedostataka, vještak se decidirano izjasnio da je potrebno 70 sati rada, uzevši u obzir uobičajenu cijenu za obavljanje takvih poslova od 150,00 kn za jedan sat, u kojem dijelu niti jedna od stranaka tijekom postupka nije iznosila nikakve prigovore, a niti tužena u žalbi ne iznosi nikakve vjerodostojne i argumentirane tvrdnje kojima bi nalaz i mišljenje vještaka dovela u sumnju, pa zaključak prvostupanjskog suda o vrijednosti radova potrebnih za otklanjanje nedostataka, temeljen na provedenom vještačenju, prihvaća pravilnim i ovaj sud.

Kako uklanjanje tehničkih nedostataka kompletiranjem staklodržača s odgovarajućim brojem klipsi, prema mišljenju vještaka, predstavlja prvenstveni način otklanjanja nedostataka, a uz činjenicu da tijekom postupka nije bilo moguće utvrditi da li će se takvom sanacijom u cijelosti postići očekivani rezultat, eventualni troškovi alternativnog načina otklanjanja tih nedostataka (zamjenom staklodržača) ne mogu utjecati na visinu ugovorne obveze tužene u odnosu na isplatu naknade, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio trošak nabavke materijala potrebnog za otklanjanje nedostataka s iznosom od 5.000,00 kn, uz pripadajući PDV, jer navedeni iznos, obzirom na utvrđeni način otklanjanja nedostataka, obuhvaća trošak kompletnog materijala, dakle, materijala potrebnog za otklanjanje svih nedostataka.

Kako je radi utvrđenja činjenica od kojih zavisi visina obveze tužene na isplatu ugovorene naknade, bilo potrebno stručno znanje kojim sud nedvojbeno ne raspolaže, prvostupanjski sud je radi utvrđenja navedenih činjenica osnovano proveo vještačenje po ovlaštenom vještaku, pa kako prigovorima iznesenim tijekom postupka na nalaz i mišljenje vještaka tužena nije dovela u sumnju vjerodostojnost vještačkog nalaza i mišljenja, prvostupanjski sud je pravilno svoja utvrđenja u odnosu na relevantne činjenice temeljio na sadržaju provedenog vještačenja.

Kako niti u žalbi tužena ne iznosi nikakve suštinske prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, žalbenim navodima tužene niti činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda na kojima je temeljena pobijana presuda, nisu dovedena u sumnju.

Iako se prvostupanjski sud u obrazloženju presude pogrešno poziva na odredbu čl. 620 st. 3 ZOO, jer u konkretnom slučaju tužena nije dopustila tužitelju otklanjanje nedostataka izvedenih radova, tuženoj u smislu odredbe čl. 616 st. 2 ZOO pripada pravo na sniženje naknade, obzirom da je o nedostacima pravodobno obavijestila tužitelja, pa je prvostupanjski sud obzirom da je tužena prigovorom protiv tužiteljevog zahtjeva za isplatu naknade istaknula svoje pravo na sniženje naknade, imajući u vidu sadržaj provedenih dokaza, osnovano obvezao tuženu na isplatu iznosa navedenog u toč. I. izreke pobijane presude, snizivši ugovoreni iznos naknade u razmjeru između vrijednosti izvršenih radova bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora između stranaka i vrijednosti koju bi imali u to vrijeme izvršeni radovi s nedostatkom, sukladno odredbi čl. 621 ZOO, slijedom čega je, djelomično udovoljivši tužbenom zahtjevu tužitelja, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

Kako, dakle, žalbenim navodima tužene pravilnost presude prvostupanjskog suda u odnosu na odluku o glavnoj stvari, nije dovedena u sumnju, valjalo je u tom dijelu žalbu tužene kao neosnovanu odbiti i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dosuđujućem dijelu u toč. I. izreke, temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP-a.

Osnovano, međutim, tužena osporava pravilnost odluke o troškovima postupka u toč. III. izreke.

Naime, prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka temeljio na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a, utvrdivši trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku s iznosom od 42.700,00 kn, ocijenivši da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u skladu s uspjehom u ovoj parnici koji iznosi 88%, pa je utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastupanja u iznosu od 37.576,00 kn, kojem iznosu je pribrojio trošak pristojbe na tužbu, razmjerno uspjehu u parnici, u iznosu od 2.680,00 kn, te u istom iznosu i razmjerni trošak pristojbe na presudu.

Ujedno je utvrdio da tuženoj pripada pravo na naknadu troškova postupka, razmjerno uspjehu u ovoj parnici (12%), u iznosu od 11.796,34 kn, pa je nakon izvršenog prijeboja obvezao tuženu da naknadi tužitelju razmjerni dio troškova postupka u iznosu od 31.113,66 kn.

Osnovano tužena prigovara u žalbi da je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak pristojbe na tužbu iako je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu, a u troškovima ovrhe sadržan je i trošak pristojbe na ovršni prijedlog, zbog čega tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova pristojbe na tužbu.

Točno je, kako to tužena navodi u žalbi da je prvostupanjski sud u toč. I. izreke obvezao tuženu na naknadu troškova ovrhe tužitelju u iznosu od 6.580,00 kn u kojem iznosu je sadržan i trošak pristojbe na prijedlog za ovrhu, pa je očigledno da tužitelju trošak pristojbe na tužbu nije niti mogao nastati.

Osim toga, iz priloženog troškovnika tužitelja (list 82 spisa) jasno proizlazi da tužitelj nije niti postavio zahtjev za naknadu troškova pristojbe na tužbu, već samo pristojbe na presudu, pa je potpuno nejasno zbog čega je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak pristojbe na tužbu.

Stoga je valjalo utvrđeni iznos troškova postupka tužitelja umanjiti za iznos od 2.680,00 kn na ime razmjernog dijela troškova pristojbe na tužbu, te utvrditi trošak postupka tužitelja s iznosom od 45.681,32 kn, pa sukladno uspjehu u ovoj parnici tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 40.199,56 kn, a imajući u vidu iznos troškova postupka tužene utvrđen po prvostupanjskom sudu koji, obzirom na uspjeh u ovoj parnici, iznosi 11.796,34 kn, valjalo je nakon izvršenog prijeboja troškova tužitelja i tužene, obvezati tuženu na naknadu razmjernog dijela troškova postupka tužitelju u iznosu od 28.403,22 kn, te djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužene preinačiti presudu prvostupanjskog suda u odluci o troškovima postupka u toč. III. izreke, na način kako je to navedeno u izreci, temeljem odredbe čl. 380 toč. 3 ZPP-a.

U preostalom nepobijanom dijelu u toč. II. izreke, protiv kojeg dijela nije bilo žalbe, presuda prvostupanjskog suda ostala je neizmijenjena.

U Varaždinu, 26. svibnja 2008. godine.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Jadranka Majcen-Horvat, v. r.