I Kž-607/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 607/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i mr. Frančula Rudolfa kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. G.A. zbog krivičnog djela iz čl. 126. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Splitu od 27. travnja 1994. godine br. K-728/93, u sjednici održanoj 7. rujna 1994. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.O.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. G.A. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Vojni sud u Splitu pobijanom presudom oglasio je krivim opt. G.A. zbog krivičnog djela teške krađe iz čl. 126. st. 2. KZRH, pa mu je temeljem tog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i primjenom čl. 48. i 49. OKZRH izrekao uvjetnu osudu tako da je određeno da se utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo. Protiv te presude žali se optuženik putem svog branitelja V.B., odvjetnika iz D., zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o krivičnoj sankciji, te predlaže da se pobijana presuda preinači i on temeljem čl. 125. st. 2. KZRH oslobodi od kazne, odnosno, podredno, da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Izjašnjavajući se o žalbi temeljem čl. 360. st. 2. ZKP, zamjenik državnog odvjetnika predložio je da ista bude odbijena.

Žalba nije osnovana.

Iako se u žalbi navode kao žalbeni osnovi bitna povreda odredaba krivičnog postupka i povreda krivičnog zakona ti se osnovi uopće ne obrazlažu, pa je ovaj sud po službenoj dužnosti temeljem čl. 366. st. 1. ZKP ispitao pobijanu presudu glede ta dva žalbena osnova i utvrdio je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od postupovnih povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 1., 5., 6., 8. do 11. ZKP, niti je krivični zakon povrijeđen na štetu optuženika.

Temeljni žalbeni prigovor (pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja) svodi se na to da je sud prvog stupnja trebao optuženika temeljem čl. 125. st. 2. KZRH osloboditi od kazne jer je on ukradene stvari predao vojnoj policiji čim je saznao da su djelatnici vojne policije počeli istraživati ovaj slučaj. Naime, optuženik je pri prvom ispitivanju pred istražnim sucem okolnosno priznao izvršenje djela, ali je već tada kazao da je ukradene predmete predao vojnoj policiji kada je čuo da je ona: "počela istraživati krađe iz kuće I.K. " (list 12 spisa).

Na osnovi priznanja optuženika, te izvedenih dokaza sud prvog stupnja je sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio.

Prvostupanjski sud nije optuženika oslobodio od kazne, i mada se ne iznose razlozi radi čega nije primijenjena odredba čl. 125. st. 2. KZRH na koju se poziva žalitelj, treba kazati da je odluka suda prvog stupnja o izricanju krivične sankcije zakonita. Naime, odredba čl. 125. st. 2. KZRH o oslobađanju počinitelja krivičnog djela od kazne odnosi se samo na učinitelja krivičnog djela krađe iz čl. 125. st. 1. KZRH, a ne i na onoga tko je počinio djelo teške krađe iz čl. 126. KZRH.

Osim toga treba kazati da se radi o fakultativnoj odluci suda tj. on može ako su ispunjeni svi zakonski uvjeti tu odluku primijeniti, ali ne mora.

U konkretnom slučaju, čak i da se st. 2. čl. 125. KZRH može primijeniti na optuženika, tj. na počinitelja krivičnog djela teške krađe, očito je da se on ne bi mogao osloboditi kazne. To zato jer je, uza sve olakotne okolnosti koje su doista brojne i značajne, uostalom one su i dovele do izricanja uvjetne osude, optuženik kao maloljetnik odgovarao zbog imovinskog delikta, a osim toga prisvojio je vrlo vrijedne stvari koje su njemu i drugim vojnicima Hrvatske vojske, koji su bili smješteni u kući oštećenika, zapravo bile povjerene na čuvanje. Stoga je i izrečena sankcija s utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i rokom kušnje od dvije godine u svemu adekvatna.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 374. ZKP presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 7. rujna 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

dr. Novoselec Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)