I Kž-466/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 466/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. J. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 04. travnja 2007. broj K-3/07, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša, u sjednici održanoj dana 22. kolovoza 2007. godine

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. D. J., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru, kao prvostupanjski sud je presudom od 04. travnja 2007. broj K-3/07 opt. D. J. proglasio za počinjenje kaznenog djela iz 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), te ga temeljem ovog zakonskog propisa, uz primjenu čl. 57. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Po čl. 122. st. 4. ZKP optuženika je oslobodio dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv ove prvostupanjske presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i opt. D. J. po branitelju A. M., odvjetniku iz Z..

Državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni, predlažući da se ta presuda preinači u odluci o kazni, tako da se optuženiku izrekne kazna zatvora u dužem trajanju.

I Kž 466/07-3

Opt. D. J. prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ova žalba po čl. 382. ZKP u sebi sadrži žalbu i zbog odluke o kazni, sve s prijedlogom da se žalba prihvati.

Prvostupanjski sud je po čl. 372. ZKP primjerke žalbi dostavio protivnim stranama na odgovor, no do sjednice vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, odgovori na žalbu nisu zaprimljeni.

Drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 1. i 2. ZKP dostavio spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i obavijestio ga o sjednici vijeća.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske vratilo je spise drugostupanjskom sudu od 19. lipnja 2007. broj KŽ-DO-922/07, predlažući da se žalba državnog odvjetnika prihvati i u traženom pravcu prvostupanjska presuda preinači, a naprotiv, žalba optuženika da se odbije kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu da se pobijana presuda potvrdi.

Sjednici vijeća drugostupanjskog suda nazočio je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš, koji je ustrajao na prijedlogu iz podneska od 19. lipnja 2007. godine.

Žalbe državnog odvjetnika i opt. D. J. nisu osnovane.

Drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu iz osnova iz kojih je žalbama pobijana, a uz to ispitao i postoje li povrede odredaba kaznenog postupka navedene u čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP i je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, pri čemu nije našao takvu povredu odredaba kaznenog postupka ili povredu kaznenog zakona koje se ispituju po službenoj dužnosti.

Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u samoj prvostupanjskoj presudi glede utvrđenog činjeničnog stanja i glede primjene odredaba kaznenog zakonodavstva na optuženika i njegovo djelo, a također prihvaća i obrazloženje koje je prvostupanjski sud iznio pri odabiru vrste i odmjeri kazne, pa zbog toga žalitelje iznova upućuje na obrazloženje pobijane presude, a po čl. 391. st. 1. ZKP daje se sljedeća ocjena žalbenih navoda:

Glede pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja:

Optuženik žalbom prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ponavljajući razloge iz obrazloženja pobijane presude, prigovarajući ocjeni vjerodostojnosti iskaza svjedoka S. Ž. i M. M., policajaca, čijim iskazima je poklonjena vjera, dok iskazima svjedoka B. G. i obrani optuženika nije poklonjena vjera, zatim se u žalbi osporava utvrđenje odlučnih činjenica kako su one napisane u izreci pobijane presude, posebno dio utvrđenja da je optuženik novac za kupnju opojne droge od B. G. pribavljao preprodajom opojne droge, te najzad, u žalbi se iznose pretpostavke da je, za slučaj utvrđene činjenice da je B. G. predao PVC vrećice s opojnom drogom inkriminirane zgode optuženiku, da je do te predaje moglo doći na način da je B. G. opojnu drogu predao samo zbog toga da je ovaj spremi u automobil, u kojem slučaju on opojnu drogu ne bi držao kao svoju, zatim da je

I Kž 466/07-3

do ove predaje moglo doći i zbog toga da optuženik opojnu drogu samo konzumira, što da bi potvrdila utvrđena činjenica da je optuženik te zgode u ruci držao nož i činjenica da je na drugom nožu, pronađenom u kući optuženika, također pronađen trag opojne droge, u kojem slučaju da je B. G. optuženika častio samo manjim dijelom predane mu opojne droge, dok bi preostatak B. G. imao namjeru prodati, što pak da potvrđuje utvrđena činjenica da je ovaj u više navrata proglašavan krivim za istovrsno djelo, zatim da iznos od 500,00 kn, koji je pronađen kod optuženika te zgode, nije bio dostatan za kupnju ukupne količine opojne droge koja je kod njega po redarstvenim vlastima pronađena i privremeno oduzeta, jer da se na ilegalnom tržištu heroina količina od oko 4,00 grama može nabaviti za oko 1.500,00 kn. Najzad, žalitelj prigovara ocjeni obrane koju je prvostupanjski sud samo djelomično prihvatio istinitom i to u onom dijelu gdje je u izreci iskazao da dnevno konzumira 2-3 šuta heroina, iz čega je i zaključeno da optuženik nema dovoljno novčanih sredstava za nabavku tolike količine opojne droge od svojih legalnih prihoda, pa da ta sredstva obavlja preprodajom opojne droge, ali da pri tome prvostupanjski sud nije uzeo u obzir i onaj dio optuženikovog iskaza u kojem iznosi da heroin ne konzumira svakodnevno, već samo u slučajevima kada ima raspoloživog novca za nabavku, da nabavljena 2-3 šuta heroina troši kroz 2-3 dana, za što da ima dovoljno legalno nabavljenih novčanih sredstava, jer ta količina na ilegalno tržištu opojne droge vrijedi oko 100,00 kn, pa da mu je zbog načina konzumiranja ušmrkavanjem to dovoljno jer je on ovisnik o opojnim drogama u manjem stupnju, što sve da je razjasnio na glavnoj raspravi.

Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud ne nalazi da bi ovakvim žalbenim navodima u smislu čl. 369. st. 1. i 2. ZKP bilo u ozbiljniju sumnju dovedeno utvrđeno činjenično stanje, a do ozbiljnije sumnje u utvrđenje odlučnih činjenica ne dovode niti sadržaj isprava, odnosno zapisnika o izvedenim dokazima. Naime, osim valjanih razloga iz obrazloženja pobijane presude, koji su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza, izvedenoj sukladno odredbi čl. 352. st. 2. ZKP, i iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. P. Č., koji dokaz žalitelj ne osporava, proizlazi da opt. D. J. boluje od psihičkih tegoba posttraumatskog stresnog poremećaja sa simptomatski razvijenom ovisnošću o opijatima i to teškim drogama, koju je razvio za vrijeme aktivnog sudjelovanja u Hrvatskoj vojsci, te da je u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela bio u heroinskom recidivu, zbog čega je i bio u stanju smanjene ubrojivosti. I ovaj dokaz sadržajno otklanja navedene žalbene pretpostavke iz kojih bi trebao proizaći zaključak da optuženik od B. G. uopće nije preuzeo opojnu drogu navedenu u izreci pobijane presude za sebe, odnosno da je preuzeo samo onoliki dio koji je treba za istovremeno konzumiranje, a ne i radi preprodaje.

Glede odluke o kazni:

Državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni, smatrajući da utvrđene olakotne okolnosti po svom sadržaju i značenju ne predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 57. st. 1. KZ, a osim toga da i zato što je optuženik, unatoč provođenju predmetnog kaznenog postupka, nastavio s činjenjem kaznenih djela iste vrste, kako to da proizlazi iz presuda kojima je proglašavan krivim (list 242 i 247) i to za istovrsna kaznena djela, nije bilo mjesta ublažavanju kazne, slijedom čega se izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci pokazuje nedostatnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

I Kž 466/07-3

Optuženik u žalbi izričito niti ne ističe da prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni, a niti se iz njenih navoda razabire zbog čega bi izrečena kazna bila prestroga.

Suprotno žaliteljima, drugostupanjski sud prihvaća obrazloženje odluke o kazni iz prvostupanjske presude, također ocjenjujući da su utvrđene olakotne okolnosti i to da optuženik prije počinjenja predmetnog kaznenog djela nije bio osuđivan, da je od počinjenja kaznenog djela do presuđenja proteklo vrijeme od četiri godine i da je utvrđena relativno mala količina opojne droge namijenjena prodaji, odnosno da je optuženik već u starijoj životnoj dobi, slijedom čega olakotne okolnosti po svom značenju i u svojoj ukupnosti doista predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti u smislu čl. 57. st. 1. KZ, pa se zbog toga, kraj odsustva otegotnih okolnosti, čini opravdanim očekivanje da će svrha kažnjavanja, kako je ona propisana u čl. 50. u vezi čl. 6. KZ, biti ostvarena i blažom kaznom od kazne propisane za ovo kazneno djelo. Niti okolnost koju u žalbi ističe državni odvjetnik, da je optuženik, unatoč provođenju predmetnog kaznenog postupka, nastavio s vršenjem istovrsnih kaznenih djela, što inače predstavlja otegotnu okolnost jer to pokazuje da se nakon počinjenja kaznenog djela optuženik nastavio ponašati poštujući norme pravnog poretka, a koju prvostupanjski sud pogrešno nije uzeo u obzir kao otegotnu okolnost, ne bi, po ocjeni drugostupanjskog suda, još uvijek opravdala izricanje strože kazne. Naime, nesporno je utvrđeno da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio u vrijeme heroinskog recidiva, a ovisnost da je razvio u Hrvatskoj vojsci, pa je u to vrijeme bio u stanju smanjene ubrojivosti, što pak predstavlja značajnu olakotnu okolnost, koju prvostupanjski sud također nije bio uzeo u obzir, iako se radi o značajnoj olakotnoj okolnosti.

Slijedom iznijetih razloga drugostupanjski sud je odlučio odbiti žalbe državnog odvjetnika i opt. D. J., te prvostupanjsku presudu potvrditi (čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 22. kolovoza 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.