Rev-x-691/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 691/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Š. pok. M. iz P., zastupane po punomoćniku B. B., odvjetniku u Š., protiv tuženika D. C., pok. I. iz T., zastupanog po punomoćniku Z. S., odvjetniku u T., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-896/13 od 27. veljače 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-97/08 od 22. studenog 2012., u sjednici održanoj 11. studenog 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-896/13 od 27. veljače 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P- 97/08 od 22. studenog 2012. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu je presudom poslovni broj Gžp-896/13 od 27. veljače 2014. odbio žalbu tuženika i potvrdio presudu Općinskog suda u Trogiru poslovni broj P-97/08 od 22. studenog 2012. u dijelu kojim je (toč. I. izreke) naloženo tuženiku D. C. isplatiti tužiteljici Z. Š. 13.900,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 1998. do isplate te kojim je (toč. III izreke) naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 21.819,37 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati drugostupanjskom ili prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

S obzirom na to da se u ovom slučaju ne radi o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, dopuštenost revizije ispitana je prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, te je utvrđeno da taj kriterij nije ispunjen, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 13.900,00 kuna.

U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U ovom slučaju revizija tuženika nema potreban propisani sadržaj u smislu citirane zakonske odredbe.

Tuženik je u reviziji naveo da pobija drugostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka koja je prema shvaćanju revidenta počinjena time što prvostupanjski sud propustio nakon ukidanja prvostupanjske presude postupiti po obveznoj uputi iz presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-813/07 o potrebi cjelovite ocjene svih dokaza, a drugostupanjski sud da je propustio sankcionirati ovu povredu počinivši time bitnu povredu odredaba postupka iz 369. st. 1. ZPP.

Iz navedenog slijedi da tuženik nije određeno naznačio ni jedno postupovnopravno pitanje, a samim time nije navedeno ni zašto bi pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog ili postupovnog prava - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom na to da u ovom sporu nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti po čl. 392. ZPP.

Zagreb, 11. studenog 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.