Rev-710/2019-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 710/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. R. iz S., zastupane po punomoćniku Ž. L., odvjetniku u S., protiv I. tuženika A. B. i II. tužene S. H.-B., oboje iz S., oboje zastupani po punomoćniku J. A. M., odvjetniku u S., radi predaje u posjed stana, odlučujući o reviziji prednice tužiteljice Lj. R. protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžst-116/10 od 25. ožujka 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj IP-1414/06 od 4. veljače 2010., u sjednici održanoj 19. ožujka 2019.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"- Nalaže se tuženicima pod 1 i pod 2 da kroz 15 dana predaju tužiteljima po 1 i pod 2 stan površine 57,53 m2, položen na drugom katu zgrade u S., ..., opisanoj kao čest. zgr. 74/2 i čest. zgr. 74/11, K.O.S., slobodan od osoba i stvari.

- Nalaže se tuženicima pod 1 i pod 2 da solidarno i kroz 15 dana plate tužiteljima pod 1 i pod 2 parnične troškove."

II Dužni su tužitelji pod 1 i pod 2, solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženicima pod 1 i pod 2 parnični trošak u iznosu od 3.910,00 kn."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice pod 1. Lj. R. pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj I P 1414/06 od 4. veljače 2010. godine u dijelu koji se odnosi na ovu tužiteljicu."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP) podnijela prednica tužiteljice Lj. R. iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju prednice tužiteljice.

Revizija nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U postupku pred nižestupanjski sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno revizijskim navodima niti u postupku pred prvostupanjskim, a niti u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

Revizijski razlog da bi u postupku pred drugostupanjskim sudom bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP nije uzet u razmatranje jer taj revizijski razlog nije određeno naveden, a nije niti određeno obrazložen (čl. 386. st. 1. ZPP). Naime, iz revizije nije vidljivo koji bi to žalbeni navod od odlučnog značaja (i zbog čega bi bio od odlučnog značaja) drugostupanjski sud propustio ocijeniti.

Nije osnovan niti revizijski razlog da bi u postupku pred drugostupanjskim sudom bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 365. ZPP (jer da je drugostupanjski sud prekoračio granice ispitivanja prvostupanjske presude). Naime, već u samoj situaciji kada drugostupanjski sud odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsku presudu, eventualno šire ispitivanje prvostupanjske presude od granica određenih čl. 365. st. 2. ZPP, ne može biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost drugostupanjske presude. Tek kada bi drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe prekoračio granice ispitivanja određene odredbom čl. 365. st. 2. ZPP te kada bi to za posljedicu imalo preinačavanje ili ukidanje prvostupanjske presude (a ne potvrđivanje kao što je u ovom slučaju riječ) tek tada bi moglo biti riječi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka u postupku pred drugostupanjskim sudom iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 365. st. 2. ZPP.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za predaju u posjed stana površine 57,53 m2 položenog na drugom katu zgrade u S., ... .

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

- da su tužiteljica i njezina prednica Lj. R. kao kupci s II. tuženom kao prodavateljicom 30. rujna 2004. sklopile Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana za cijenu od 72.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti uz nastavak preuzimanja obročne otplate za taj stan,

- da su kupci na dan sklapanja tog Ugovora isplatili II. tuženoj kao prodavateljici 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, a da su se tim Ugovorom obvezale preostali iznos od 20.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti isplatiti u roku od 15. dana tj. najkasnije do 15. studenoga 2004.,

- da su predmetnim Ugovorom stranke iz tog ugovora odredile da u slučaju da kupci u utvrđenom roku ne isplate prodavateljici preostali dio kupovnine, da tada prodavateljica može zahtijevati ispunjenje preostale obveze ili (po njezinom izboru) treba vratiti kupcima kunsku protuvrijednost od 30.000,00 eura, a preostalih 20.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti zadržati za sebe (na ime naknade štete iz tog pravnog posla), a da se u ovom drugom slučaju Ugovor smatra raskinutim,

- da kupci do 15. studenoga 2004. nisu isplatili prodavateljici preostali dio kupovnine, a da je prodavateljica dopisom od 18. studenoga 2004. obavijestila kupce da ne zahtijeva isplatu prestale obveze kupaca, već da želi kupcima vratiti 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti te,

- da se kupci nisu uspjeli upisati kao vlasnici predmetnog stana u zemljišnim knjigama već je kao vlasnica i nadalje ostala prodavateljica ovdje II. tužena.

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice.

Tužiteljica i njezina prednica Lj. R. su podnijele tužbu u ovom postupku u smislu odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP).

Prema navedenoj zakonskoj odredbi vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

Kako se pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišne knjige (čl. 115. st. 1. i čl. 119. st. 1. ZVDSP) te kako tužiteljica i njezina prednica Lj. R. nisu ishodile upis prava vlasništva predmetnog stana na svoje ime u zemljišnim knjigama, to se već iz samog tog razloga predmetni tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim. Iako tužiteljica i njezina prednica u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu izrijekom tužbeni zahtjev temeljile na obvezi II. tužene kao prodavateljice da im kao kupcima preda u posjed predmetni stan, ovdje je ipak za ukazati na sljedeće.

Navedena obveza II. tužene ne postoji jer je predmetni Ugovor raskinut. Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je predmetni Ugovor raskinut. Ovo stoga što su stranke iz tog Ugovora odredile da u slučaju neispunjenja preostale obveze kupca (neisplate ostatka kupovnine u određenom roku), da prodavateljica može vratiti dio primljene kupovnine, a u kojem slučaju se ugovor smatra raskinutim, te iz razloga što se upravo to i dogodilo (gdje je II. tužena kao prodavateljica i pismeno obavijestila kupce o tome da želi vratiti dio primljene kupovnine – čl. 74. st. 3. i čl. 124. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, a koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05).

Revizijski navodi da je obveza kupaca na isplatu preostalog dijela kupovnine bila uvjetovana prethodnom predajom stana u posjed kupcima (te da stoga nisu ispunjeni uvjeti za raskid predmetnog Ugovora – jer je kupcima od strane prodavateljice i njezinog supruga, ovdje I. tuženika, oduzet posjed predmetnog stana) nisu uzeti u razmatranje. Ovo stoga što tužiteljica i njezina prednica u postupku pred drugostupanjskim sudom nisu iznosile takve činjenične tvrdnje, a niti su predlagale u tom pravcu dokaze. Riječ je o novoj činjeničnoj tvrdnji, a niti se u žalbenom, a niti u revizijskom dijelu postupka ne mogu iznositi nove činjenice (čl. 352. st. 1. i čl. 385. st. 1. ZPP).

Revizijski navodi o tome da bi II. tužena na nepravičan način zadržala za sebe primljeni novčani iznos kupovnine, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude. Ovo stoga što predmet ovog postupka nije zahtjev tužiteljice za vraćanje primljene kupovnine.

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena predmetna revizija, a niti razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP predmetnu reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 19. ožujka 2019.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.