Gzp-1785/2010-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1785/10-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari I. predlagateljice A. Š. i II. predlagatelja V. Š., oboje iz R., koje zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik iz R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 4. listopada 2010., 17. veljače 2012.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Rabu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-264/11 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku I. predlagateljici A. Š. i II. predlagatelju V. Š., oboje iz R., u iznosu 9.000,00 (slovima: devettisućakuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelji su 4. listopada 2010. podnijeli Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 122/10, 27/11, 130/11-dalje: ZS) u kojem su naveli da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Rabu pod poslovnim brojem P-229/00 (sada: P-264/11), a koji se u trenutku podnošenja zahtjeva povodom žalbe vodio pred Županijskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-5974/06.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Rabu poslovni broj P- 264/11 (ranije poslovni broj P-239/93 i P-229/00), očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 2. prosinca 2012. i provjerom u pisarnici Općinskog suda u Rabu utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01. - pročišćeni tekst broj 55/01. i 76/10, dalje;Ustav):

- postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Rabu 15. studenog 1993. tužbom tužiteljice A. Š. (ovdje predlagateljice), V. Š. (ovdje predlagatelja) te S. Š. protiv tuženice V. Š. radi ukidanja prava služnosti prolaza i prijevoza,

- do 6. studenog 1997. održano je ročište 25. svibnja 1995., a podneskom od 5. lipnja 1995. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev,

- podneskom od 16. prosinca 1998. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev,

- telegramom od 24. studenog 1998. tužiteljica je zatražila odgodu ročišta 27. studenog 1998. zbog bolesti,

- na ročištu 27. studenog 1998. saslušana je tuženica te je uložila protutužbu,

- na ročištu 5. ožujka 1999. sud je zaključio glavnu raspravu i objavio je istog dana presudu posl. br. P-239/93 na koju su tužitelji uložili žalbu 16. rujna 1999.,

- spis je s popratnim izvješćem od 12. listopada 1999. dostavljen Županijskom sudu u Rijeci koji je rješenjem posl. br. Gž-2230/99 od 7. studenog 2000. ukinuo presudu Općinskog suda u Rabu posl. br. P-239/93 od 5. ožujka 1999. i predmet vratio na ponovno suđenje,

- rješenjem od 22. srpnja 2003. sud je razdvojio postupak po protutužbi,

- ročište 28. kolovoza 2003. odgođeno je zbog neurednog poziva za punomoćnika tužitelja,

- podneskom od 17. rujna 2003. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev,

- na ročištu 19. rujna 2003. određeno je saslušanje svjedoka,

- podneskom od 2. listopada 2003. tužitelji su predložili odgodu ročišta 15. prosinca 2003. zbog spriječenosti punomoćnika,

- rješenjem suda od 22. listopada 2003. ročište zakazano za 15. prosinca 2003. odgođeno je te je zakazano novo ročište za 19. prosinca 2003.,

- rješenjem suda od 18. prosinca 2003. ročište zakazano za 19. prosinca 2003. odgođeno je te je zakazano novo ročište za 23. travnja 2004.,

- na ročištu 23. travnja 2004. saslušan je svjedok,

- podneskom od 15. lipnja 2004. tužitelji su dostavili dokumentaciju

- na ročištu 17. lipnja 2004. saslušana je tuženica,

- podneskom predanim na ročištu 17. lipnja 2004. tužitelji su dostavili dokumentaciju

- na ročištu 3. rujna 2004. tužitelji su dostavili dokumentaciju, saslušana je tužiteljica, te su pozvani tužitelji i tuženica da urede tužbeni zahtjev,

- na ročištu 21. rujna 2004. saslušan je tužitelj te je određen uviđaj za 13. listopada 2004.,

- uviđaj je održan 13. listopada 2004.,

- dopisima suda od 19. studenog 2004. i 27. prosinca 2004. pozivana je tužiteljica da dostavi dokaz o uplati razlike predujma za uviđaj,

- požurnicom od 8. veljače 2005. sud je požurio izradu nalaza i mišljenja vještaka,

- nalaz i mišljenje vještaka zaprimljen je u sudu 5. svibnja 2005.,

- tužiteljica je 22. kolovoza 2005. dostavila u spis uplatnicu kao dokaz o uplati razlike predujma za uviđaj,

- ročište 29. kolovoza 2005. odgođeno je zbog godišnjeg odmora punomoćnika tužitelja,

- na ročištu 20. rujna 2005. saslušana su dva svjedoka te je tužiteljima dostavljen nalaz i mišljenje vještaka,

- podneskom od 30. rujna 2005. tužitelji su se očitovali na nalaz i mišljenje vještaka,

- na ročištu 4. studenog 2005. saslušan je vještak te mu je naloženo da u roku od 15 dana dopuni nalaz,

- dopuna nalaza i mišljenja vještaka zaprimljena je 7. prosinca 2005.,

- ročište 14. prosinca 2005. preloženo je za 27. siječnja 2006. zbog spriječenosti punomoćnika tužitelja,

- na ročištu 27. siječnja 2006. zaključena je glavna rasprava te je sud 10. veljače 2006. objavio presudu posl. br. P-229/00 na koju su tužitelji uložili žalbu 3. svibnja 2006., a tuženica 5. lipnja 2006. uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje,

- rješenjem suda od 24. svibnja 2006. dopušten je povrat u prijašnje stanje na koje su tužitelji uložili žalbu 27. lipnja 2006.,

- rješenjem suda od 28. lipnja 2006. ispravljeno je rješenje od 24. svibnja 2006.,

- spis je s popratnim izvješćem od 30. listopada 2006. dostavljen Županijskom sudu u Rijeci koji je rješenjem posl. br. Gž-5974/06 od 28. listopada 2009. ukinuo presudu Općinskog suda u Rabu posl. br. P-229/00 od 10. veljače 2006. i predmet vratio na ponovno suđenje,

- rješenjem suda od 2. studenog 2011. odgođeno je ročište zakazano za 28. studenog 2011.,

- tužitelj je podneskom od 18. studenog 2011. zatražio odgodu ročišta 12. prosinca 2011. zbog spriječenosti punomoćnika,

-do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja predmet nije riješen. Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju tužba je podnesena 15. studenog 1993. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"-Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak i 14/02.) i traje do 17. veljače 2012., kao dana donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je postupak u tijeku, što ukupno iznosi 14 (četrnaest) godina, 3 (tri) mjeseca i 11 (jedanaest) dana.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao procesne aktivnosti (održao je 13 ročišta, proveo je vještačenje, saslušao je stranke i tri svjedoka) koje su rezultirale donošenjem dviju meritornih odluka, činjenica da niti nakon 14 godina spor nije pravomoćno okončan, daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen. Na duljinu postupka utjecala je i neaktivnost drugostupanjskog suda, jer je o žalbama protiv druge prvostupanjske presude odlučio tek nakon tri godine od zaprimanja spisa dostavljenog radi odlučivanja o podnesenim žalbama. Osim toga postupak promatran u cjelini nije proveden sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 57/11, dalje: ZPP), jer je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, pa je u ovom slučaju zbog neažurnog i neučinkovitog postupanja predlagateljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Predlagatelji su, kao tužitelji u predmetnom parničnom postupku, svojim procesnim držanjem u izvjesnoj mjeri doprinijeli duljini trajanja postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelji nisu odmah uz tužbu dostavili sve relevantne isprave i predložili sve relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već su to činili i u kasnijem tijeku postupka. Osim toga, predlagatelji su više puta tijekom postupka uređivali tužbeni zahtjev. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelji nisu doduše utjecali na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagateljima pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

Predmetni sudski postupak koji se vodi radi ukidanja prava služnosti prolaza i prijevoza, prema ocjeni ovog suda, činjenično je složen. Takav zaključak ovaj sud temelji na analizi provedenog postupka u kojem su izvedeni dokazi (saslušane su stranke, svjedoci, provedeno je vještačenje) za koje izvođenje je potreban veći utrošak vremena. Međutim, tako utvrđena složenost ne opravdava duljinu postupka u utvrđenom trajanju.

Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, uslijed duljine predmetnog parničnog postupka, imajući na umu neučinkovito i neažurno postupanje nadležnih sudova, predlagateljima je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada svakome predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 9.000,00 kn, ovaj sud odmjerio je imajući na umu sve obrazložene okolnosti, uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. veljače 2012.

SUTKINJA:

mr. sc. Lucija Čimić, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka