I Kž-217/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 217/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. S. zbog kaznenih djela iz članka 218. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04. i 84/05. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 2. siječnja 2013. broj Kv-I-480/12 (K-228/06), u sjednici održanoj 18. rujna 2013.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba osuđenog S. S. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom su, na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, i 143/12.; nastavno: ZKP/08), dakle, u postupku takozvane „neprave obnove kaznenog postupka“, preinačene u odluci o kazni, presuda Županijskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2007. broj K-228/06, preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. svibnja 2007. broj I Kž-384/07, presuda Županijskog suda u Karlovcu od 27. lipnja 2007. broj K- 4/07, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. prosinca 2007. broj I Kž-962/07, presuda Županijskog suda u Sisku od 16. svibnja 2007. broj K-15/07, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. siječnja 2008. broj I Kž-702/07, presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 12. listopada 2007. broj K-17/07, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. siječnja 2008. broj I Kž-1138/07, presuda če 2007. broj K-3/07, preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu od 20. velja

Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. listopada 2008. broj I Kž-408/07, presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 28. veljače 2007. broj K-4/07, preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. listopada 2008. broj I Kž-395/07, presuda Županijskog suda u Čakovcu od 13. lipnja 2007. broj K-2/07, preinačena presudom Vrhovnog

I Kž 217/13-4

suda Republike Hrvatske od 18. studenog 2008. broj I Kž-1242/07, presuda Županijskog suda u Zagrebu od 31. svibnja 2007. broj K-275/06, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. siječnja 2009. broj I Kž-736/07, i presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. siječnja 2009. broj Ko-2591/04, preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 21. travnja 2009. broj Kž-729/09, na način da je S. S., na temelju članka 60. stavka 1. i stavka 2. točke c) KZ/97, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju petnaest godina, u koju mu je, na temelju članka 63. stavka 1. i članka 62. stavka 1. KZ/97, uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u pritvoru od 22. kolovoza 2006. do 25. srpnja 2007. te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 25. srpnja 2007. do 22. kolovoza 2012. i od 22. kolovoza 2012. pa dalje.

Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni S. S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske (…) ukine presudu, na način da smanji kaznu (…) ili pak ukine presudu (…) i predmet vrati na ponovljeno odlučivanje sudu prvog stupnja …“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća je, u skladu s odredbom članka 475. stavka 5. ZKP/08, održana u odsutnosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji je o sjednici obaviješten prema odredbi članka 474. stavka 2. istog Zakona.

Žalba nije osnovana.

Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 (koju osuđeni S. S. naznačuje kao onu iz članka 367. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku – "Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.; nastavno: ZKP/97 – koji se, međutim, ne primjenjuje u ovom postupku) osuđenik obrazlaže nerazumljivošću navoda iz pobijane presude da je na izdržavanje kazne zatvora u trajanju šest godina na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2007. broj K- 228/06 „nastupio dana 25. srpnja 2007. godine, a istu izdržavao do 22. kolovoza 2012. godine, nakon čega je započeo izdržavati kaznu zatvora na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Sisku broj K-15/07 od 16. svibnja 2007. godine“, jer da nije jasno „kako je navedenu kaznu izdržavao i mogao izdržavati do navedenog datuma, a kao npr. nije pušten s izdržavanje kazne“. Tvrdi da je, s obzirom na takva utvrđenja prvostupanjskog suda, istovremeno „došlo do pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“. Navodi i da je, s obzirom na navode prvostupanjskog suda iz pobijane presude da su pojedina kaznena djela „počinjena prije nego što je osuđenik nastupio na izdržavanje kazne zatvora“ povrijeđena presumpcija nevinosti iz članka 3. stavka 1. ZKP/08 i članka 28. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst).

I Kž 217/13-4

Suprotno ovim tvrdnjama, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude jasno naznačio vrijeme lišenja slobode koje je osuđeniku uračunato u kaznu zatvora u trajanju šest godina na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2007. broj K-228/06, preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. svibnja 2007. broj I Kž-384/07 – vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u pritvoru od 22. kolovoza 2006. do 25. srpnja 2007. te vrijeme provedeno na izdržavanju te kazne od 25. srpnja 2007. do 22. kolovoza 2012. – kao i vrijeme kada je on nastupio na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Sisku od 16. svibnja 2007. broj K-15/07, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. siječnja 2008. broj I Kž-702/07 – 22. kolovoza 2012. – koju kaznu i sada izdržava.

Osim toga, nesporno je da je sva kaznena djela za koja je osuđeni S. proglašen krivim ostalim presudama (presudom Županijskog suda u Karlovcu od 27. lipnja 2007. broj K-4/07 potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. prosinca 2007. broj I Kž- 962/07, presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 12. listopada 2007. broj K-17/07 potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. siječnja 2008. broj I Kž- 1138/07, presudom Županijskog suda u Varaždinu od 20. veljače 2007. broj K-3/07 preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. listopada 2008. broj I Kž- 408/07, presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 28. veljače 2007. broj K-4/07 preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. listopada 2008. broj I Kž- 395/07, presudom Županijskog suda u Čakovcu od 13. lipnja 2007. broj K-2/07 preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. studenog 2008. broj I Kž-1242/07, presudom Županijskog suda u Zagrebu od 31. svibnja 2007. broj K-275/06 potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. siječnja 2009. broj I Kž-736/07, kao i presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. siječnja 2009. broj Ko-2591/04 preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 21. travnja 2009. broj Kž-729/09) on počinio prije nego što je započeo s izdržavanjem kazni na koje je osuđen presudom Županijskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2007. broj K-228/06 preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. svibnja 2007. broj I Kž-384/07 te presudom Županijskog suda u Sisku od 16. svibnja 2007. broj K-15/07 potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. siječnja 2008. broj I Kž-702/07, a to je i uvjet primjene odredaba o stjecaju na sve te kazne propisan člankom 62. stavkom 1. KZ/97 te preinačenja svih tih presuda primjenom odredbe članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Budući da se navod prvostupanjskog suda o počinjenju tih kaznenih djela prije nego što je započelo izdržavanje kazne zatvora odnosi na kazne zatvora iz ovih presuda Županijskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Sisku, nema govora niti o povredi presumpcije njegove nevinosti.

Slijedom iznesenog, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 niti takva povreda iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 3. stavkom 1. ZKP/08, a niti koja druga povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud, prema odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti.

Utvrđenja prvostupanjskog suda o razdoblju u kojem je osuđenik bio lišen slobode – vremenu uhićenja i pritvora te vremenu provedenom na izdržavanju kazni zatvora – sukladna su podacima u spisima Županijskog suda u Zagrebu broj K-228/06 te presudom Županijskog suda u Sisku broj K-15/07 i ranije citiranim žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju, pa

I Kž 217/13-4

nije osnovana žalba osuđenog S. S. niti iz osnove navedene u članku 470. ZKP/08, a Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući kao drugostupanjski sud pobijanu presudu sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, nije našao niti da bi na štetu osuđenika bio povrijeđen kazneni zakon.

Pobijajući odluku o kazni, osuđeni S. S. navodi da „svi sudovi u navedenoj presudi u kaznenim djelima (…) nisu cijenili niti jednu olakotnu okolnost već sve otegotne okolnosti“, nakon čega opširno iznosi svoj životni put i okolnosti pod kojima je počinio kaznena djela za koja je pojedinim presuda proglašen krivim.

Međutim, prilikom donošenja presude u postupku „neprave obnove“ kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08 sud nije ovlašten ponovno ocjenjivati pravilnost pojedinačnih kazni izrečenih za pojedina počinjena kaznena djela, već te kazne, sukladno izričitoj odredbi članka 62. stavka 1. KZ/97, treba uzeti utvrđenima, a nakon toga primijeniti odredbu članka 60. stavak 2. KZ/97, prema kojoj sud prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne u okviru cjelokupne situacije, mora voditi računa o posebnostima višestrukog počinitelja kaznenih djela, međusobnom odnosu tih djela s obzirom na vrstu i vrijeme njihova počinjenja te svrsi kažnjavanja koju treba postići jedinstvenom kaznom. Iz te odredbe jasno proizlazi da olakotne, pa ni otegotne okolnosti koje su bile uzete u obzir pri utvrđivanju pojedinačnih kazni za svako od kaznenih djela za koja je osuđenik ranijim presudama proglašen krivim, ne mogu biti od utjecaja na jedinstvenu kaznu. Dakle, prigodom takvog odmjeravanja jedinstvene kazne nužno je imati na umu da se ta kazna izriče osobi koja je višekratnim počinjenjem kaznenih djela iskazala viši stupanj upornosti u kriminalnom ponašanju, a za ocjenu njegove ličnosti značajan je i međusobni odnos počinjenih djela, pri čemu treba cijeniti i radi li se o istovrsnom ili raznovrsnom stjecaju te imati na umu i ukupan broj počinjenih djela. Također je potrebno ocijeniti i jesu li sva djela počinjena u kraćem ili duljem vremenskom razmaku te razmotriti ukazuje li takvo razdoblje počinjenja na potrebu strožeg ili blažeg kažnjavanja.

Osuđeni S. S. je kaznena djela zbog čijeg počinjenja je objedinjenim presudama proglašen krivim počinio u razdoblju od veljače 2003. do kolovoza 2006., a sva ta djela su istovrsna – kaznena djela protiv imovine – od kojih su dvadeset i dva kaznena djela razbojništva iz članka 218. KZ/97, dva kaznena djela teške krađe iz članka 217. KZ/97 te pet kaznenih djela krađe iz članka 216. KZ/97. Dakle, radi o velikom broju kaznenih djela, a počinjena su unutar razdoblja koje nije kratko.

Sve ove okolnosti nedvojbeno ukazuju na potrebu izricanja osuđenom Slavenu Staniću strože jedinstvene kazne, pa jedinstvena kazna zatvora u trajanju petnaest godina, odmjerena primjenom načela asperacije iz članka 60. stavka 2. točke c) KZ/97, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u pravilnoj mjeri odraz iznesenih okolnosti koje se odnose na posebnosti osuđenika kao višestrukog počinitelja kaznenih djela i međusobni odnos tih djela.

Upravo takva jedinstvena kazna zatvora pogodna je da ostvari i opću svrhu kaznenopravnih sankcija iz članka 6. KZ/97 - da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo, te da se počinitelji kaznenih djela ubuduće tako ponašaju - i svrhu

injenih kaznenih

kažnjavanja iz članka 50. KZ/97 - da se izrazi društvena osuda zbog poč djela, utječe na ovog višestrukog počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, utječe na sve

I Kž 217/13-4

ostale da ne čine kaznena djela i da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Zbog toga niti žalba osuđenog S. S. zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08) nije osnovana.

Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu osuđenog S. S. odbiti kao neosnovana i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. rujna 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v. r.