Revr-1908/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1908/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz P. T., V. T., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva B. i p. iz V., protiv I-tuženika H. P. p. d.o.o. Z., OIB: ... i II-tuženika H. C. d.o.o. Z., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva S. i p. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-4616/2014- 2 od 21. svibnja 2015., kojom je potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1398/13-30 od 17. lipnja 2014., u sjednici održanoj 31. siječnja 2017.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja protiv presude kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz tužiteljeva ugovora o radu od 18. svibnja 2012., kao i da se raskine ugovor o radu sklopljen između tužitelja i prednika tuženika s danom zaključenja glavne rasprave. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na solidarno plaćanje naknade plaće tužitelju u iznosu od 18.351,19 kn, kao i na ime naknade štete iznos od 135.600,12 kn, sve to s pripadajućim zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke, dok je u točki III. izreke naloženo tužitelju solidarno naknaditi tuženicima troškove postupka iznos od 11.726,01 kn. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja s tim da je, posebnim rješenjem sadržanim u istoj odluci, preinačena odluka o troškovima postupka i naloženo tužitelju naknaditi tuženicima troškove postupka u iznosu od 12.726,01 kn te još i 67,00 kn za troškove žalbe.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija protiv presude nije osnovana dok revizija protiv rješenja o troškovima postupka nije dopuštena.

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revident ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a uz tvrdnju da su iskazi svjedoka B. i S. proturječni, s tim da ih je prvostupanjski sud potpuno pogrešno reproducirao o čemu je već bezuspješno ukazivao u svojoj žalbi.

Osim toga, tvrdi da je drugostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 375. stavak 1. ZPP-a budući nije ocijenio sve odlučne žalbene navode.

Međutim, protivno tome, nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja, kao i one na koje pazi po službenoj dužnosti.

Tako je sud drugog stupnja, ocjenjujući žalbene navode o iskazima svjedoka, izrijekom ustvrdio da su odlučne činjenice u konkretnom slučaju one koje se odnose na tužiteljevo ponašanje u vezi s otuđenjem goriva, dok su u tom smislu neodlučne neznatne razlike u iskazima svjedoka koje se odnose na njihov način kretanja i o tome tko je prvi vidio vrećice s gorivom koje je ostavio tužitelj.

Niti time što je sud tužitelju, kao stranci, na ročištu od 23. svibnja 2014., zabranio odgovoriti na pitanje o odnosima prije navedenih svjedoka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Naime, radilo se o stranačkom iskazu tužitelja pa ono što je on smatrao važnim istaknuti (u reviziji navodi da su odnosi navedenih svjedoka prijateljski), nije okolnost koja bi bila od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude, stoga su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili da se ne radi o činjenicama koje su važne za odluku o tužbenom zahtjevu.

Jednako tako, time što je sud drugog stupnja prihvatio sva činjenična utvrđenja i pravnu prosudbu prvostupanjskog suda nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. i 221.a ZPP-a, a tužiteljevo upiranje na drugačije činjenično stanje i zapravo neslaganje s postojećom ocjenom dokaza, ne predstavlja ništa drugo nego osporavanje činjeničnih utvrđenja, što u revizijskom postupku nije dopušteno (članak 385. ZPP-a).

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, kao i zahtjev za solidarnu isplatu naknade plaće uz zahtjeva za naknadu štete.

Iz činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio reviziji proizlazi da je tužitelj dobio izvanredni otkaz ugovora o radu zato jer je utvrđeno da je dana 9. svibnja 2012. upravo on, a ne neka treća osoba, otuđivao gorivo u vlasništvu poslodavca budući je po svjedocima viđen kako nosi plastične vrećice koje je u jednom trenutku ispustio, s tim da je u vrećicama nađeno 15 litara goriva kao i pumpica s crijevom za izvlačenje goriva iz spremnika te zaštitne rukavice.

Na temelju toga nižestupanjski sudovi su, pravilnom primjenom materijalnog prava, zaključili da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz, slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.

Glede primjene materijalnog prava u sadržaju obrazloženja drugostupanjske presude izneseni su iscrpni i jasni razlozi koje ovaj sud u cijelosti prihvaća pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, revizijski sud poziva na odnosne razloge na temelju članka 396.a stavak 1. ZPP-a, kojim je određeno da u slučaju kada odbije reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP-a revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

Sukladno odredbi članka 396.a stavak 2. ZPP-a na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se poziva ovaj sud.

Iz navedenih je razloga, na temelju članka 393. ZPP-a, reviziju tužitelja valjalo odbiti i presuditi kao u izreci.

Revizijom se posebno osporava i rješenje o troškovima postupka, međutim, revizija protiv takve odluke nije dopuštena (članak 400. stavak 1. ZPP-a).

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

Prema navedenom shvaćanju, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima postupka nije rješenje iz članka 400. stavak 1. ZPP-a protiv kojega je dopuštena revizija. To je zato jer se tim rješenjem ne odlučuje o predmetu spora (o biti stvari) pa glede parničnih troškova spor zapravo niti počinje niti se dovršava, a samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva. Slijedom toga se samo u odnosu na predmet spora postupak pravomoćno dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem protiv kojih je, za razliku od rješenja o troškovima parničnog postupka, moguće podnijeti reviziju.

Zbog toga je, na temelju odredbe iz članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 400. stavak 3. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 31. siječnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.