I Kž-19/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 19/14-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. S., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-129/13od 7. studenoga 2013. godine, u sjednici održanoj dana 22. siječnja 2014. godine,

p r e s u d i o j e :

Žalbe državnog odvjetnika i opt. I. S. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-129/13 od 7. studenog 2013. godine opt. I. S. pod toč. 1.-5. izreke proglašen je krivim za pet kaznenih djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, za koja su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju od po jednu godinu i šest mjeseci za svako, da bi temeljem odredbe čl. 51. KZ/11 isti bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu mu je temeljem odredbe čl. 63. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. svibnja 2013. godine pa nadalje.

Temeljem odredbe čl. 69. KZ/11 prema opt. I. S. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, koja može trajati najdulje do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, ali ne dulje od tri godine.

Temeljem odredbe čl. 77. KZ/11 od opt. I. S. oduzeta je imovinska korist ostvarena izvršenjem kaznenih djela u iznosu od 82,50 kn.

I Kž 19/14-4

Temeljem odredbe čl. 148. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. I. S. oslobođen je dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni te optuženiku utvrde pojedinačne kazne zatvora u duljem trajanju te da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

Opt. I. S., po braniteljici po službenoj dužnosti J. K., odvjetnici u Z., žali se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri te predlaže da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da mu se izrekne blaža zatvorska kazna uz adekvatnu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja o ovisnosti, a ukoliko to nije moguće da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu optuženika državni odvjetnik predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika opt. I. S., po istoj braniteljici, predlaže žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

Temeljem odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske koji ga je nakon razgledavanja vratio svojim dopisom broj KŽ-DO-54/2014 od 16. siječnja 2014. godine.

Žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane.

Iako se žalba optuženika podnosi zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ista je u suštini svodi na žalbeni osnov odluke o kaznenopravnoj sankciji jer se nepotpuno utvrđeno činjenično stanja obrazlaže time kako sud na temelju izvedenih dokaza nije potpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu prijašnjeg života počinitelja i njegovih osobnih okolnosti koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke iz kojeg proizlazi da je okrivljenik odrastao u obitelji koja nije funkcionalna i uz oca koji je bio fizički nasilan prema njemu i majci, te da je zbog poremećaja obiteljskih odnosa bio smješten u Domu za djecu kada je navršio … godina, otac da ga je često izbacivao iz kuće, a on se snalazio na različite načine, što da je bio uzrok tomu da je došao u kontakt sa opijatima, pa da su to olakotne okolnosti koje je sud propustio utvrditi i cijeniti.

Pa iako žalitelj pravilno smatra da je prvostupanjski sud propustio izrijekom cijeniti navedene okolnosti, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio psihijatrijski nalaz i mišljenje, dakle i u onom dijelu koji se odnosi na osobne prilike optuženika i njegov raniji život, što je na kraju krajeva prvostupanjski sud i izrazio cijeneći ličnost optuženika, a pored toga činjenicu da je pri počinjenju kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv u znatnom stupnju, da nije osporavao objektivni učin djela, da je svojim teškim zdravstvenim stanjem i ovisnošću bio motiviran u činjenju kaznenih djela te da nije pribavio veliku imovinsku korist, dočim je s druge strane cijenio otegotnu njegovu višekratnu

I Kž 19/14-4

osuđivanost za raznorodna kaznena djela - zlouporabe opojnih droga, nasilničkog ponašanja u obitelji, razbojništva, razbojničke krađe.

Stoga imajući u vidu da je optuženik inkriminiranim kaznenim djelima, u relativno kratkom vremenskom razdoblju od ožujka do travnja 2013. godine, u pet navrata ušao u ljekarne i pod prijetnjom nožem od ljekarnice oduzeo lijek "…" svaki puta u vrijednosti od … kuna, svaki puta u stanju smanjenje ubrojivosti u znatnoj mjeri, to je po stanovištu ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio i cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti te je pravilno optuženiku odmjerio kako pojedinačne tako i jedinstvenu kaznu zatvora.

I po uvjerenju ovog drugostupanjskog suda jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od tri godine, uz primjenu sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, bit će u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja i kaznenopravnih sankcija uopće, pa se ukazuju neosnovanima kako žalba državnog odvjetnika tako i žalba optuženika.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio kakovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom izloženog, a temeljem odredbe čl. 482. ZKP/08 valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. siječnja 2014. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.