I Kž-616/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-616/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. B. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 30. listopada 1998. br. Kv-572/98 (K-86/98), u sjednici održanoj 25. studenog 1998.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika i preinačuje odluka pod toč. I. izreke pobijanog rješenja, tako da se zapisnik o ispitivanju okr. Ž.D. sačinjen pred istražnim sucem dana 29. rujna 1998. godine (list 64 do 66 spisa), neće izdvojiti iz spisa.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, pod toč. I. izreke, u povodu prigovora okr. Z.J. protiv optužnice, odlučeno je iz spisa izdvojiti zapisnik o ispitivanju okr. Ž.D. sačinjen pred istražnim sucem dana 29. rujna 1998. godine (list 64 do 66 spisa).

Pod toč. II. izreke tog rješenja, odlučeno je vratiti optužnicu državnom odvjetniku radi dopune istrage u predmetu protiv opt. A.B. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr. Protiv odluke pod toč. I. izreke pobijanog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se ta odluka ukine, tj. da se zapisnik ne izdvoji iz spisa.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik da je istražna radnja ispitivanja okr. Ž.D. pred istražnim sucem dana 29. rujna 1998. godine obavljena zakonito i pravilno, te uz prisustvo svih osoba čija je nazočnost po zakonu obavezna.

Naime, okr. D. se tereti zbog kaznenog djela posjedovanja opojne droge iz čl. 173. st. 1. KZ, zbog čega obrana po zakonu nije obavezna, pa svojim pravom na prisutnost branitelja disponira sama okrivljenica.

Suprotno stajalištu suda prvog stupnja, okolnost da je obrana zbog težine inkriminiranog kaznenog djela obavezna za suokrivljenika Z.J., relevantna je isključivo za provođenje istražne radnje ispitivanja tog okrivljenika, a nema utjecaja na pravilnost provođenja drugih istražnih radnji (ispitivanje ostalih okrivljenika, ispitivanje svjedoka, vještaka i dr.).

Prema pravnom stajalištu ovog Vrhovnog suda, obveznost obrane vezane za težinu inkriminiranog kaznenog djela u smislu čl. 65. st. 1. ZKP ostvarena je time što se pojedini okrivljenik koji odgovara zbog kaznenog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora ne može zakonito ispitati pred sudom bez stručne pomoći i prisutnosti branitelja, ali to još ne znači i da je prisutnost branitelja tog okrivljenika obavezna i provođenju svih drugih istražnih radnji, pa u tom smislu treba tumačiti odredbu čl. 198. st. 6. ZKP.

S druge strane, činjenica da sud nije na prikladan način izvijestio branitelja okr. J. o vremenu i mjestu obavljanja istražne radnje ispitivanja okr. D., kako to nalaže odredba čl. 198. st. 5. ZKP, sama po sebi još ne oduzima dokaznu vrijednost provedenoj istražnoj radnji, poglavito s obzirom da je tu radnju moguće provesti i bez pozivanja stranaka, ako postoji opasnost od odgode. Konačno, pravo branitelja da nazoči i eventualno postavlja pitanja prilikom ispitivanja suokrivljenika bit će ostvareno tijekom trajanja glavne rasprave, zbog čega prava okr. J. na obranu u suštini nisu povrijeđena, a još manje bi samo zbog nepozivanja branitelja na istražno ročište taj dokaz postao nevaljan u smislu čl. 78. ZKP.

Zbog izloženog, dakle, procesne odredbe o pozivanju branitelja u smislu čl. 198. st. 5. ZKP, ako su i povrijeđene, ne utječu na zakonitost provedene istražne radnje, osim u slučaju ako branitelj nije prisustvovao ispitivanju svog branjenika koji uživa pravo na obveznu obranu, pa je slijedom toga pogrešno stajalište suda prvog stupnja da se na zapisniku o ispitivanju okr. D. sačinjenog u odsutnosti branitelja okr. J. ne može utemeljiti sudska odluka.

Kako time nisu ostvarene zakonske pretpostavke za izdvajanje u smislu čl. 78. ZKP, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

Što se tiče odluke pod toč. II. izreke pobijanog rješenja o vraćanju optužnice državnom odvjetniku radi dopune istrage, treba reći da u tom dijelu podnošenje žalbe nije dopušteno sukladno čl. 281. st. 1. ZKP, zbog čega ovaj sud, iako se sada radi o bespredmetnoj odluci, nije bio ovlašten ocjenjivati njezinu ispravnost, koju, međutim, može cijeniti istražni sudac u smislu čl. 203. st. 4. ZKP.

U Zagrebu, 25. studenog 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

Mr. Branko Zmajević v.r.