I Kž-607/2004-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 607/04-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec, kao predsjednika vijeća, te Marijana Svedrovića i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 15. travnja 2004. godine, broj: K-5/04, u sjednici održanoj dana 26. listopada 2004. godine, u nazočnosti branitelja opt. L. Š., A. M., odvjetnika iz Z., braniteljice opt. S. B., J. S.-G., odvjetnice iz Z., u zamjenu za R. B., odvjetnika iz P., a u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o je:

Žalbe opt. S. B., opt. L. Š. i državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. S. B. i opt. L. Š. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, te su na temelju čl. 218. st. 2. KZ-a u vezi čl. 53. KZ-a, osuđeni i to: opt. S. B., na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju kaznu mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 18. prosinca 2003. godine – pa nadalje; opt. L. Š., na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i jedanaest mjeseci, u koju kaznu mu je po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 19. prosinca 2003. godine – pa nadalje.

čena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to Po čl. 80. KZ-a, opt. S. B. izre

jednog pištolja marke "CZ", model 88, call. 9 mm, sa spremnikom i sedam komada streljiva.

Po čl. 132. st. 1. i 2. ZKP-a, opt. S. B. i opt. L. Š. obavezni su ošt. K. b. d.d. solidarno nadoknaditi iznos od 1.200,00 kn.

I Kž 607/04-6

Po čl. 122. st. 4. ZKP-a, opt. S. B. i opt. L. Š. u cijelosti su oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. ZKP-a.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. S. B., po branitelju R. B., odvjetniku iz P., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili, pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. S. B. osudi na kaznu zatvora u kraćem vremenskom trajanju; opt. L. Š., po branitelju A. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili, pobijana presuda preinači u odluci o kazni i opt. L. Š. izrekne blaža kaznena sankcija; državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda, samo u odnosu na opt. S. B., preinači u odluci o kazni na način da se taj optuženik osudi na kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća uredno su izviješteni opt. S. B. i opt. L. Š., koji se nalaze u pritvoru, a imaju branitelja, tako da je vijeće smatralo da njihova nazočnost na sjednici vijeća nije svrhovita (čl. 374. st. 2. ZKP-a), te je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, dok je sjednici prisustvovala J. S.-G., odvjetnica iz Z., u zamjenu za branitelja opt. S. B., R. B., odvjetnika iz P., te branitelj opt. L. Š. A. M., odvjetnik iz Z., a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojko Vučković.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. S. B.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

U obrazloženju žalbe, sam žalitelj ističe da on nema primjedbe na činjenična utvrđenja suda koja su navedena u izreci presude, a niti na pravnu oznaku djela, žalitelj smatra da sud prvog stupnja je pogrešno utvrdio činjenicu koja se odnosi na odmjeravanje kazne, a koju činjenicu je sud ocijenio kao otegotnu: sud prvog stupnja utvrdio je da je opt. S. B., nakon što je izašao iz banke, uperio pištolj prema policijskom djelatniku D. J., koji ga je u bijegu htio spriječiti, govoreći istom da se makne ili će ga ubiti, nakon čega je opt. S. B. okrenuo motor i pištolj uperio prema drugom policijskom djelatniku I. K. koji ga je uspio povući na tlo i oboriti sa motora.

Prema žalitelju, sud prvog stupnja tu okolnost je pogrešno utvrdio, jer je bez razloga povjerovao iskazima svjedoka – policajaca J. i K., a nije prihvatio obranu opt. S. B. – koji je inače u pogledu svih drugih okolnosti vezanih za počinjenje kaznenih djela priznao sve činjenice, pa žalitelj smatra da mu je trebalo vjerovati i u tom pogledu.

I Kž 607/04-6

Isto tako, žalitelj smatra da je činjenično stanje, u pogledu navedene okolnosti ostalo nepotpuno utvrđeno, jer je sud propustio provjeriti provođenjem rekonstrukcije da li je uopće moguće da opt. S. B. vozeći skuter, drži pištolj u ruci, i da mu prilikom pada sa skutera ispadne pištolj sa spremnikom za municiju, što bez rekonstrukcije i adekvatnog balističkog vještačenja nije moguće utvrditi.

Suprotno svim navodima žalitelja, ovaj Vrhovni sud u cijelosti prihvaća razloge suda prvog stupnja prema kojima obojica svjedoka nisu imali nikakvog razloga da bezrazložno terete opt. S. B., a djelomična rekonstrukcija i balističko vještačenje nije nužno za utvrđenje jedino važne okolnosti, a ta je da li je opt. S. B. prilikom bijega iz banke uperio pištolj u djelatnike policije ili nije.

Kako ovaj Vrhovni sud u cijelosti prihvaća razloge suda prvog stupnja iznesene na str. 8 pobijane presude, na iste se i upućuje žalitelj.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja osudio opt. S. B. na prestrogu kaznu, jer je pogrešno utvrdio gore navedenu otegotnu okolnost (prijetnju pištoljem), a propustio je kao olakotne okolnosti utvrditi teško zdravstveno stanje opt. S. B. (povreda kičme i neophodnost operacije). Za razliku od takvih navoda žalitelja, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio kao otegotnu okolnost ponašanje opt. S. B. nakon izlaska iz banke, kako je to već obrazloženo u ovoj odluci, a prilikom odmjeravanja kazne opt. S. B. prvostupanjski sud vodio je računa o zdravstvenom stanju opt. S. B. (str. 7 odl. IV pobijane presude), tako da će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda kaznom zatvora u trajanju od četiri godine ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to ističe i prvostupanjski sud, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Vrhovni sud, te na iste upućuje žalitelja.

Na žalbu opt. L. Š.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a – jer je izreka presude proturječna razlozima presude.

Takvu povredu žalitelj nalazi u tome što izreka pobijane presude ne sadrži "odvojeni opis ponašanja svakog od supočinitelja", a osim toga, ono što je utvrđeno u izreci pobijene presude "u suprotnosti je sa provedenim dokazima".

Suprotno navodima žalitelja, prema mišljenju ovog Vrhovnog suda nije ostvarena nikakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer iz izreke pobijane presude nedvojbeno proizlazi da je opt. L. Š. na temelju zajedničkog dogovora sa opt. S. B. ušao u poslovnicu K. b. d.d., da je u ruci držao plastični pištolj (u vrijeme dok je opt. S. B. u ruci držao otkočeni pištolj "CZ" call. 9 mm), da je preko glave stavio potkapu sa prorezima za oči te da je iz ladice uzeo 9.100,00 kn – dok je neposredno prije toga, opt. S. B. oružjem prijetio službenici banke I. K., a prije uzimanja novca iz ladice, opt. L. Š. je zajedno sa opt. S. B. odvukao I. K. u prostoriju gdje se nalazio sef – tako da nema niti govora da radnje i opt. S. B. i opt. L. Š. nisu "odvojeno opisane", a u smislu supočiniteljskog ostvarenja kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a.

I Kž 607/04-6

Isto tako, tvrdnja o proturječnosti između izreke i obrazloženja u pogledu "provedenih dokaza", nije prihvatljiva za ovaj Vrhovni sud, jer je prvostupanjski sud dao valjane razloge za svako utvrđenje odlučne činjenice iz izreke pobijane presude – a konačno, obojica optuženika priznali su u cijelosti počinjenje kaznenog djela, izrazili su kajanje zbog počinjenja kaznenog djela i ispričali se djelatnici banke I. K.

Iako žalitelj u žalbi ističe da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, istu povredu posebno ne obrazlaže, osim okolnosti koje vezuje za ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud osudio opt. L. Š. na prestrogu kaznu, a iz razloga što je utvrdio čitav niz olakotnih okolnosti, a niti jednu otegotnu okolnost.

Pri tome, žalitelj zanemaruje da je prvostupanjski sud pored obaveze da ocjenjuje okolnosti iz čl. 56. st. 2. KZ-a, bio dužan, prije svega, ocijeniti zakonski okvir predviđene kazne, stupanj krivnje, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja – što je prvostupanjski sud i učinio, te će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda upravo kaznom zatvora u trajanju od tri godine i jedanaest mjeseci ostvariti svi opći ciljevi kažnjavanja, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude na str. 7 – koje razloge prihvaća i ovaj Vrhovni sud, te na iste upućuje žalitelja.

Na žalbu državnog odvjetnika

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne opt. S. B. izrekao preblagu kaznu.

Osuđivanost opt. S. B., prijetnja pištoljem policajcima nakon izlaska iz banke, te precijenjena okolnost priznanja kaznenog djela – takve su prirode da je opt. S. B., prema državnom odvjetniku, trebalo izreći strožu kaznu.

Kako je prvostupanjski sud o svim tim okolnostima vodio računa prilikom odmjeravanja kazne, i to na način koji u cijelosti prihvaća i ovaj Vrhovni sud, kako je to obrazloženo povodom žalbe samih optuženika, državni odvjetnik upućuje se na već iznesene razloge.

Sigurnosna mjera iz čl. 80. KZ-a, kao i odluka iz čl. 132. st. 1. KZ-a, utemeljeni su na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njihovu primjenu, te se na te iste razloge upućuje žalitelj.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti (čl. 379. ZKP-a) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zbog navedenog, trebalo je na temelju čl. 387. st. 1. ZKP-a, odlučiti kao u izreci.

I Kž 607/04-6

U Zagrebu, 26. listopada 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.