Revd-3113/2024-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske



REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3113/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Heinz Dieter Haller e.K., Holperdorp 7, 49536 Lienen, Savezna Republika Njemačka, OIB 33527067818, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Zebecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SEDLIĆ d.o.o. iz Bereka, Berek 171, OIB 31937776003, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Mladiniću, odvjetniku u Bjelovaru, radi utvrđenja istovjetnosti tužitelja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1020/2024-2 od 26. ožujka 2024., kojim je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-156/2019-12 od 19. ožujka 2021. te tužba odbačena, u sjednici održanoj 17. prosinca 2024.,

r i j e š i o j e:

I. U odnosu na pravno pitanje, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1020/2024-2 od 26. ožujka 2024., kojim je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-156/2019-12 od 19. ožujka 2021. te odbačena tužba, tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„Je li zahtjev za utvrđenje istovjetnosti dvije različito naznačene pravne osobe istog tužitelja u sudskom postupku sadržan u pravu iz odredbe čl. 187. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku? Odnosno, je li u skladu sa čl. 187. Zakona o parničnom postupku trgovački sud nadležan utvrditi da su dva različito naznačena tužitelja u sudskom postupku jedna te ista pravna osoba?“.

1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje, a koje pravo je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

1.2. Tuženik nije podnio odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.

2.1. Ne postoje razlozi važnosti predmetnog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tužitelj se u tom pravcu poziva na okolnost da o predmetnom pravnom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske. No, okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2.2. Kako tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije u odnosu na predmetno pravno pitanje (kao razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP) ukazuje da o tom pravnom pitanju nema ujednačene prakse Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a niti ujednačene prakse trgovačkih sudova u Republici Hrvatskoj, ovdje je za ukazati na slijedeće. U tom dijelu tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Naime, tužitelj u tom dijelu ne ukazuje niti na jednu određenu odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a niti odluku određenog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj.

2.3. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima uslijed osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 4. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 17. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug