FPž-172/2011-2 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: FPž-172/11.

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mihovila Klapšića, kao predsjednika vijeća, te Jasne Momirović i Ljiljane Percel, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Dubravke Besednik kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe OPZ R.V. i okrivljenika L.F., kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 171. stavka 1. točke 15. i stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 127/00, 86/01 i 150/02) te zbog prekršaja iz članka 28. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 87/09, 94/09, 22/12, 136/12), odlučujući o žalbi okrivljenika L.F., kao odgovorne osobe, podnijetoj protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske - Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Odjela za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/08-02/112, Ur. broj: 513-07-07/10-13 od 30. prosinca 2010. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 9. siječnja 2013. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika L.F., kao odgovorne osobe u pravnoj osobi OPZ R.V. i potvrđuje pobijano rješenje, s time da se prekršaj činjenično opisan točkom 1. izreke predmetnog rješenja zbog kojeg je i okrivljenik L.F., kao odgovorna osoba proglašen krivim, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 171. stavka 1. točke 15. i stavka 2. Općeg poreznog zakona.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, okrivljena pravna osoba OPZ R.V. i okrivljenik L.F., kao odgovorna osoba proglašeni su krivima i kažnjeni primjenom odredbe članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07 – nastavno PZ) ukupnim novčanim kaznama i to: okrivljena pravna osoba OPZ R.V. ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kn (tritisuće kuna), a okrivljenik L.F.,, kao odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisuće kuna), zbog prekršaja iz članka 38. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o porezu na dobit, činjenično opisanog točkom 1. izreke pobijanog rješenja te zbog prekršaja iz članka 28. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, činjenično opisanog točkom 2. izreke predmetnog rješenja.

Za svaki pojedini prekršaj, okrivljenoj pravnoj osobi OPZ R.V. utvrđene su novčane kazne u iznosu od po 1.500,00 kn (tisućupetsto kuna), dok su okrivljeniku L.F., kao odgovornoj osobi utvrđene novčane kazne u iznosu od po 1.000,00 kn (tisuću kuna) za svaki prekršaj. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. PZ-a, svaki okrivljenik obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna).

Protiv tog rješenja, okrivljenik L.F., kao odgovorna osoba, u pravnoj osobi OPZ R.V. pravodobno je podnio žalbu bez navođenja određenih žalbenih osnova, no kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da ga se oslobodi od kazne.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje sukladno članku 202. stavka 1. PZ-a uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nije našao da bi pobijanim rješenjem bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim valja napomenuti, kako je ovaj Sud utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, prekršaj činjenično opisan točkom 1. izreke osporavanog rješenja pogrešno pravno kvalificiralo kao prekršaj iz članka 38. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o porezu na dobit, kojeg čini porezni obveznik i odgovorna osoba kod poreznog obveznika, koji nakon isteka razdoblja utvrđivanja poreza ne utvrdi poreznu obvezu u skladu s odredbama ovog Zakona ili ne uplati porez po utvrđenoj svoti i u propisanom roku. Budući da je iz činjeničnog opisa prekršaja opisanog točkom 1. izreke predmetnog rješenja vidljivo kako se okrivljenku L.F., kao odgovornoj osobi stavlja na teret da nije podnio prijavu poreza na dobit za 2007. godinu, koja obveza te rok za njezino ispunjenje su utvrđeni materijalnom odredbom članka 35. stavka 1. i stavka 2. Zakona o porezu na dobit, dok je postupanje protivno ovoj odredbi sankcionirano kaznenom odredbom članka 171. stavka 1. točke 15. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, inkriminirani je prekršaj bilo potrebno pravilno pravno označiti na način kako je to učinjeno u izreci ove presude.

Nadalje, okrivljenik nije u pravu kada pobija prvostupanjsko rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći kako su mu svi dokumenti oduzeti pretragom stana od strane Policijske uprave Bjelovar i nisu mu vraćeni na vrijeme kako bi mogao ispuniti svoje obveze, apostrofirajući kako se ovi navodi mogu provjeriti u Policijskoj upravi Bjelovar. Međutim, po mišljenju ovog Suda, prvostupanjsko je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju savjesne i brižljive ocjene svih u postupku provedenih dokaza, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, osnovano zaključilo kako je okrivljenik počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret.

Ovakvu svoju odluku, prvostupanjsko je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak utemeljilo uvidom u pozive za podnošenje porezne prijave poreza na dobit za 2007. godinu te podnošenje konačnog obračuna poreza na dodanu vrijednost od 21. kolovoza 2008. godine koje je okrivljenoj pravnoj osobi OPZ R.V. i okrivljeniku L.F., kao odgovornoj osobi uputila Porezna uprava – Područni ured Bjelovar te uvidom u ispise iz informacijskog sustava Porezne uprave – Područnog ureda Bjelovar, iz kojih je vidljivo kako okrivljenik nije u zakonom propisanom roku, za inkriminirana razdoblja predao prijavu poreza na dobit i konačni obračun poreza na dodanu vrijednost, te je nesporno dokazano da je takvim svojim radnjama ostvario sva zakonom opisana obilježja prekršaja koji su mu stavljeni na teret.

Žalbeni navodi kojima paušalno ističe kako svoje obveze nije mogao ispuniti budući da su mu oduzeti svi dokumenti od strane Policijske uprave Bjelovar, po mišljenju ovog Suda, neuvjerljivi su i usmjereni isključivo na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Naime, iznesene navode žalbe okrivljenik nije potkrijepio niti jednim konkretnim dokazom (potvrda o oduzimanju predmeta i sl.), jednako kao što ovu okolnost nije isticao u stadiju glavne rasprave na bilo koji način, iako je u dva navrata bio uredno pozivan na glavne rasprave zakazane za 14. listopada i 21. prosinca 2010. godine, propuštajući tako iskoristi svoje zakonsko pravo da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete, ali i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. S obzirom na navedeno, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske smatra kako je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno utvrdilo sve odlučne činjenice relevantne za odluku o krivnji i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, dajući za takvu svoju odluku valjane i logične razloge, dok okrivljenik navodima žalbe nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog prvostupanjskim rješenjem.

Konačno, okrivljenik također nije u pravu kada pobija prvostupanjsko rješenje zbog odluke o kazni, apostrofirajući kako je nezaposleni otac dvoje maloljetne djece i hrvatski branitelj, ukazujući kako se radi o okolnostima koje opravdavaju njegov prijedlog da ga se oslobodi od kazne.

Naime, za prekršaj činjenično opisan točkom 1. pobijanog rješenja, člankom 171. stavka 1. točke 15. i stavka 2. za odgovornu osobu poreznog obveznika – pravne osobe, propisana je novčana kazna u iznosu od 500,00 kn (petsto kuna) do 50.000,00 kn (pedesettisuća kuna), dok je za prekršaj činjenično opisan točkom 2. istog rješenja, za osobu koja je kod poreznog obveznika odgovorna, propisana novčana kazna u iznosu od 500,00 kn (petsto kuna) do 10.000,00 kn (desettisuća kuna).

Razmotrivši odluku o izrečenim novčanim kaznama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske smatra kako je prilikom odmjeravanja kazni za počinjene prekršaje, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak ispravno vodilo računa o stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja sukladno odredbi članka 36. stavka 1. i stavka 2. PZ-a. Pri tom je otegotno cijenjena ranija prekršajna nekažnjavanost okrivljenika, visina ostvarenog prometa preko žiro-računa, kao i činjenice da predmetne porezne prijave nisu podnijete niti do dana donošenja prvostupanjskog rješenja, dok mu olakotne okolnosti nisu nađene.

Budući da su novčane kazne za svaki pojedini prekršaj utvrđene u iznosima koji su vrlo blizu posebnog minimuma novčane kazne zakonom propisane za inkriminirane prekršaje, takve kazne nisu prestroge i odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja.

Po mišljenju ovog Suda, takve kazne srazmjerane su težini počinjenih prekršaja, unatoč činjenici što je prilikom odmjeravanja kazni, okrivljeniku otegotno cijenjena njegova ranija kažnjavanost, o kojoj međutim, u spisu predmeta nema vjerodostojnih podataka iz prekršajne odnosno kaznene evidencije. Protivno iznesenom, navodima kojima apostrofira loše materijalne prilike i obiteljsku situaciju, ne potkrepljujući međutim iste niti jednim konkretnim dokazom, okrivljenik nije doveo u sumnju ispravnost takve odluke, niti je iznio neku novu okolnost koja bi opravdala njegov prijedlog da ga se oslobodi od kazne, posebice imajući u vidu kako se radi o prekršajima kojima se nanosi šteta Državnom proračunu Republike Hrvatske.

Ovaj Sud smatra kako su takve kazne primjerene težini i društvenoj opasnosti počinjenih prekršaja, te kako je opravdano očekivati da će se ovako odmjerenim novčanim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenika, ali i na sve druge da ubuduće ne čini takva ili slična protupravna djela.

Odluka o troškovima prekršajnog postupka, također je pravilna i na zakonu osnovana.

Slijedom iznesenog, a sukladno članku 205. PZ-a, presuđeno je kao u izreci.

U odnosu na okrivljenu pravnu osobu OPZ R.V. koja nije podnijela žalbu, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Zagrebu, 9. siječnja 2013. godine

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Dubravka Besednik, v. r.

Mihovil Klapšić, v. r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske - Poreznoj upravi, Područnom uredu Bjelovar, Odjelu za prekršajni postupak u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenu pravnu osobu OPZ R.V., okrivljenika L.F., kao odgovornu osobu i tužitelja.

Suglasnost ovog otpravka s izvornikom ovjerava

Upraviteljica sudske pisarnice:

Ilka Letica